Grčka, Orama studios

Grčka, Orama studios

Imam jednog prijatelja čija je uzrečica: treba spustiti loptu na zemlju. Kad mu se požalim da mi se čini da se društvena energija (ma šta to značilo) opet rasipa na politikantski dramatična natezanja sa balkanskim susedima, umesto da se ona fokusira na privredne i društvene reforme – on mi kaže da je to možda dobro, jer će realni potezi izazvati manje nepotrebne pažnje.

Na primer, dodaje on, sada je idealna prilika i da se dovrši “Briselski posao”, jer se srpska desnica sada najviše zabavlja “ruskom odbranom Republike Srpske” i veseli se navodnom povratku Rusije na Balkan, sa koga ova, uzgred budi rečeno, nikad nije ni odlazila.

Kada mu u tom kontekstu skrenem pažnju na ponižavajuće, gotovo kafansko naklapanje na temu ko u Srbiji treba od Rusije da traži veto na zasad tajanstvenu rezoluciju Saveta bezbednosti o Srebrenici, koji Moskva gotovo otvoreno nudi “ako mi budemo jasni” (?), on mi kaže da to treba ostaviti Dodiku, koji je već objavio da će od Putina tražiti “jedno petsto miliona evra”, ni manje, ni više. I, dakako, ponavlja da “i Dodika treba spustiti na zemlju”, jer mu NATO neće dati 501 milion evra da promeni stranu. A ko se od Rusa pomagao, taj više ne čita “ruske vjedomosti” koje izlaze u Beogradu, pod firmom “srpske nacionalne institucije”.

Kad mu tim povodom iznesem utisak da Kremlj ima više aktivista i simpatizera u beogradskoj štampi nego u vladi i našim obaveštajnim agencijama, on mi mrtav hladan odgovara da ne brinem i da se na toj relaciji odnos snaga nikad ne menja u korist “glasnosti”, otkako je sveta i veka. Uostalom, zar naš ministar inostranih poslova, Ivica Dačić, pored svih tih proruskih entuzijasta, nije morao direktno od šefa Gasproma da čuje da nam je Evropska unija “zabila nož u leđa” (kako se izrazio jedan tabloid) projektom Istočnog gasnog prstena koji će navodno zaobići Srbiju, a u koji je pozvala čak i Ruse, samo da nama napakosti. Dačiću je ta poverljiva informacija odmah iskočila iz usta, pa je gest Evropske unije nazvao “nezamislivim licemerjem”.

Tako ispada da Dačić pre dve godine nije znao, kada je u Briselu kao premijer Vlade Srbije potpisivao ugovor o finansiranju gasne konekcije Niš-Dimitrovgrad-Bugarska, čemu služi ta konekcija i nije stigao da krajem maja ove godine čita novine u kojima je više puta objavljeno kuda bi mogli ići produžeci Transanadolijskog gasovoda, pa je to čak i nacrtano u mapama. Otuda je, šokiran, licemerima nazvao one sa kojima sutra treba da pregovara o otvaranju poglavlja u sporazumu o ulasku Srbije u EU. Na to mi spomenuti prijatelj kaže da je Dačić već spušten na zemlju, ali da u ovom slučaju ni to ne može pomoći našoj spoljnoj politici, a ni OEBS-u.

Kad tom prijatelju iznesem bojazan da u Hrvatskoj na nerešenim ekonomskim problemima naglo jačaju fašističke snage, što bi moglo dati snažan vetar u leđa i srpskim fašistima, on mi kaže da će taj talas splasnuti, čim u Zagrebu prođu parlamentarni izbori, na kojima ne isključuje loš rezultat HDZ-a. Bolje reći – neočekivano slabu pobedu Tuđmanovih siročića. Uostalom, kaže mi taj prijatelj, neka i Hrvati vide koliko košta i dokle doseže “državna neovisnost”. Čim to shvate, spustiće se na zemlju.

Kad tom prijatelju iznesem brigu zbog Grčke krize i Sirize, a naročito zbog mogućnosti da Atina napusti evro zonu, taj prijatelj iznosi mišljenje da su pregovori Brisela i Atine besmisleni, jer je Grčka ionako propala, te da je svejedno da li će penzije biti smanjene u evrima ili ponovo u drahmama. Kao i da se nada da će obe strane spustiti loptu na zemlju.

S tim u vezi mi kaže da je u Srbiji sada glavni hit među bogatima – kupovina vila na Egejskom moru, kojima je sada veoma pala cena. Odmah sam mu rekao da se ne laća tog posla i podsetio sam ga na staro kinesko pravno pravilo – ako prodavac kuće kasnije osiromaši, kupac je dužan da ga primi pod stari krov besplatno. Jer, Siriza bi se mogla dosetiti tog pravila, radi pravde i humanosti. Odgovorio mi je da se ne sekiram i spustim loptu na zemlju, jer on ionako nema para ni za letovanje, a nekmoli za kupovanje, ni u zemlji, a pogotovu ne u inostranstvu. Tu mu nikakvi Vučićevi vaučeri ne mogu pomoći.

Novi magazin, 26.06.2015.

Peščanik.net, 27.06.2015.