Fotografije čitalaca, Miodrag Ćakić

Fotografije čitalaca, Miodrag Ćakić

Ako je suditi po kritikama koje nam vlast svakodnevno upućuje, mi ne samo da smo se pokazali kao nezahvalni, nego ni ne zaslužujemo ovu vlast. Dobro, možda ćete vi reći da smo zaslužili baš ovakvu vlast ili da smo barem zaslužni što imamo takvu vlast, ali to nije ono na šta vlast misli kad misli da je nismo zaslužili, ako se razumemo.

A budući da ova vlast poštuje procedure i sve radi transparentno (ne znam šta vam je tu smešno?) mogla bi uskoro da raspiše i javni tender za nabavku novog naroda, a bogami i nekih novih nacionalnih manjina.

Šta bi bili uslovi za pobedu na tenderu? Prvi, ali, kao što se iz priloženog može zaključiti, ne i dovoljan uslov je da taj narod nadpolovično glasa za ovu vlast. Da se razumemo, glasanje jeste važno, ali posle taj narod mora i da ume da kaže ”hvala”, a ne kao ovaj koji ni ”hvala” da kaže premijeru za sve što čini za njega (narod, ne premijera). Osim toga, mora i da ima elitu koja će podržavati vlast, a ne kao ovaj narod koji ima vlast koja elitom proglašava one koji ne podržavaju vlast, a elitu koja javno podržava vlast, uopšte ne proglašava. (Molim vas budite koncentrisani, nemojte da vas izgubim na pola.)

Sledeći uslov bi mogao da bude da taj narod želi medije koji su malo manje kritični od ovih naših, dakle – medije koji uopšte nisu kritični prema vlasti. A kad smo kod kritike, poželjno bi bilo i da želi kontrolne organe koji će biti manje kontrolni, a više kontrolisani nego ovi naši. Jer, ako će vlast ponovo morati da se bakće sa nekim ombudsmanima, zaštitnicima, komorama, sindikatima… onda komotno može odmah i da poništi tender. Ali ako najbolji ponuđač na tenderu ipak insistira na nekoj vrsti organizacija, onda može da osniva sindikate koji će svojim članovima koji stupe u štrajk odmah smanjivati plate i deliti otkaze, umesto da se, kao sada, time bavi ministar kojem to zaista nije u opisu posla.

Naravno, za učestvovanje na tenderu je neophodno podneti i dokaz da nijedan pripadnik tog naroda nema pretenzije da formira političku partiju. Pa ne mislite valjda da bi iko normalan ponovo želeo da ima posla sa nekom opozicijom koja malo-malo pa nešto izjavi za javnost. A kad opozicija nešto izjavi za javnost, onda vlast mora da istovremeno izda barem tri izjave za javnost, umesto da radi ono što joj je posao kojeg vlast ionako ima preko glave, a koji će onda morati da odrađuje preko ”one stvari” jer više energije posvećuje izjavama za javnost umesto poslovima za istu (javnost, a ne ”onu stvar”).

Bože, kad ovako poređamo kakvi smo, čovek se stvarno pita kako nas ova vlast uopšte trpi i zašto već nije raspisala tender za neke bolje nas? Jer, kad bi imala neke bolje nas, neke zahvalnije nas, možda bi i vlast bila, ako ne bolja i zahvalnija, onda barem manje škrta u pohvalama. Ovako, sa nama ovakvima, vlast mora da hvali samo samu sebe. A i kad ima razloga da pohvali nekog od nas, vlast to kao da ne ume da uradi. Nije da neće, hoće, nego nije nikada vežbala, osim na najbližim partijskim drugovima pa i to samo kad ih neko razotkrije u plagijatu ili nekoj drugoj nepodopštini. Tako se i desi da, na primer, kad Ivana Španović osvoji zlato, premijer joj kaže da je njen uspeh ”dostojan zemlje koju predstavlja”. (Kao da je zemlja koju predstavlja takođe prva u Evropi po nekom dostignuću!?) Eto vidite, a kad bi na tenderu nabavio neki drugi narod, narod sa kojim bi uvežbao pohvale, mogao bi da kaže kako se nada da je zemlja koju je predstavljala dostojna njene pobede. (Što, priznaćete, mnogo bolje i istinitije zvuči, tim pre što je samo dan ranije rekao kako se u najvećim sportskim klubovima nesportski krade i šakom i kapom i da su on i ova država nemoćni da to kazne.)

Peščanik.net, 09.03.2015.

Srodni link: UEPS – Najuspešnija od svih neambicioznih ljudi


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)