Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

U velikoj dvorani Sava centra, na Vučićevom sastanku sa studentima, održan je „pravi festival mladosti, pameti i lepote“, a „u sali gde igla nije mogla da padne mladi ljudi su čuli jasnu poruku predsednika države Srbije“.

Istovremeno, grupa lažnih studenata pokušala je da uđe u salu i napravi haos.

Tako je skup „Budućnost, a ne prošlost“ izgledao u režimskim medijima. Na društvenim mrežama pojavio se navodni skrinšot vesti sa tabloidnog portala da se sa predsednikom sastalo 50.000 studenata. Vrlo verovatno je to bila montaža, jer vučićoidi su se ipak zadržali na lirskoj deskripciji o mladosti, lepoti i iglama, uz naglašavanje da je veliki broj mladih ostao ispred sale.

A zašto nisu napisali da ih je bilo 50.000 u dvorani i 200.000 ispred? Da li bi do ciljne grupe doprlo koliko dvorana zaista ima mesta? Ako je mogla Ukrajina da napadne Rusiju, hajde da izađemo van okvira domaće politike i sistematske debilizacije, zašto ne bi moglo da stane 50.000 razdraganih mladih (bez zimskih jakni) u Sava centar? I ako je laž da su izgledali malo starije, mada godine nisu prepreka da se bude student, zašto ih ne bi bilo i 500.000, po onom principu gradacije sa 15, 155 ili 1555 mrtvih koji neće zaustaviti rušenje Srbije? Ili tako nešto, znam da su u istoj rečenici „rušiti“, „zaustaviti“ i „Srbija“.

Ostavimo nemaštovitost tabloida za sada sa strane, pa da zaključimo – u Sava centru su neupitno bili studenti, a ispred, pored onog velikog broja studenata koji su u pravu, i nekolicina lažnih studenata koji nisu ni pokušali da uđu u salu sa indeksima, pa su sprečeni, kako su tvrdili, već su došli da prave haos i daju izjave lažnim medijima. Svako drugačije tumačenje je laž, montaža, proizvod veštačke inteligencije.

A šta je bilo u sali?

Predsednik je, pored ostalog, pojasnio kako je štrajk prosvetnih radnika neopravdan: „Ja sam rekao: ne, idemo na 10%. A onda vam povećavamo isto i malo više nego svima drugima, za 0,2, 0,3%, za 8 ili 9 posto. Što znači kumulativno, 32 ili 33 posto za samo 13 meseci. Za trećinu uvećane plate za 13 meseci.“

I prosvetari su odbili 7 kamenova od čega u svakom kamenu ima po 4 litre, a jedna litra nosi 7 dana ukupno ima 28 litri, 29 vlasnika.

Kako vam nije jasno?

Meni nije jasno. Nije mi jasno zašto predsednik nije obećao prosvetarima povećanje plata od 439% odmah, a onda još po 74% u narednih sedam meseci, a to je kumulativno 21246%. Pa nek to odbiju!

Zašto se predsednik zadržao na ponudi stanova za studente sa učešćem od 750 evra? Zašto nije ponudio stanove bez učešća, a da država časti studente sa po nekoliko hiljada evra da opreme stan? Ali, na primer, da moraju da kupe domaći nameštaj.

Nije izborna kampanja jedini period kad je poželjno obećavati šta god vam padne na pamet, kako je Kvint Tulije Cicreon još pre 2.000 godina savetovao brata Marka. Uostalom za Vučića se izborna kampanja nikad ne završava.

To je izgleda shvatila Ana Brnabić, pa je umesto da sitničari – okupilo se njih šeststo, nije 6.000, na Slaviji ih je bilo 28.000 – hrabro procenila da sve fakultete i univerzitete u Srbiji u blokadi drži 50-100 studenata. I pojasnila je, lepše od onog zadrugara-vodeničara: „Imate blokadu Filozofskog fakulteta, mogu da dođu sa kojeg god fakulteta, naprave plenum i blokiraju fakultet i vidite da jedan po jedan fakultet pada. Možete da imate grupu od 50 studenata koji idu od fakulteta do fakulteta i blokiraju redom. A to može da uradi 100 studenata“.

Šta tu nije jasno? Ako „možete da imate“, ne znači da nemate, dapače, jasno je da imate.

Da se vratim na onaj Sava centar i prećutkivanje, sakrivanje od Srbije, da je u njemu na festivalu mladosti, krepkosti, lepote i krasote bilo 5.000.000 studenata.

Zašto sad 5.000.000 (ne onih pet miliona)? U ruletu postoji jednostavan sistem da sigurno budete na dobitku. Igrate na neku od binarnih igara (crveno-crno ili par-nepar) i kada dobijete, uzmete dobitak i krenete opet od početnog uloga. Ako gubite, duplirate ulog, sve dok ne dobijete. U procentima od početnog uloga, dobitak se smanjuje, ali biće neka vajdica na kraju. Jedina prepreka jeste, u kockarnici, za razliku od teorije, limit za ulog. Kad ga ne bi bilo, ovaj model bi funkcionisao.

Sa obećanjima i lažima, međutim, limita nema. Sve dok ima onih koji žele ili mogu da poveruju. I žele i mogu da slušaju. Neko bi možda zaključio da je koktel straha, neobaveštenosti i gluposti pandan neograničenom ulogu na ruletu.

Videli smo da se materijalni resursi već iscrpljuju, odlažu se pojedini grandiozni projekti, koji bi itekako doneli vajdu probranom društvu, loša ekonomska politika (vrlo lepo objasnio Pavle Petrović u autorskom tekstu u Radaru) dolazi na naplatu, pa ima mesta nadi da ćemo i strahu, neobaveštenosti i gluposti videti granicu.

Pa da zatvorimo bar tu jednu pogubnu kockarnicu.

Peščanik.net, 27.12.2024.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)