Sedište partije na Studentskom trgu u Beogradu, foto: Peščanik
Sedište partije na Studentskom trgu u Beogradu, foto: Peščanik

Manjinski koalicioni partner u ovoj vlasti proslavio je trideset godina postojanja i bezmalo isto toliko vladanja i to pod sasvim opravdanim sloganom koji je prethodno već koristio i na kongresu stranke. „Mi stojimo postojano“ – na vlasti i u biračkom telu.

Dobro, još od onog: „što jes’ jes’ najbolji je SPS“ ova partija je pokazala da sloganima vrlo dobro pogađa svoje birače. Sada ih polustihom iz himne nekadašnje nam države podseća na Titovo doba koje je većini ipak bilo mnogo zlatnije od ovog sadašnjeg, samoproklamovanog.

Naravno da SPS ima pravo da baštini uspomene iz socijalizma budući da je i tada vladao, doduše pod drugim imenom (pa ako je mogao da prisvoji sva materijalna dobra negdašnje komunističke partije što ne bi mogao i ljudsku čežnju za boljim životom) i naravno da ovim skokom u Titovo vreme pokušava da izbegne podsećanje na jadne i bedne devedesete za koje je takođe vrlo odgovoran kao tada većinski partner u istoj ovakvoj vlasti.

Sa druge strane, zanimljivo je pitanje da li je ovom prepoznatljivom rečenicom SPS hteo da poruči još nešto? Jer, svi koji znaju našu nekadašnju himnu (i da, kaže se „jošte živi“ a ne „još ste živi“, molim i drugi put) po inerciji će dovršiti strofu. Mi stojimo postojano kano klisurine, proklet bio izdajica svoje domovine!

Da li time šalje i poruku ispod praga svesti? I to baš u trenutku kada je predsednik druge partije (u inostranstvu poznat i kao predsednik Srbije) saopštio da će njemu (ali valjda i Srbiji) biti ponuđeno rešenje koje neće smeti da prihvati ali će biti teško da odbije.

Da li se predsednik manje partije (u inostranstvu poznat kao ministar spoljnih poslova) unapred ograđuje od prihvatanja rešenja koje ne sme da se odbije? I od svojih svojeručnih potpisa na Briselskim sporazumima, pa poručuje da on stoji postojano na nepriznavanju, štaviše na otpriznavanju Kosova? Dok će njegov koalicioni partner, a sve pravdajući se sloganom da to čini radi „naše dece“ a ne suštinski radi svojih guzica, privilegija, vila, biznisa… priznati poraz koji su zajednički neslavno izvojevali 1999?

Ako je tako, to bi značilo da od svih koji će učestvovati na ovim izborima jedino SPS nije za priznavanje Kosova. Čime bi se, o paradoksa, svrstao uz stranke koje bojkotuju izbore. Što možda uopšte i nije paradoksalno za partiju koja namerava da i ubuduće stoji postojano – u biračkom telu ali i na vlasti i kad se ona promeni.

Peščanik.net, 02.03.2020.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)