Smrtno-ozbiljna-pitanja

Bez obzira na to šta misli Evropska unija o našem ulasku u nju (a misli i govori da nećemo skoro) mi, kao u onoj davnoj socijalističkoj mantri o mogućem ratu, donosimo zakone i cene kao da ćemo sutra ući u Evropsku uniju, a živimo kao da Evropske unije nikad neće biti.

Prvo ćemo, iako to Evropska unija ne traži od nas, ali se mi ni ionako ne reformišemo zbog Unije nego zbog reformi – zabraniti pušenje na ulici! Zašto? Mislim, ako je zabrana pušenja u javnim prostorijama uvedena da bi se nepušači zaštitili od duvanskog dima, kakvo je objašnjenje da se ne sme pušiti na ulici? Da ne trujemo golubove? Jer će se njima prehranjivati penzioneri?

Sa druge strane, ova zabrana bi mogla doneti i neku dobrobit. Ne, ne po naše zdravlje nego po vlast. Vlast će biti na dobitku jer će od nas da napravi kriminalce (a kako da ne kršite zakon, osim da pušite u automobilu, pa i to samo ako ne otvarate prozor), baš kao što smo bili kriminalci i devedesetih kad smo na crno (jer na belo nije ni moglo) kupovali devize, flaširani benzin, cigare… A kad ste i sami kriminalac odakle vam pravo da vlast optužujete za kriminal? Ako i pokušate, s pravom će vam odgovoriti: kriminalac mi kaže pa se i ne ljutim.

Druga, još opipljivija dobit za vlast biće u tome što će kaznama za kršenje ove zabrane popunjavati budžet (sitna para raduje čoveka), a da bi nas kažnjavali biće potrebno više komunalnih policajaca što znači nova radna mesta za preostale partijske kadrove. Jiipii!

Šta možemo da uradimo? Pa ne baš mnogo toga. Ako ne može ni duvanski lobi koji ima mnogo više para, šta možemo mi koji sve pare spiskamo na cigare?

Jedino nam ostaje da se nadamo da će, kao što najavljuju, doneti i zakon o eutanaziji. Da sebi prekratimo muke i barem tom prilikom ne budemo kriminalci. Samo je loša vest da je naprasno poskupelo ”prvo grobno mesto”. Prvo grobno mesto? To je valjda ono gde vas prvo sahrane. Drugo i treće ”grobno mesto” vam dođe jeftinije (devedesetih je bilo i džabe za one koji su imali tu masovnu nesreću).

Ali ništa od ovoga neće izazvati građanske proteste. Ipak nisu azilanti u pitanju pa da se za čas organizujemo da ih proterujemo. Nismo mi Irci pa da nas sto hiljada izađe na ulicu zbog neznatno uvećanih računa za vodu. Mi ne izlazimo ni zbog uvećanih računa za gas, ni zbog smanjene isporuke za trećinu. A i da hoćemo da izađemo, gde da protestujemo – u Moskvi? Dobro, možda bi umesto nas mogla naša dijaspora u Moskvi, ali njih baš zabole i za nas i za gas, kao i za poternice.

A i kakve bismo transparente mogli da nosimo? ”Bolje grob nego rob – inicijativa za jeftinije prvo grobno mesto”? Ili: Smrt zabrani pušenja na ulici? Još gore: Imam prava da mrem – za zakon o eutanaziji!

Bože mi oprosti, ko da smo plaćenici nekog pogrebnog preduzeća. E, samo nas još za to nisu optužili.

Peščanik.net, 03.11.2014.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)