„Bio je potreban Ilon Mask da ovu priču izvuče na svetlost dana“, tvrdi poslanik stranke Reform UK Rupert Lou. Mask je navodno otkrio britanske bande za grumovanje,1 a njegova tirada pogrdnih tvitova upućenih premijeru Kiru Starmeru, poslanici Džes Filips i drugima, pretvorila ga je u super heroja jednog dela desnice. U svom obožavanju Maska njegovi sledbenici revidiraju istoriju.
Mnogo pre nego što je Mask počeo da ispaljuje svoje tvitove preko Atlantika o „bandama za grumovanje“ – bolje rečeno o bandama silovatelja i trgovaca seksualnim robljem – na to su upozoravale novinarke i aktivistkinje, često sa levice, poput Džuli Bindel, Ane Hol, Suzan Mur i Samire Ahmed i ukazivale na propuste vlasti u vezi sa tim.
Ana Hol je za Kanal 4 snimila dokumentarni film „Ivica grada“ (Edge of the City, 2004) o bandama za grumovanje u Bradfordu. Emitovanje je odloženo za tri meseca pošto je krajnje desna BNP pokušala da iskoristi dokumentarac za stranačku propagandu, a šef policije Zapadnog Jorkšira upozorio na uznemirenje zajednice. Hol je kasnije snimila još dva filma na tu temu.
Džuli Bindel, koja od 1980-ih učestvuje u borbi protiv nasilja nad ženama, sprovela je prvo veliko istraživanje o ovom problemu. U reportaži objavljenoj 2007. Bindel prati roditelje koji su bili prinuđeni da sami istražuju slučajeve grumovanja jer su vlasti odbile da to čine zbog rasne osetljivosti teme. Suzan Mur i Samira Ahmed su osporile pretpostavku da je rasistički izveštavati o takvim slučajevima.
Sve ovo je važno znati zbog argumentacije u raspravi sa kritičarima koji bi da izbrišu udeo onih koji su tu temu zaista „izvukli na svetlost dana“, poput Meta Gudvina, naučnika koji je postao ideolog Reforme i koji se usuđuje da tvrdi da pre 2011. „o tome u suštini nije bilo NIČEGA u britanskim medijima“. Važno je i zato što su žene koje su razotkrile bande za grumovanje imale daleko nijansiranije stavove o tome gde se rasa uklapa u ovu sliku nego mnogi drugi koji su se kasnije uključili, a svakako oni koji su uskočili u Maskov voz, za koje je ovo pitanje značajno prvenstveno kao sredstvo demonizacije muslimana i pravdanja neprijateljstva prema multikulturalizmu i masovnoj imigraciji.
Kako je Bindel primetila prošle nedelje, mnogi na desnici su „odjednom postali laserski fokusirani na seksualno zlostavljanje devojčica – sve dok su one bele a njihovi zlostavljači pakistanski muslimani“. Te koji su „fokusirani isključivo na etničko poreklo i versku pripadnost grupe nasilnika devojčice zapravo ne interesuju“.
Deo problema u ovoj debati jeste to što su podaci o grupnoj seksualnoj eksploataciji dece zabrinjavajuće nekvalitetni, posebno u pogledu etničke pripadnosti. U izveštaju nacionalnog policijskog programa za suzbijanje seksualne eksploatacije dece, ističe se da je tokom 2023. etnička pripadnost zabeležena u samo trećini slučajeva grupne seksualne eksploatacije dece u Engleskoj i Velsu. Od toga, 83% su bili belci a 7% azijskog porekla, od kojih 2,7% pakistanskog. Čini se da su podaci za prvih devet meseci 2024. uglavnom slični. To je u suprotnosti sa aktuelnim narativom, mada je teško proceniti pouzdanost podataka s obzirom na to da se u većini slučajeva etnička pripadnost ne beleži. To je još jedan razlog za pokretanje nacionalne istrage.
Očigledno je da postoji mnogo gradova, od Bradforda do Telforda, u kojima su muškarci pakistanskog porekla duboko upleteni u bande koje su mučile i silovale devojčice. Moguće je da je na nacionalnom nivou njihov broj mnogo manji. Bez obzira da li je to slučaj ili ne, nesporno je da veliki procenat bandi za grumovanje čine i beli počinioci. Svaka analiza bi sve to morala da uzme u obzir. Samo oni zaslepljeni rasnom opsesijom pretvaraju ovo u vežbu targetiranja „Pakistanaca“ ili tvrde da, kako to kaže poslanik torijevaca Robert Dženrik, problem nastaje zbog „uvoza stotina hiljada ljudi iz stranih kultura“.
„Etnička pripadnost jeste faktor“, napisala je svojevremeno Suzan Mur, „ali postoji i zajednička pretpostavka u osnovi neaktivnosti policije i nemara opštinskih službi: svi oni su smatrali da su devojčice bezvredne“. Kao da su se „svi složili ko je bezvredan, a ko nije… Policija, lokalne vlasti, vlada i bande za grumovanje“. Ta priča je duboko prožeta mizoginijom i klasnim predrasudama – ne samo prema muškarcima pakistanskog porekla.
Ozbiljna revizija slučajeva tretmana mladih žrtava trgovine ljudima i grupnog silovanja u Ročdejlu ukazala je da su policija i socijalni radnici imali problem da „saosećaju“ sa devojčicama zbog „njihovog porekla i klase“, dok su njihovu eksploataciju posmatrali ne kao zlostavljanje, već kao „izbor životnog stila“. „To su i očekivali od naše dece“, rekao je jedan očajan otac.
Od centralnog značaja za ovu priču su predstave zvaničnika o ljudima iz radničke klase, posebno o ženama i devojkama, i njihovo uverenje da devojke same prave „izbor životnog stila“, što ne bi mislili da su žrtve bile deca iz srednje klase. Ipak, desnica se tako fiksirala na pitanje rase da kada autorke poput Mur upozore na to, bivaju napadane jer navodno „umanjuju rasni aspekt ovog užasa“.
U želji da se grupna seksualna eksploatacija dece predstavi kao neka vrsta rasnog rata, ignorišu se ne-bele žrtve bandi za grumovanje. Mreža muslimanskih žena u Ujedinjenom Kraljevstvu objavila je 2013. izveštaj „Glasovi koji se ne čuju“, koji je pokazao kako su muslimanske devojčice bile zarobljavane, mučene i silovane od muškaraca iz njihovih zajednica na način koji je, kako je potvrdila istraga u Roderamu, „sličan zlostavljanju“ s kojim su suočene bele devojčice u gradu. Zapravo, izveštaj Mreže muslimanskih žena ukazuje da predatori gledaju na „azijske devojčice… kao ’manje rizičnu’ opciju“ jer je „malo verovatno da će tražiti pomoć ili prijaviti svoje zlostavljanje usled ’sramote’ i ’obeščašćenosti’“. Ipak, ovaj problem je ignorisan jer se ne uklapa u narativ koji mnogi nastoje da proguraju, da je počinilac uvek azijskog porekla a žrtve uvek bele.
Zlostavljanje, mučenje i silovanje devojčica i devojaka iz radničke klase, koje sprovode bande muškaraca, od kojih su mnogi pakistanskog porekla, bilo je i ostaje neizreciv užas. Neuspeh nadležnih da saslušaju devojke, a kamoli da ih zaštite, i njihova nevoljkost da reaguju protiv počinilaca jeste skandal i izdaja. Ali predstavljati to isključivo u okvirima rase, upregnuti taj skandal u podsticanje mržnje, pretvoriti bol devojaka u oružje za ostvarenje reakcionarnih ciljeva je takođe izdaja.
The Guardian, 12.01.2025.
Prevela Milica Jovanović
Peščanik.net, 16.01.2025.
________________
- Grumovanje ili gruming (eng. grooming), uspostavljanje odnosa poverenja i emotivne veze između deteta i odrasle osobe, s ciljem vrbovanja i seksualnog iskorišćavanja; prim.prev.