Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Danas je 25.maj. Prošlo je punih 10 godina od kako sam pod naslovom „Sve veća obaveza“ napisao sledeći tekst:

„Prošlo je tačno mesec dana od događaja koji je kao retko koji u poslednje vreme zatalasao našu javnost, a o čijim akterima, je nažalost izostala bilo kakva ozbiljna, relevantna informacija. Isto kao i o aktivnostima nadležnih čiji bi rezultat trebalo da bude ‘rasvetljavanje’ ovog mračnog događaja.

Mislim, razume se, na noćnu akciju koju su ljudi pod ‘fantomkama’ sproveli u Savamali rušeći više zgrada u površini od preko hiljadu metara kvadratnih, izvršivši pritom više krivičnih dela.

U međuvremenu, međutim, stižu i neke nimalo željene informacije.

Valjda prva žrtva noćne akcije 25. aprila bio je S.T, noćni čuvar iz firme za obezbeđenje koji je bio savladan, vezan i maltretiran sve dok akcija nije okončana. Mnogi su, pretpostavljam, njegovu izjavu mogli da čuju i na TV, ne i da mu vide lice koje je vidno uplašen sklanjao od kamera.

Pre nekoliko dana, u nedelju 22. maja primio sam mejl jednog od ljudi čija imovina je uništena u noćnoj akciji 25. aprila. U njemu je, uz zahvalnost meni i kolegi Jankoviću Zaštitniku građana zbog principijelnog zalaganja za istinu i zakonitost, bila i jedna informacija za koju je sam pošiljalac rekao: ‘Nadam se da je samo moja paranoja.’

Pisalo je doslovno:

‘Čuvaru iz firme za obezbeđenje koji je one noći bio vezan od ljudi s fantomkama, S.T, pozlilo je pre nekoliko noći i hitna pomoć ga je prenela na VMA uz komentar da je to predinfarktno stanje. Na VMA je zadržan i još uvek je tamo. Kasnije je prebačen sa kardiologije jer su navodno u pitanju upetljana creva, ali poslednji izveštaj koji smo dobili od njegovog kolege iz agencije koji ga je posetio je da su tom jadnom čoveku na VMA, zbog psihičkih problema, vezane i ruke i noge.’

Danas sam od istog čoveka dobio još jedan mejl. U njemu stoji:

‘Upravo sam obavešten da je S.T. preminuo juče na VMA. Vlasnik agencije kaže da ga je juče posetio na VMA i da je čovek i dalje bio vezanih ruku i nogu.’

Ne znam baš ništa pouzdano o okolnostima i uzrocima smrti nesrećnog S.T. Očekujem i nadam se da će informacije o tome biti saopštene bez odlaganja. Ali znam da je i inače velika, ogromna, neizvršena, a nesporna obaveza nadležnih da javnosti Srbije objasne šta se sve krije iza događaja u noći 25. aprila – od danas još veća, mnogo veća.“

Tekst je tu završen, a obaveza je, dobro znamo, ostala neizvršena.

Jedan dnevni list je nešto kasnije objavio, i još par njih to prenelo, da je od svojih izvora nezvanično saznao da obdukcijom tela nesretnog svedoka i prve žrtve rušenja u Savamali „nije konstatovano ništa što bi ukazivalo na sumnjivu smrt, te da je čista slučajnost da je pacijent preminuo samo mesec dana nakon rušenja u Hercegovačkoj“. O rezultatima obdukcije vlast nikada zvanično nije obavestila javnost.

Od tada do danas je projekat Beograda na vodi bukvalno je dobio krila – mada je od samog početka izazivao mnoštvo sumnji da predstavlja ozbiljno ugrožavanje imovinskih i drugih interesa Srbije i njenih građana u korist stranog investitora i njegovih domaćih „diskretnih“ partnera i onih koji su mu omogućili ekskluzivnu poziciju. Sve uprkos tome što je od početka više nego upitno bilo na osnovu čega su predstavnici Srbije, dužni da zastupaju interese države Srbije i njenih građana došli na ideju da je normalno da Srbiji – koja je u zajednički projekat uložila 170 hektara građevinskog zemljišta i niz već postojećih zgrada (sve zajedno, po tržišnim cenama, vredno bar dve milijarde evra) – pripada 32% udela vlasništvu preduzeća, a privatnom partneru na osnovu uloga u vidu bar desetostruko manje vrednog novčanog iznosa više nego dvostruko veći udeo, 68%? A Srbija je naknadno u zajednički projekat unela još nekoliko stotina hektara građevinskog zemljišta.

Nije slučajno već neizbežno da je od kad je prvi put pomenut, daleke 2012. ovaj kontroverzni a nedopustivo netransparentan projekat obeležilo mnoštvo sumnji, nepoznanica, dilema. Ipak definitivno ga je najmarkantnije, na najružniji način, obeležilo bezobzirno a nekažnjeno suspendovanje Ustava i zakona u očiglednoj sprezi vlasti i organizovanog kriminala – divljačko rušenje privatne imovine i maltretiranje građana u izbornoj noći u aprilu 2016. godine.

Peščanik.net, 25.05.2026.

BEOGRAD NA VODI

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)