Izmenjena optužnica protiv Radovana Karadžića, čiji je predlog tužilaštvo 23.09.08. podnelo Pretresnom veću, sadrži 11 tačaka kao i takozvana operativna optužnica iz aprila 2000. Te tačke, međutim, nisu u potpunosti iste: dve stare su izostavljene, a dve nove dodate. Optužnica je, ujedno, usklađena sa važećom sudskom praksom, prostor koji pokriva je donekle reduciran i precizirani su pravni i činjenični navodi o krivičnoj odgovornosti bivšeg političkog lidera bosanskih Srba.

Najznačajnija promena je razdvajanje optužbe za genocid u dve odvojene tačke, koje se odnose na različite periode rata u BiH. Prva tačka genocida pokriva period od 31. marta do 31. decembra 1992. i obuhvata prostor od deset opština: Bratunac, Brčko, Foča, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most, Višegrad, Vlasenica i Zvornik. U tim opštinama je, navodi se u predlogu tužilaštva, kampanja progona bosanskih Muslimana i Hrvata, koja je sprovođena širom Bosne i Hercegovine, eskalirala do razmera genocida.

Druga tačka genocida pokriva period od jula do novembra 1995. i odnosi se na ubistvo više od 7.000 muslimanskih muškaraca i dečaka, kao i nanošenje teških fizičkih i psihičkih povreda hiljadama žena, dece i staraca, prisilno preseljenih iz srebreničke enklave.

Za te i druge zločine navedene u optužnici Karadžić se tereti po oba oblika krivične odgovornosti predviđena Statutom Tribunala: individualnoj i komandnoj. Uz to, predlog izmenjene optužnice uvodi i odgovornost Karadžića kao ključne ličnosti udruženog zločinačkog poduhvata sa ciljem nasilnog i trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i Hrvata sa velikih delova teritorije BiH. Osim tog “glavnog”, postojala su još tri s njim povezana zločinačka poduhvata, sa ciljem terorisanja građana Sarajeva, eliminisanja Muslimana iz srebreničke enklave i uzimanja osoblja UN za taoce.

Pored Karadžića, kao glavne ličnosti udruženog zločinačkog poduhvatau predlogu izmenjene optužnice navode se još i Momčilo Krajišnik, Ratko Mladić, Slobodan Milošević, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Mićo Stanišić, Momčilo Mandić, Jovica Stanišić, Franko Simatović, Željko Ražnatović Arkan i Vojislav Šešelj.

U odnosu na prvobitnu optužnicu, takozvana “baza zločina” je u predlogu izmenjene optužnice sa 41 svedena na 27 bosansko-hercegovačkih opština. Zločinima koji su počinjeni u tim opštinama tužilaštvo će dokazivati Karadžićevu odgovornost za progone na političkim, rasnim i verskim osnovama koji pored ostalog uključuju zatvaranja, mučenja, silovanja i seksualno nasilje, kao i uništavanje verskih i kulturnih spomenika. U tri tačke optužnice Karadžić se, dalje, tereti za istrebljenje i ubistva, kvalifikovana kao zločin protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Tužilaštvo je odustalo od optužbe za hotimično lišavanje života kao tešku povredu Ženevskih konvencija, kako ne bi moralo da dokazuje međunarodni karakter sukoba u BiH.

Tačke 7 i 8 terete Karadžića za deportacije i neljudsko postupanje odnosno prisilno preseljenje. Optužbi za teror nad građanima Sarajeva je u predlogu izmenjene optužnice dodata i posebna tačka kojom se Karadžić tereti i za nezakonit napad na civile. Konačno, poslednja, jedanaesta tačka optužnice odnosi se na uzimanje više od 200 pripadnika UN za taoce i žive štitove u maju i junu 1995. godine.

Tužilaštvo smatra da će predložene izmene optužnice – ukoliko ih Pretresno veće odobri – omogućiti efikasniju i bržu prezentaciju dokaza, a neće ugroziti prava optuženog.

 
Sense-Tribunal, 23.09.2008.

Peščanik.net, 25.09.2008.