Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Vlast je pokrenula kampanju Serbia creates, što u prevodu znači – da je uzela milione od zdravstva da bi se reklamirala. Iliti na srpskom: preusmerila je pare za lečenje u sopstvenu promociju.

Srećom pa ih nije preusmerila u jarbole. Jer je i to mogla. Pa kad može da asfaltira drveće a kaldrmiše asfalt i seče parkove a navodnjava ulice što ne bi mogla da sadi jarbole umesto da lekovima snabde ljude koje je pokosila multipla skleroza.

Jer se ova vlast ne boji krivičnih prijava. I ne samo da se ne boji nego će ih i sama podneti protiv sebe kad već niko drugi neće. Zato što predsednik Srbije samo na sudu može da dokaže su on i brat nevini u aferi Jovanjica (što, zar se čuveni poligraf pokvario?). I zato što on nema ništa drugo na raspolaganju (sem celog državnog aparata pa i aparata poligrafa) „osim istine i naroda“.

Šteta što je poligraf ispao iz igre. Sada bi baš dobro poslužio da nam se obznani ko ne govori istinu: ministar policije koji tvrdi da se predsednikov brat nije čuo sa uhapšenim poljoprivrednikom šest meseci (kako zna, prisluškuju i predsednikovog brata?) ili predsednik države koji tvrdi da se njegov brat i poljoprivrednik nisu u životu ni čuli ni videli. No, bar nam za predsednikovu tvrdnju da ćemo videti da nećemo videti nikakve dokaze ne treba poligraf. Videli smo da nismo videli ni snimke sa naplatne rampe Doljevac.

Čudi jedino što je predsednik države preskočio da potegne svoje najjače argumente koji su do sada uspešno prolazili na sudu javnosti. Njegovo čuveno: pa šta? (ako je tata, brat, bilo ko uhvaćen u nedozvoljenim radnjama) ili još čuvenije: pokažite mi šta je tu kriminal, sada će morati da sačeka pravu sudnicu. Pod uslovom, naravno, da bude prihvaćena krivična prijava koju je umesto predsednika države podneo njegov partijski kolega, gradonačelnik Novog Sada. Koji sigurno ne bi poneo lažnu prijavu, makar ne baš sada kada je nesuđeni kupac Megatrenda optužen za lažno prijavljivanje. Ne bi gradonačelnik izvršio krivično delo kao na primer otac ministra policije koji je, kao ekonomista, neovlašćeno pružao pravne usluge inkriminisanom GIM-u.

Ali, nikad ne reci nikad. Ova vlast je spremna sve da uradi – čak i da uvede lex specialis po kojem su auto putevi i metro hitni pa ne treba tender (kako infrastrukturni projekti mogu da postanu neplanirano hitni – šta, ministarka se jednog jutra seti, ju, kad rekoste kafa hitno mi treba dva auto puta?).

Samo nije spremna da uradi platne razrede. Već osam godina. Pa će taj posao odložiti za devetu. Ukoliko i tada ne bude neko nezgodno predizborno vreme zbog kojeg bi morala da opet prolongira jer neće da se zameri državnim glasačima, pardon, glasačima.

Stvarno se mora priznati da je vlast odlično odabrala onaj slogan sa početka. Србија ствара. Stvara nelagodu, nesreću, bes, haos, beznađe, nasilje, mržnju. A to ipak ne treba reklamirati.

Peščanik.net, 09.12.2019.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)