Neformalna inicijativa “Čas istorije” okupila je u nedelju u podne pedesetak građana kod Topovskih šupa na beogradskoj Autokomandi, na svojevrsni edukativni protest protiv planova da se jedan od prvih nacističkih logora u Srbiji pretvori u šoping mol. Nastavi su prisustvovali i mediji a nakon predavanja istoričara i aktivista, za gradske odbornike pripremljen je rezime lekcije.

“Cilj nam je da obavestimo sve nadležne institucije, svakog zaposlenog u institucijama Grada Beograda, kako ne bi mogli da kažu ‘nismo znali’ da je nedopustivo praviti mesto zabave i potrošačke razbibrige tamo gde je na hiljade ljudi odvedeno u smrt”, kaže za Peščanik Nebojša Milikić, jedan od organizatora.

Milikić ističe da je Srbija 2011. prihvatila principe Međunarodnog saveza za pamćenje Holokausta (IHRA, nekadašnji ITF) čime se obavezala da čuva, istražuje i objavljuje podatke vezane za istrebljenje Jevreja, lokacije koncentracionih logora i počinjene zločine.

U posleratnoj istoriji Jugoslavije logor Topovske šupe ostao je izvan registra nacističkih logora, nikada nije proglašen kulturnim dobrom kao memorijal pa za prodaju zemljišta sredinom 2000-tih nije bilo pravnih prepreka.

“Naša akcija upravo je i zahtev nadležnim institucijama da shvate da je to bila greška i da je isprave”, ističe Nebojša Milikić.

Od avgusta 1941. godine, za svega nekoliko meseci postojanja, iz Topovskih šupa u smrt je poslato gotovo celokupno muško jevrejsko stanovništvo Beograda i Banata, oko 5 do 6 hiljada ljudi, kao i oko 1.500 Roma.

O razmerama potiskivanja ovog beogradskog logora iz kolektivnog pamćenja svedoče istraživanja sociologa Jovana Bajforda. Posle neuspelog pokušaja dostojnog obeležavanja, početkom devedesetih, kada je spomen-ploča umesto na Autokomandu postavljena na Bulevar Revolucije, mesto je konačno obeleženo na ogoljenom zidu sa oboda nekadašnjeg logorskog kompleksa tek 27. januara 2006. godine, na Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta. Međutim, u to vreme, parcele između Tabanovačke ulice, Trga oslobođenja i autoputa već su dobile novog vlasnika, a planovi izgradnje velelepnog poslovnog i tržnog centra već su bili u pripremi. Investitor se obavezao da će “pri izgradnji tržnog centa Delta planet na dostojan način obeležiti mesto gde se nalazio logor”.

Ministarstvo rada i socijalne politike, zaduženo za obeležavanje mesta stradanja na teritoriji Republike Srbije, objasnilo je tada da se novi vlasnik zemljišta “samoinicijativno obavezao da će nakon završetka građevinskih radova, u okviru šoping kompleksa urediti spomen obeležje i tamo postaviti spomen ploču”. Bajford je ovo “kompromisno rešenje” odbacio kao neprihvatljivo, budući da je država privatnoj kompaniji time ustupila ne samo prostor nekadašnjeg logora nego i nadležnosti za osmišljavanje i održavanje jednog memorijalnog mesta.

Nedavno su planovi za rušenje građevina iz vremena nacističkog logora ponovo dospeli u javnost. Ambasador Izraela u Beogradu Jozef Levi tom prilikom je upozorio da bi trebalo dobro razmisliti pre nego što buldožeri unište autentično mesto tog logora iz jeseni 1941. godine, “da se sutra ne bismo kajali”.

Država se još uvek nije oglasila.

 
Pripremila Milica Jovanović

Peščanik.net, 2.06.2013

Srodni linkovi:

Damjan Pavlica: Jovan Byford – intervju
Emisija: Savršena oluja