Beograd 17.3.2019, policajac sa puškom
Foto: Konstantin Novaković

Nedavni skandalozni događaj na Šabačkom mostu, sramno povlačenje policije koje je omogućilo maskiranim batinašima iz konvoja crnih limuzina da motkama napadnu građane okupljene u protestnoj blokadi, dobio je ovih dana još jednu bizarnu pravnu konsekvencu.

Načelnik šabačke policije Miodrag Andrić podneo je tužbu za naknadu štete protiv aktiviste pokreta Ne davimo Beograd Dobrice Veselinovića zbog povrede časti i ugleda koju mu je ovaj navodno naneo pravljenjem i deljenjem na internetu snimka na kom se vidi povlačenje policije sa mosta i uz ostalo čuju reči koje upućuje načelniku „Da li vas je sramota? Kako se vi osećate danas pošto niste zaštitili ljude? Vi ste obrukali tu značku i tu zastavu koja vam stoji na reveru. I treba da vas bude sramota.“

Iako tužbe protiv aktivista Ne davimo Beograd odavno nisu vest jer ih vlast, njeni miljenici i štićenici njima bukvalno zasipaju, ova zaslužuje pažnju kao još jedan pokušaj da se na neka bitna pitanja u vezi sa pravima javnosti obezbede neprihvatljivi odgovori.

Smeju li građani snimati policiju? Da li takvo snimanje može biti povreda privatnosti? Da li se snimanjem i deljenjem takvih snimaka mogu povrediti čast, ugled i dostojanstvo policajaca?

Pre 30 godina u Los Anđelesu grupa policajаcа je, lišavajući ga slobode, povredila mladića koji se zvao Rodni King. Budući da su povrede bile teške protiv policajaca je pokrenut sudski postupak u kome su, zbog neslaganja u sudskoj poroti, policajci oslobođeni optužbe. Međutim, nakon toga se u medijima pojavio snimak koji je sačinio slučajni prolaznik, a na kom je bilo vidljivo da su policajci primenjivali neopravdanu, brutalnu silu, takvu da je javnost bila šokirana. Budući da je King bio Afroamerikanac a policajci belci, mnogi su oslobađajuću presudu doživeli kao rasističku i kao povod za proteste. Antirasistički protesti su prerasli u masovne nerede koje policija nije mogla da smiri, pa je morao biti uveden policijski čas i angažovana je čak i vojska. Rezultat žestokih uličnih sukoba bilo je pedesetak mrtvih, preko hiljadu povređenih i više od milijardu dolara materijalne štete. I konačno, budući da je javnost pozivajući se na snimak to uporno zahtevala, došlo je do novog suđenja pred federalnim sudom, koji je policajce oglasio krivima za povrede ljudskih prava i osudio ih.

Ovo je bio markantan trenutak u nastajanju jednog tada novog, a u međuvremenu afirmisanog fenomena – građanskog participativnog novinarstva. Ubrzani razvoj tehnologije, posebno mobilnih telefona učinio je fotografisanje i snimanje događaja na ulici vrlo jednostavnim, pa danas često građani reporteri razne vesti, uključujući razume se i one o aktivnostima policije, plasiraju brže nego tradicionalni mediji. Građani širom sveta prave i dele slike i video zapise o događajima u kojima su akteri policajci. I malo kome, bar u demokratskom delu sveta, pada na pamet da to njihovo pravo dovodi u pitanje.

Nažalost, našoj vlasti to itekako pada na pamet. Pokazala je to nedavno i šokantnim Nacrtom zakona o unutrašnjim poslovima kojim bi se, predviđanjem potpune zabrane snimanja policajaca i nizom sličnih drugih rešenja, cela policija pretvorila u tajnu policiju. Na sreću, posle žestokih reakcija javnosti vlast je odustala od tog skandaloznog projekta.

Naš Krivični zakonik (KZ) inkriminiše neovlašćeno snimanje i deljenje snimaka, ne samo policije nego generalno. Ali, kao bitan uslov za postojanje tih krivičnih dela (čl. 144 i 145) predviđa „zadiranje u lični život“ i to ne bilo kakvo već „osetno“ zadiranje. Pravosuđe, čak i u žalosnom stanju u kakvom je naše, nikako ne bi smelo u snimanju policajaca u akciji prepoznati „osetno zadiranje u lični život“. Fotografisanje policajaca nije nezakonito. Policajci nemaju pravo (osim u posebnim okolnostima izričito predviđenim zakonom) da zabrane slikanje, narede brisanje fotografija ili da oduzimaju foto aparate.

Nije, naravno, sporno da kada nisu na dužnosti policajci imaju pravo na privatnost, manje više istu kao i drugi građani. Ali dok su na dužnosti, njihovo postupanje je prvenstveno predmet zakona koji utvrđuju i uređuju pravo javnosti da zna, a ne zakona koji štite privatnost. Svaki javni službenik pa i policajac mora da računa sa tim da je njegovo delovanje uvek legitiman predmet interesovanja javnosti. A kada primenjuje silu ili krši standarde profesije i zakone pogotovo.

Nesporno je i da čast, ugled i dostojanstvo pripadnika policije treba da uživaju zaštitu. Ali mora biti podjednako nesporno da o tome najviše moraju da vode računa oni sami. To što se dogodilo na Šabačkom mostu, povlačenje policije da bi se batinašima omogućio napad na građane, jeste sramota, teška sramota. Sramota i za značku i zastavu koje policija nosi na reveru. I istina je da tako nešto šteti časti, ugledu i dostojanstvu onih koji nasilje dopuštaju, iako su dužni da ga spreče. I za to su odgovorni oni, a ne ljudi koji istinu o tome iznose javnosti.

Peščanik.net, 07.03.2022.