Dokinsova zabluda o Klodu
Slavni autor „Zablude o Bogu“ stupio je u odnos sa veštačkom inteligencijom i, u žarkoj želji da u njoj vidi svest, pripisao mašini delatnu moć. Ali svest je nešto više od obrade informacija.
Slavni autor „Zablude o Bogu“ stupio je u odnos sa veštačkom inteligencijom i, u žarkoj želji da u njoj vidi svest, pripisao mašini delatnu moć. Ali svest je nešto više od obrade informacija.
Trampovski intelektualci oblikovali su nova tri stuba američkog društva: otpor prema imigraciji, podrška ekonomskom nacionalizmu i spoljnopolitička doktrina sa Amerikom na prvom mestu.
Nekrolog Aliju Hamneiju objavljen u Economistu pisan je neobičnim stilom, ali tipičnim za nekrologe u tom magazinu. Ipak je izazvao buru gneva jer su ga mnogi shvatili kao stav redakcije.
Tradicionalna podrška etničkih manjina već neko vreme slabi. Na opštim izborima u Britaniji 2024. laburisti su izgubili polovinu glasova iz manjinskih zajednica, posebno među azijskim muslimanima.
Sud je proglasio nezakonitom odluku da se PA označi kao teroristička organizacija u Britaniji zbog aktivista koji su prošlog leta provalili u vojnu bazu Briz Norton i polili dva aviona crvenom bojom.
Neprijateljstvo prema predatorskoj eliti je ključna osobina savremene politike. Otkrića u vezi sa Epštajnom samo će produbiti to neprijateljstvo i obezbediti još veću podršku populističkoj desnici.
Veliki deo rasprava o ustanku u Iranu deluje veoma obeshrabrujuće. Pitanje slobode iranskog naroda podređeno je sektaškim ili stranačkim interesima, jednako na levici i desnici.
Trampove akcije nisu bez presedana, kao što mnogi tvrde. Samo se događaju u novom kontekstu, koji je iz korena promenio američke odnose prema zapadnoj alijansi i poretku zasnovanom na pravilima.
Uhvaćeni smo u klopku sveta u kome sve može biti politizovano, ali u kojem politička aktivnost ne donosi bitne promene. Zato se čini da nas, dok stupamo u 2026, pokreću samo gnev ili nemoć.
Slogan „globalizujte intifadu“ sad bi vas mogao odvesti u zatvor. Skandiranje ima stvarne posledice, upozorava policija. Već je bilo hapšenja na protestu u Londonu povodom zabrane Palestinske akcije.
Liberali i levičari su kulturni pluralizam shvatali kao argument za inkluzivniji svet. Za krajnju desnicu pluralizam je bio sredstvo isključivanja, netolerancije i rebrendiranja rasizma kao belog identiteta.
Ideologija slobodnog tržišta, uz naglasak na „društveni uticaj“, pretvorila je umetnost u robu i instrument za podsticaj ekonomskog rasta, urbane obnove i, na prvom mestu, „društvene inkluzije“.
Liberalizam je postao simbol za brojne probleme, ali kritika često zanemaruje vrednosti bez kojih društvo ne može opstati i sužava prostor za ljudska prava i grupe kojima ta prava pripadaju.
Stara parola „cionizam je rasizam“ odbačena je i zamenjena parolom „anticionizam je rasizam“. Borba protiv kritike izraelskih politika izjednačena je sa suzbijanjem mržnje prema Jevrejima.
Pokret „Podigni boje“ insistira na engleskoj crveno-beloj zastavi. Britanija se nije vratila u rasni pejzaž od pre pola veka, ali su rasisti postali smeliji u razmetanju svojim stavovima.
Pre nešto manje od stotinu godina, prosvetne vlasti brinulo je što deca čitaju svega 4-5 knjiga mesečno. Rudari su čitali romane, eseje i istraživanja, svesni političke uloge znanja.
Zbog skandiranja „Smrt za IDF“ na Glastonberiju, otkazan je engleski pank-rep bend Bob Vylan. „Palestinska akcija“ proglašena je terorističkom organizacijom zbog nenasilnih protesta.
Ponovo se otvara pitanje da li ima i treba li da bude crnih ljudi u Britaniji – i koliko. Ovog puta ne u obliku rasističkog skandiranja, već u akademskim izveštajima i novinskim kolumnama.
Koliko konzervativaca je potrebno za ravnotežu na univerzitetima? Koliko marksista? Da li da uvedemo kvote za Jevreje koji podržavaju Palestinu ili za muslimane koji mrze Hamas?
Rečenica u kojoj se pominje reč „rad“, a koja je trebalo da se pojavi na početku filma Blago Sijera Madre iz 1948, bila je uklonjena po naređenju studija Vorner Bros. Makartizam je tek uzimao maha.
Britanija je u svom razumevanju nacionalnog identiteta liberalnija i inkluzivnija nego ikada pre. Pa ipak, desničari koji sebe opisuju kao protivnike rasizma, uporno recikliraju stare rasističke trope.
Kineski četbot nije ni brži ni „pametniji“ od postojećih primera zapadne prevlasti u razvoju veštačke inteligencije, ali im dobro parira. Niskim troškovima i otvorenim kodom raspršio je misteriju.
Uspeh Trumpa i drugih zagovornika antiglobalizma naveo je mnoge da proslave „kraj neoliberalizma“. Ipak, oni koji su od njega profitirali ostali su u središtu Trumpovog projekta.
Mask je navodno otkrio britanske bande za grumovanje, a njegova tirada pogrdnih tvitova upućenih premijeru Kiru Starmeru i drugima pretvorila ga je u super heroja jednog dela desnice.
Razlog za ovaj naizgled neobjašnjivi napad treba tražiti na preseku promenljivog karaktera terorizma i uspona „antipolitike“, kolektivnog osećaja da su svi na vlasti lažljivi i korumpirani.
Polemike koje je u Britaniji pokrenuo predlog zakona o pomoći pri umiranju, odražavaju dublju zabrinutost zbog uloge religije u javnom životu i granicama sekularnog društva.
Baš kao što su se borci za društvenu pravdu odrekli borbe za materijalni napredak u korist kulturnog osnaživanja, tako i mnogi njihovi kritičari ignorišu materijalne korene moći.
Gubljenje nade, osećaj izdaje i razočaranja u sunarodnike – to je dobar opis puta koji je prevalila Amerika. Tragedija je u tome što se to neće promeniti, šta god da se dogodi na ovim izborima.
Označiti nekoga kao „kokos“ znači rasijalizovati političku diskusiju, insistirati na tome da postoje određeni argumenti ili načini razmišljanja, koji su crni ili braon i drugi koji su beli.
Napadi na „liberalne elite“ nisu motivisani željom da se društvo učini više demokratskim, već da se učini poslušnijim. Nižim slojevima treba usaditi „razumevanje onoga što je za njih najbolje“.
„U Springfildu jedu pse“, rekao je Tramp. „Ljudi koji su došli. Oni jedu mačke.“ Čak i pre Trampovog ispada, vodeći republikanci dali su svoj doprinos da se ovaj mit ovekoveči i legitimizuje.
U memoarima Brđanska elegija, Trumpov kandidat za potpredsednika J.D. Vance obrušio se na bele radnike kao što je nekada kritikovao Trumpa: optužio ih je da za svoje probleme krive sve osim sebe.