Foto: Slavica Miletić
Foto: Slavica Miletić

Pretpostavljam da kada se kaže da je Srbija izabrala privredni rast u zamenu za demokratiju, pod Srbijom se misli na ljude na vlasti.

Zanimljivo je da čak i u ovom kontekstu kada se pomene Srbija mnogi pomisle na narod koji je valjda doneo demokratsku odluku da se odrekne demokratije zarad bržeg privrednog rasta. Mada, naravno, nikakvog izbora nije ni bilo, pa ni narodne odluke. No dobro, to na stranu.

Nije neuobičajeno da nedemokratske vlasti, pogotovo autokratske, traže zamenu za nepostojeću političku legitimnost. Zašto?

Zato što je gotovo nemoguće da do uspostavljanja autokratije dođe, a da se vlast na jedan ili drugi način ne uzurpira. U Srbiji kršenjem Ustava koji ne predviđa da svu vlast ima predsednik države. U nekim slučajevima može da se osporava da je vlast uzurpirana jer je, recimo, prethodno ili naknadno promenjen Ustav. Pa se organizuju i izbori na kojima se potvrđuje saglasnost sa autokratskom vlašću. Ali svejedno ostaje problem opravdanja autokratske vlasti. Jer, čemu vlast jednog čoveka?

Bezbednost je najčešće opravdanje. Tu su i unutrašnji neprijatelji. Ili, u tek demokratizovanim zemljama, pretnje stabilnosti. Vlasti u Srbiji se pozivaju na sve te razloge da opravdaju uzurpaciju vlasti kršenjem ustava.

Obećava se, međutim, uz to da će svi od autokratije imati koristi jer će se podstaći privredni rast. Zašto? Naravno, lišeno je smisla dokazivati da ne može biti da je napravljen izbor da se isplati odustati od demokratije zarad ubrzanog privrednog rasta, kojeg nije bilo. To je samo kako autokratska vlast sebe opravdava. Tu je statistika potpuno nevažna.

Obećava se ubrzani rast privrede iz istog razloga iz kojeg se svaki čas obećava povećanje penzija i plata. Jer je privredni rast za vreme ove vlasti bio mizeran, a penzije i plate su smanjene. A vlastima je potrebno da na sledećim predsedničkim izborima mogu da kažu da su se glasači, podržavajući Vučićev reizbor, pomirili sa gubitkom demokratije jer su im nadoknađeni gubici na platama i penzijama. A i privreda raste čak i u vreme epidemije.

Kod ovog poslednjeg će biti potrebno privrednim rastom opravdati kako veliki broj obolelih tako i broj umrlih koji je, u odnosu na stanovništvo, najveći u Evropi, uz verovatni izuzetak Rusije, gde su zvanični podaci isto tako neinformativni kao u Srbiji. Tako da je potrebno izgubljenu deceniju privrednog rasta i beskrupuloznu epidemiološku politiku uz zavođenje autokratije prikazati kao veliki privredni uspeh.

S ciljem da se sledećeg proleća na izborima narod glasanjem s tim pomiri. Da bi to bilo ostvarivo, potrebno je otežati mobilizaciju opozicije i pojačati verbalnu, moralnu, sudsku i svaku drugu prisilu. Kontrola medija je potrebna pre svega zato da opozicija ne može da mobiliše pristalice. A napadi na unutrašnje neprijatelje i izdajnike upravo kada je navodno posebno potreban patriotizam, jer zavere vrebaju odasvud, trebalo bi da saopšti glasačima da se neće dozvoliti promena vlasti. Neće biti demokratskih izbora, pa oni koji budu glasali mogu samo da izraze da su nemoćni da odbace autokratiju.

Da bi se sve ovo jasnije videlo, dovoljno je razumeti da gospodin Vučić namerava da bude na vlasti bar sledećih dvadeset godina. I to je otprilike to.

PS: Nije važno, ali naprosto da ne ostane bez komentara. Nije za Rolsa demokratija primarno dobro. No, to je tema za neku drugu priliku.

Novi magazin, 18.07.2021.

Peščanik.net, 21.07.2021.

Srodni linkovi:

Vesna Pešić i Saša Đogović – Zamena demokratije za ekonomski rast: autoritarna blokada Srbije

Mijat Lakićević – Branko Milanović je pogrešio


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija