Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

To što se ova vlast ponaša nedoraslo, ne znači da treba da joj tepamo. Kakve „izborne nepravilnosti“, kakvi bakrači. Nisu izbori parkiranje pa da može da bude pravilno i nepravilno. A čak i da jesu, za nepropisno parkiranje sledi kazna, a ako ometate druge, odnese vas i pauk. Za kršenje saobraćajnih propisa može da se ode i u zatvor, za kršenje izbornih propisa i zakona – ništa. U najgorem slučaju, „uočene su nepravilnosti“. Uočene, ali ne i sankcionisane. Nepravilnosti, ali ne i prekršaji. Kao, uočeno je vozilo koje se kretalo suprotnom trakom, prolazilo kroz raskrsnice na crveno, kosilo pešake, teralo automobile na trotoar, ali, ne treba zbog toga da se cimaju policija i tužilaštvo ili sud ne daj bože.

Da, moramo prestati da tepamo ovoj vlasti. Pa nije više tako mlada, sledeće godine postaje tinejdžer. A nagledali smo se obesnih tinejdžera i smrtonosnih ishoda. Roditelje neke od pobijenih u Duboni i Malom Orašju videli smo na stranačkom skupu vlasti. To što nam ih je predsednik Srbije predstavio ne umanjuje zločin. Kao što ni njihovo prisustvo ne znači ono što je predsednik Srbije rekao: izgubili su decu ali su na mitingu jer neće da izgube i državu. Osim što je bestijalno izreći tako nešto, to je i netačno jer – lokalni su izbori, zaboga, o kakvom gubljenju države govori?

No, kad diže opštinske izbore na viši nivo a sebe spušta na najniži, predsednika Srbije ne brine gubitak države (jer je ona izgubljena sa ovom vlašću) već samo eventualni gubitak vlasti. Malo Orašje je glasalo u decembru, ali Dubona ne sme pasti. Ni Vračar na kojem je o.š. Ribnikar. Kao ni Voždovac na kojem su maloletnici usmrtili oca koji se usudio da brani svoje dete. Kao ni Niš u kojem tepanje ima sasvim drugo značenje (i naglasak).

Šta će sad biti? Mi njima tepamo, oni nas utepaše ili? Hoćemo da se tepamo sa njima posle ovih izbora? Vlast računa da nećemo. Najviše bi joj odgovaralo da se predizborna tišina produži u postizbornu. Ako je i bilo kršenja pravila i zakona to je samo nepravilnost a ako je neko i zgrešio, to je opozicija koja je kršila i pravila i ljude. Predsednica republičkog parlamenta je čak optužila novinarku da bije ljude po ulicama, dok je predsednik Srbije izneo ipak manje ekstremne optužbe: opozicioni batinaši biju poštene ljude iz SNS jer ne mogu da ih pobede. Začudo, propustio je priliku da sebe prikaže kao žrtvu, nadajmo se da će se setiti da je izricanje presude Trampu zakazano baš za 11. jul, prvi Međunarodni dan sećanja na genocid u Srebrenici (slučajnost?).

Peščanik.net, 03.06.2024.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)