Naselje Stepa Stepanović
Naselje Stepa Stepanović, foto: Ivana Tutunović Karić

Predugo traje agresija SPC na javni prostor u naselju Stepa Stepanović, a posredno i na stanovnike ovog beogradskog naselja. Sve je počelo u zimu 2013. kada je protojerej-stavrofor Stojadin Pavlović sa dobrovoljcima SPC došao na ovaj teren i postavio veliki drveni krst, obeleživši time teritoriju na koju pretenduje Patrijaršija. Do tog trenutka nije bilo ni pomena o izgradnji crkve, kako u katastarskim planovima tako ni u urbanističkim projektima Građevinske direkcije Srbije. Umesto toga, bio je ucrtan dom zdravlja. Međutim, od tog časa nije prestala borba Udruženje stanara naselja Stepa Stepanović (USNSS), sa kontinuiranim napadima SPC, koji su se odvijali u vidu upada miksera za prevoz betona, ali i organizovanog obezbeđenja, vrlo često policijskog, koje je dobilo naređenje da sprovede „božju volju“ i omogući izgradnji crkve brvnare u ovom naselju. Protesti USNSS, okupljanje stanara, blokada Voždovačkog kružnog puta, žalbe nadležnim gradskim institucijama zbog pokušaja nelegalne gradnje samo su usporavali ovaj proces i odlagali dan konačne odluke. Da li je taj dan došao, teško je reći, ali činjenica da su građevinski kamioni 27. avgusta ujutro ponovo nahrupili u naselje, unosi sumnju da je ostalo još malo vremena do vojno-policijske akcije protiv građana, i to u ime SPC koja ne odustaje od izgradnje crkve, niti razume neku drugu potrebu društvene zajednice u ovom delu Voždovca.

Za ovu dugoročnu akciju, SPC je ovlastila protojereja-stavrofora Stojadina Pavlovića, inače direktora Patrijaršijske upravne kancelarije i urednika TV Hram, stručnjaka za crkvenu propagandu, koji se nije ustručavao da tokom proteklih godina iznese čitav niz neistina o građanima koji su se usprotivili odlukama Patrijaršije. Njegova osnovna intencija u tom propagandnom ratu bila je da društvenu akciju u Stepi predstavi kao delo „nekolicine bezbožnika, predstavnika nevladinih organizacija, koje su instrumentalizovale nekakve opozicione partije, ne bi li sprovele svoje revolucionarne zamisli“. Koristeći frekvenciju televizije čiji program uređuje, protojerej-stavrofor Stojadin Pavlović je plasirao ove stvari gledaocima, prikazujući čitavu situaciju kao goru od one kada je „Srbija bila pod turskom okupacijom“, jer „Turci nisu branili gradnju bogomolja SPC-u i sprskom pravoslavnom narodu“. Protojerej je želeo da kaže da su ovi ljudi, koji se umesto za izgradnju hrama zalažu za odbranu elementarnog prava na lečenje i obrazovanje, u stvari uzurpatori vekovnog prava crkve da raspolaže javnim imovinom kao svojom. Kao rezultati ovakve kampanje usledile su dozvole, koje je SPC dobila od gradskih vlasti, pre svega od Sekretarijata za urbanizam i građevinske poslove. Ova neravnopravna borba počela je, kako se ispostavilo, onog trenutka kada je Aleksandar Vučić kao premijer potpisao uredbu po kojoj se SPC na osnovu Zakona o restituciji „vraća“ zemljište na kome može podići crkvu. Međutim, SPC nikada nije imala vlasništvo nad ovom parcelom, pa se čitava priča svodi na interesni potez vlasti kako bi dugoročno pridobila crkvu za svoja buduća politička delovanja na teritoriji Voždovca, inače staroj radikalskoj opštini.

Najnoviji pokušaj SPC da mikserima i kamionima upadne na javni posed i počne sa izlivanjem temelja crkve, zaustavili su predstavnici Udruženja SNSS. No ovaj događaj aktivirao je i neke stranke koje su u svemu ovome prepoznale mogućnost za intervenciju na terenu. Tako se Narodna stranka Vuka Jeremića otvoreno stavila na stranu režima i SPC, izdajući saopštenje koje bi mogli da potpišu lično Aleksandar Vučić i patrijarh Irinej, a da ga onda na televiziji Hram pročita protojerej Stojadin. NS je tom prilikom osudila „pozive pojedinaca i političkih grupa na blokadu izgradnje crkve“, donoseći sledeće obrazloženje:

„U ovim pozivima se često tvrdi da bi umesto crkve trebalo da bude izgrađen dom zdravlja, iako po zakonu u jednoj opštini može postojati samo jedan dom zdravlja, a po naseljima se otvaraju zdravstvene stanice (ambulante). Ovakva stanica je otvorena u naselju Stepa Stepanović i ona, prema procenama nadležnih, zadovoljava trenutne kapacitete. Pozivamo režim da hitno izgradi dodatni vrtić u ovom naselju za kojim na radost svih nas postoji velika potreba.“

Narodna stranka je upozorila da je prava adresa za rešavanje ovog problema Opština Voždovac, pri čemu bi i „sama svakako dala svoj doprinos“. Predsednik Udruženja SNSS Zoran Božanić je nakon ovakvog istupa Narodne stranke podsetio na čitavu genealogiju problema oko uzurpacije parcele u naselju Stepa Stepanović, napomenuvši da su se predstavnici NS ovakvim istupanjem stavili zapravo na stranu „nezakonite sprege između države i crkve“. „Ovim gestom“, rekao je Božanić, „Narodna stranka je olako zgazila sedmogodišnju borbu stanara za ono što im pripada“. Nešto je odmerenija bila Stranka slobode i pravde, koja se takođe oglasila povodom ovog slučaja, založivši se pritom za „sprovođenje referenduma u naselju Stepa Stepanović, čime bi se smanjile tenzije i omogućilo da budu ispunjeni zahtevi žitelja naselja“. Do sada je samo Inicijativa Ne davimo Beograd otvoreno podržala višegodišnju borbu stanara ovog naselja, ističući i to da su neki od njih bili izvedeni pred sud tokom 2019, optuženi zbog „ometanja poseda Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve“. Ne davimo Beograd navodi da je slučaj uzurpacije parcele u ovom naselju „odličan primer kako izgleda zadati pravac razvoja Beograda u kome nema mesta za stvarne potrebe ljudi, već se rešenja silom nameću po želji vlasti“. Ovo je tačno ako se posmatra samo iz stranačke perspektive, no ako se pogleda iz ugla građana, onda je ovo primer šta znači biti građanski organizovan u neprestanoj borbi protiv kriminalne aktivnosti SPC, legitimizovane isto takvim kriminalnim aktima vlasti zarad sticanja zajedničke materijalne koristi. Zbog toga poruka jednima i drugima, kao i pridruženim opozicionim strankama, može glasiti samo: No pasarán!

Peščanik.net, 31.08.2020.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)