Neverovatna zavrzlama se stvorila u Vladi Srbije oko cena uvoznog ruskog gasa – baš uoči usvajanja, po hitnom postupku, specijalnog zakona o ‘Južnom toku’ u Skupštini Srbije, s kojim treba da se reguliše eksproprijacija zemljišta za gradnju budućeg kontinentalnog gasovoda kroz Srbiju, na trasi dugoj 470 kilometara, a koja prolazi kroz 21 opštinu, 11 gradova i 10 regiona.

Naime, dok je ministarka energetike Zorana Mihajlović, u razgovoru sa ruskim ambasadorom u Beogradu Aleksandrom Čepurinom, izjavila „da je cena gasa za srpsko tržište previsoka, imajući u vidu ekonomsku situaciju u Srbiji i izuzetno dobre i prijateljske odnose dve zemlje“ (15. januara), njen kolega iz Vlade, ministar rudarstva Milan Bačević, ustvrdio je da u Evropi jedino Rumunija i Velika Britanija imaju niže cene gasa od potrošača u Srbiji. Preciznije rečeno, on je rekao da je „cena ruskog gasa za Srbiju između 20 i 30 dolara niža nego za druge države Evrope“ (20. januara).

U ovu „raspravu o činjenicama“ uključili su se i pomoćnik ministarke za energetiku Petar Stanojević i generalni direktor „Srbijagasa“ Dušan Bajatović. Naime, Stanojević je naveo da  je „cena gasa od 488 dolara za 1.000 kubika, po kojoj Srbija kupuje gas iz Rusije, neprihvatljiva i ona mora da bude niža“, jer, kako je dodao, „prema prognozama Rojtersa, cena ruskog gasa za Evropu iznosi oкo 370 dolara za 1.000 kubika“. Na drugoj strani, Bajatović, tvrdi da „Srbija u ovom času za 1.000 kubika plaća 421 dolar“, a da će sa „potpisivanjem dugoročnog ugovora ta cena pasti na oko 400 dolara, da bi ubrzo bila još niža  – u proseku oko 375 dolara“. Taj dugoročni ugovor za 2013. godinu, inače, još nije potpisan – i tu smo doista evropski izuzetak.    

Inače, kako je saopšteno još početkom ove godine, od 15. januara prosečna cena prirodnog gasa koju potrošačima prodaje „Srbijagas“ povećana je za 9,9 odsto i gas će ih po kubiku koštati 39,13 dinara. Znači, hiljadu kubika ruskog gasa će potrošače u Srbiji u proseku koštati 39.130 dinara ili (po srednjem deviznom kursu NBS, od 20. januara) oko 467 američkih dolara. Kako je Bajatović krajem prošle godine na televiziji izjavio da je stara cena gasa u Srbiji 12 dinara po kubiku niža od cene po kojoj se gas nabavlja („cena gasa za potrošače je 30 odsto niža od nabavne“) i da je zbog toga „Srbijagas“ samo u poslednjem kvartalu zabeležila gubitak od 70 miliona evra – ispalo bi, onako odoka, da je cena po kojoj je kupovan ruski gas ipak bila oko 560 dolara za 1.000 kubika gasa. Do te cene dolazi se sledećom računicom – prosečna cena za potrošače je bila, na primer, 35 dinara za kubik, plus 12 dinara „gubitka“ prema „nabavnoj ceni“, a to navodi na zaključak da je nabavna cena bila oko 47 dinara za kubik, to jest 47.000 za 1.000 kubika, što iznosi tih gore spomenutih 560 dolara.

No, Bajatović se, verovatno, „nije dobro izrazio“ ili je „kreativno tumačio“ ono što su mu u firmi izračunali. Možda on nije mislio da kaže da je stara cena gasa 12 dinara niža od nabavne, nego je možda bila niža od troškova „Srbijagasa“ po kubiku uvoznog gasa – troškova koje, očigledno, on smatra „opravdanim“, ili „objektivnim“, ili „prihvatljivim“, ili „evropsko-tržišnim“, ili „državno neophodnim“, itd. Ostaje, međutim, pitanje kako je i zašto je upropašćeno tržište gasa u Srbiji, paralelno, što je zanimljiva koincidencija, sa rastom priča o „Južnom toku“?

Dalje „u ovom trenutku“ ne bi trebalo ulaziti u ovu papazjaniju oko cena ruskog gasa za Srbiju, koju su, na sramotu zdravog razuma, javnosti ponudili neki visoki državni funkcioneri i državni menadžeri, jer bi se mogao steći utisak da u njenom formiranju nema nikakve ni ekonomske, ni političke logike. Jer, ono što je sigurno – to je da je cena gasa u Srbiji takva da potrošnja gasa neprestano opada i da je sada na bednom nivou od nešto preko dva milijarde kubika; da su sve pare uložene u izgradnju i punjenje skladišta gasa u Banatskom Dvoru „zamrznute“, jer niko taj gas neće da kupi ni u zemlji ni u inostranstvu; da je Srbiji u takvom kontekstu, sa gledišta tranzitnih troškova, mnogo važnija konekcija sa gasnim sistemom u Bugarskoj (koju će finansirati EU), nego sam „Južni tok“; da ona treba u gradnju „Južnog toka“ da uloži 8,5 milijardi evra, a da ne zna da li će kroz „Južni tok“, kada i ako on bude izgrađen, prolaziti jedna milijarda, 10 milijardi ili 30 milijardi kubika gasa – jer to zasad ne znaju ni u Rusiji. Doduše, to navodno već dobro zna srpski ministar Milan Bačević, koji tvrdi da će Srbija samo na tranzitnim taksama zarađivati  500-600 miliona evra godišnje. To je samo jedna skupa „fizibiliti bajka“.

 
Novi magazin, 25.01.2013.

Peščanik.net, 25.01.2013.