Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić
Ako temelj moguće izborne koalicije Josipovića, Čačića i Linića s Milanom Bandićem predstavlja to što “potpuno isto misle o poslu”, zašto u taj savez ne pozovu i ostale poslovne istomišljenike: Željku Markić, Karamarka, Milanovića…?
Sretna je zemlja koja ima takve patriote. Patriote koji su zbog njezina boljitka spremni jedan drugome oprostiti najprizemnije uvrede i klevete kojima su se, nema tome dugo, javno častili.
– Znaš, sve one laži što su ih tvoji ljudi širili o meni i mojoj obitelji…
– Oprosti, ali stvarno ne znam kakvog to sad smisla ima…
– Ni onda nije imalo nikakvog smisla lagati da je moj otac bio zapovjednik Golog otoka i da je tamo osobno mučio ljude, izmišljati da ja imam nekakve ljubavnice, lansirati onu bljuvotinu da sam silovao studenticu, da sam prodavao ispite, pa onda još da imam osam stanova, pa neprijavljene dionice u Zlatici, Posmrtnoj pripomoći, Adriatica.netu i tko zna gdje sve ne, da zbog mojih tantijema od ZAMP-a propadaju ugostitelji…
– Ali kakvog to sad smisla ima uopće spominjati?!
– Samo ti želim dati do znanja što sam ja sve u stanju zaboraviti, kao da nikada nije ni bilo kazano.
– Imao bih i ja štošta zaboraviti… Misliš da mi je bilo lako kad si rekao da ti predstavljaš europsku Hrvatsku a da ja predstavljam kaljužu. Pa nisu moji glasači kaljuža!
– Naravno da nisu. Ako sam to ikada rekao, a ne sjećam se da jesam, evo spreman sam i to zaboraviti.
– Kako ćeš zaboraviti nešto čega se ne sjećaš?
– Eto, zaboravio sam to unaprijed. Time sam pokazao koliko cijenim tvoje glasače i koliko mi je stalo do njih. Vjerujem da ih i ti jednako cijeniš i da ćeš zaboraviti ono što sam ja već zaboravio.
– Ma naravno da hoću. Zaboravit ću ja još štošta: i da si me nazivao bijednikom i lašcem, i da si mi prijetio sudskom tužbom čim završi kampanja…
– Ali i sam znaš da je to bilo u kampanji, zbog izbora. Ne misliš se valjda sjećati i izbornih rezultata?
– Da mi to nikad više nisi spomenuo!
– Ne pada mi na pamet! Nećemo valjda zbog davno završene kampanje ugroziti ovu novu koja još nije ni počela… Zaboravimo sve što je bilo i okrenimo se budućnosti. Naprijed, Hrvatska!
– Naprijed u zaborav!
Tako će se nekako, ako već nisu, dva ljuta protivnika iz drugoga kruga pretprošlih predsjedničkih izbora osloboditi balasta teških riječi kojima su jedan drugoga bezdušno ponižavali. I onda će se, okrijepljeni nebeskim darovima oprosta i zaborava, prometnuti u izborne saveznike koji će osobnim primjerima nadilaženja povrijeđenih taština pokazati da im je do dobrobiti ove zemlje stalo više nego do vlastitih uzajamno išamaranih i popljuvanih obraza.
A da je to, dojučer nezamislivo, sklapanje izbornoga saveza između Ive Josipovića i Milana Bandića danas-sutra itekako izgledno, nagovijestio je Slavko Linić, budući nezavisni kandidat na listi Josipovićeve stranke Naprijed Hrvatska, u intervjuu Novom listu. Šteta bi bilo, smatra pragmatični Linić, prepustiti Bandića i njegove glasače favoriziranoj desnici, ako ih se već može iskoristiti za jačanje lijevoga bloka.
Nije se zagovornik tako bandoglavo iluzornog bildanja ljevice dao obeshrabriti primjedbom Tihane Tomičić da javnost Bandića odavno percipira kao desničara. Linić je, blaženo lišen potrebe za suvislijom argumentacijom, čitavu priču o ljevici i desnici proglasio besmislenom, pa pribjegao onome što govore manje-više svi koji se čudom čude kako to da ih manje-više nitko ne sluša: “Doista je vrijeme da se okrenemo zapošljavanju, projektima, rezultatima…”
Ako ste na spomen zapošljavanja, projekata i rezultata, koji vam odavno već izlaze na uši, demonstrativno odustali od čitanja, sami ste sebe zakinuli za najzanimljivije od svega što je rekao Linić, za nastavak rečenice koji glasi “… a u tom dijelu mi smo potpuno isti.” I za one sljedeće dvije gdje čovjek u napadu iskrenosti kaže: “Ne vidim razliku između mene i Bandića ili Čačića. Ostaje pitanje povijesnih podjela, Domovinski rat, branitelji, NOB – tu razlika ideoloških sigurno ima, mi možda nismo u tom smislu istih svjetonazora, ali isto mislimo o poslu.”
Ni sam Linić vjerojatno nije svjestan koliki su se koalicijski potencijali otvorili nakon ovog priznanja o poslovnom istomišljeništvu. Šteta bi ih bilo ne iskoristiti, pa u Josipovićev, Čačićev i Linićev tabor ne pozvati još nekoga osim Bandića. Jer o poslu posve sigurno isto misle i poslovna žena Željka Markić i poslovni čovjek Tomislav Karamarko, a teško da se njihovo mišljenje i u čemu razlikuje od poslovnih promišljanja Zorana Milanovića.
Pa zašto onda ne formirati najširu ikada viđenu izbornu koaliciju, koaliciju poslovnih sumišljenika koja bi jamčila postizanje nacionalnog jedinstva barem po tom, kako svi kažu, najvažnijem pitanju?! Zar samo zato što nitko iz te koalicije, pa tako ni svi zajedno, nikome u ovoj prenezaposlenoj zemlji ne bi mogao jamčiti da će dobiti ikakav posao? Nikome osim – kao i do sada – sebi i svojima.
Zar samo zato što će taj posao, o kojemu tako idilično isto misle i Linić i Čačić i Bandić i ostali mislioci iz političke branše, za mnoge u Hrvatskoj i dalje ostati misaona imenica?
Novi list, 02.09.2015.
Peščanik.net, 03.09.2015.
