Mlaku i skoro neprimetnu predizbornu kampanju za lokalne izbore u Užicu, razbuktao je veliki požar koji je 3. maja zahvatio regionalnu deponiju Duboko, iznad grada. Iz dubine Dubokog iskuljali su nebriga, partijske knjižice, nestručnost i neodgovornost naprednjaka.

Od prvog i savremenog regionalnog centra za upravljanje otpadom, kako je to bilo predviđeno, napravili su jedno od najvećih smetlišta u Srbiji za devet gradova i opština Zlatiborskog i Moravičkog okruga.

Užičani im ne veruju i protestuju. Gušili su se u dimu i smradu, sumnjajući u zvanične istine. Traže smenu naprednjačke vlasti, zatvaranje deponije i reakcije tužilaštva.

Predizborna kampanja je imala dva dramaturška segmenta – do požara i posle njega. Do požara, drugog za dva meseca, za koji zvaničnici tvrde da su ga ugasili nakon dvadeset dana, malo građana je znalo će se redovni lokalni izbori održati 2. juna. Nisu marili za to što je u gradu sve manje stanovnika, a sve više birača. Nisu reagovali na poruke opozicionih čelnika o korupciji u vlasti, štetnim ugovorima o javno-privatnim partnerstvima, sumnjivim nabavkama, ucenama zaposlenih u javnom sektoru, stranačkom zapošljavanju. Ipak, dim i smrad, koji su stizali do Požege i Čačka, zagađeni potoci, reke i zemljište trgnuli su ih iz apatije.

Osim naprednjaka, koji su u kontinuiranoj kampanji, u izbornu trku se upustila i opozicija, koja se najpre razdružila, raspadom saveza „Srbija protiv nasilja“, pa se prestrojila u nekoliko kolona, udruživanjima restlova tog saveza. Virus razdruživanja i prestrojavanja, što je posledica sujeta i odsustva poverenja među liderima opozicije na nacionalnom nivou, širio se Srbijom, pa je epidemija sluđivanja birača stigla i u Užice.

Poslednji lokalni izbori održani su 2020. godine, koje su bojkotovali DS i NS, kada su naprednjaci nastavili da vladaju gradom kojim upravljaju od 2012.

Na ovogodišnjim i redovnim lokalnim izborima, za 67 odborničkih mandata u užičkoj skupštini nadmetaće se šest koalicija, jedna stranka i jedna grupa građana.

Široku koaliciju oko naprednjaka, nazvanu po Aleksandru Vučiću, čine SNS, SPS, SDPS, PUPS, JS, SRS, SNP i Zavetnici. Naprednjaci mogu da računaju i na podršku Zdrave Srbije, koju predvodi Milan Stamatović, dugogodišnji predsednik susedne opštine Čajetina. Ta stranka, koja se priklonila Vučiću, samostalno će na izbore, ali sasvim je sigurno da će ući u postizborni savez sa naprednjacima.

Opozicija će na izbore u više kolona. Jedan savez su osnovali NS, Dveri i POKS, drugi DS i SRCE, treći čine ZLF i NPS, četvrti Novi DSS i NLS, a peti grupe građana Užička odbrambena liga i Užička akcija. U izbornu trku ušla je GG Sloga, koju predvodi policajac i predsednik Policijskog sindikata Sloga, kritički nastrojenog prema vrhu MUP-a. Izbore bojkotuje SSP.

Drugi deo kampanje osmislili su naprednjaci. Nakon gašenja požara, kada se činilo da su sami sebe porazili nestručnim upravljanjem deponijom, pokušali da sopstvenu krivicu preokrenu u svoju korist, pričama o velikoj i državnoj pobedi nad „višom silom“, kako je deponijsku vatru nazvala ministarka za zaštitu životne sredine Irena Vujović.

Za probleme na deponiji, koja je otvorena 2011. godine, a koja već dve godine nema dozvolu za rad – na kojoj se odlagala mnogo veća količina otpada od one koja je bila projektovana i koja zagađuje vodotokove i zemljište – naprednjaci su optužili prethodnu vlast, iako gradom upravljaju od 2012. godine.

Hvalili su se da su u rekordnom roku ugasili požar, uz ogromnu podršku Vlade, dejstvom helikoptera i termovizijskih kamera, angažovanjem vatrogasaca iz Užica i okoline, ljudi i mehanizacije javnih i privatnih preduzeća. Nije se štedelo, pa će svi poreski obveznici Srbije platiti i sve troškove dugogodišnjeg nemara naprednjačke užičke ekipe.

Ministarka je obećala da će Duboko, sanacijom, modernizacijom i proširenjem, za šta je država obezbedila 30 miliona evra i za te radove rekla da će početi u septembru ove godine, „postati najmoderniji centar za upravljanje otpadom“. Obećala je ono što je odavno trebalo da urade i ona i njene stranačke kolege.

U pratnji TV kamera, posetila je i darovala, kako je navela, „dve divne porodice koje žive nedaleko od deponije“ i bila oduševljena njihovim razumevanjem za nastalu situaciju. Slučajno su to bile porodice čiji članovi su u bliskim vezama sa naprednjacima.

Postpožarni igrokaz naprednjaci su nastavili u Skupštini grada, kada je gradonačelnica dr Jelena Raković Radivojević, kandidatkinja za još jedan mandat, opet u prisustvu kamera, dodelila više od 600 zahvalnica vatrogascima i radnicima 19 privatnih i 11 komunalnih preduzeća. Kao slučajno, tu se zadesila i Ivana Jokić, sekretarka u Ministarstvu zaštite životne sredine, poručivši da joj je „drago što zajedno mogu da proslave uspeh koji su postigli u gašenju požara“.

U Užicu je bio i Miloš Vučević, premijer i predsednik SNS, u čijoj sviti su bili naprednjački i državni funkcioneri Darko Glišić i Krsto Janjušević, kao i predsednica Zavetnika i ministarka Milica Đurđević Stamenkovski. Međutim, na taj skup, održan u hotelu u predgrađu, kome su prisustvovali direktori najvećih užičkih kompanija, čelnici gradskog i državnog javnog sektora – mediji nisu bili pozvani. Inkognito okupljanje naprednjaka i njihovih koalicionih partnera moguće je tumačiti kao njihovo izbegavanje da javnosti saopšte uzroke i posledice požara na smetlištu.

Dok su se borili sa „višom silom“ i hvalili da su je savladali, istovremeno su optuživali opoziciju da požar „koristi za predizbornu kampanju i prikupljanje jeftinih političkih poena“.

S druge strane, dolaskom u grad, solidarnost sa Užičanima izrazili su poslanici opozicije Radimir Lazović i Dobrica Veselinović iz ZLF, Srđan Milivojević (DS), Aleksandar Jovanović Ćuta i Danijela Nestorović iz Ekološkog ustanka, pozivajući ih da 2. juna smene vlast koja je izazvala ekološku katastrofu. Kandidate svojih stranaka za odbornike promovisali su Zoran Lutovac, predsednik DS, i Miroslav Aleksić (NPS).

Opozicione stranke traže odgovornost nadležnih, ocenjuju da je požar posledica nestručnog upravljanja deponijom i stranačkog zapošljavanja, a posebno ukazuju na opasnost od dugoročnog zagađenja vodotokova i zemljišta kancerogenim jedinjenjima, poput dioksina i furana.

I proteste na kojima su građani zahtevali zatvaranje deponije, ostavke gradskog rukovodstva, direktora i uprave JKP Duboko, kao i reakciju tužilaštva, tražeći istinu o razmerama ekološke katastrofe, naprednjaci su opisivali kao političke skupove. Kako vlast nije reagovala na njihove dopise i zahteve, građani su najavili svakodnevne blokade deponije.

Od kada su na vlasti, užičkim naprednjacima se nudi jedinstvena prilika da posle 2. juna postanu opozicija. Tu šansu nije stvorila sadašnja i razjedinjena opozicija, već sami naprednjaci. Požarom na deponiji „opekli“ su Užičane, a jedan od učesnika protesta Radoš Petrović, poljoprivrednik iz Lunovog Sela, javno je priznao da je „uvek glasao za SNS, ali da to više nikada neće ponoviti“. Međutim, naprednjaci su uporni. Stižu svuda i biračima nude sve – od paketa sa namirnicama, do asfalta i javne rasvete po selima – što oni prihvataju, iako znaju da „Danajcima ne treba verovati ni kada poklone nose“.

Autor je novinar iz Užica.

Peščanik.net, 30.05.2024.