Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

U Nišu je pre roka obeležen međunarodni Praznik rada. A zatim i sahranjen o istom trošku.

Vlast koja je pravi primer kako lepo može da se živi od svog rada i kako je moguće da bez kvalifikacija i bez iskustva dobijaš najodgovornije funkcije i najplaćenije poslove – pokazuje začuđujuću potrebu da svima ostalima obesmisli snove o boljem životu.

Desant na naše snove, tu poslednju neokupiranu teritoriju, sasvim očekivano predvodi predsednik države. No, ako mu ta predvodnička uloga i pripada po (partijskoj) formaciji i po nedozvoljenoj (u mirnodopskim uslovima) tituli vrhovnog komandanta, cilj za napad je odabrao – po karakteru. I napao najslabije branjenog. Dečiji san.

Na svom jubilarnom trećem otvaranju jedne iste fabrike u Nišu, predsednik države je za taoca, pardon, za primer svog uspeha uzeo dečaka koji će, eto, kad poraste, biti radnik u toj fabrici. Jer je valjda svakome dečiji san da jednog dana radi manuelne poslove. Ne da bude glumac, astronaut, kauboj, jutjuber ili šta već bude popularno za petnaestak godina.

Srećom po dečaka, predsednik države je i za druge, za svog sina na primer, najavljivao da će biti fabrički radnici – pa se to nije desilo. Možda će i ovaj dečak iz Niša ostvariti svoje snove i roditeljska nadanja da radi neki interesantniji i bolje plaćeni posao.

Mada, ako se bude pitao sadašnji ministar za rad – snovi, nadanja, ljudska prava i ostale trice nemaju šta da traže. Ni od ministra ni u Srbiji. Njegova posve militantna (valjda zbog prethodne funkcije ministra vojnog) prvomajska poruka radnim ljudima je ”red, rad i disciplina”. Baš kao u partiji, a ne u, na primer – državi. U kojoj bi, da je normalna, ministrova prvomajska poruka bila: pravo na dostojanstven rad i život. Jer ”ideja Praznika rada” nije, kako je ministar rekao ”da se praznuje radeći, ali i brinući o svojoj porodici” već da se podseti na teško izborena, a lako izgubljena ljudska prava. I na to da svet nije pravičan, a da borba protiv bespoštedne eksploatacije jeste.

Što naravno nije poruka koju bi ova vlast želela da nam pošalje. Ali jeste razlog da sada, kada je vlast zaposela svu moguću vlast, želi da zaposedne i naše snove.

Peščanik.net, 30.04.2018.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)