Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Čuli smo vest: Visoki savet tužilaštva (VST) je odbio da na dnevni red stavi upućivanje javnih tužilaca u TOK. Na čelu sa ministrom pravde, šestoro članova VST koristilo je neverovatnu argumentaciju: da mišljenje koje je nedavno objavljeno i nije mišljenje Venecijanske komisije (VK). Ministar pravde se služio i drugim neistinama, recimo da preporuke VK ne zahtevaju ponovno upućivanje javnih tužilaca i da se mišljenje koje je VK objavila može izmeniti na sednici tog organa u junu ove godine.

Ministru i drugim članovima Saveta koji su koristili njegovu argumentaciju je poznat ili bar mora biti poznat institucionalni okvir funkcionisanja Venecijanske komisije. Svim članovima Saveta je dužnost da govore istinu i da ne obmanjuju javnost, a svako drugo ponašanje ih čini nedostojnim važnih ustavnih funkcija koje vrše i za koje ih građani Srbije solidno plaćaju.

„Mišljenje Venecijanske komisije nije mišljenje VK, već eksperata“

Prva neistina koju je izgovorio ministar pravde, a pridružili su mu se javni tužioci Milovanović i Uskoković (Milovanović čak i u izjavi medijima), odnosi se na tvrdnju da akt Venecijanske komisije objavljen 24. aprila nije mišljenje Komisije, već njenih pojedinih eksperata, te da će objavljeni akt postati mišljenje VK tek nakon usvajanja na plenarnoj sednici Komisije u junu.

Ovo je notorna neistina. Akt objavljen u petak ima jasan karakter: u pitanju je hitno mišljenje Venecijanske komisije. Poslovnik Venecijanske komisije poznaje tri vrste mišljenja – hitno mišljenje (urgent opinion), zajedničko mišljenje (joint opinion) i naknadno mišljenje (follow up opinion). Akti ove komisije, a koja je potpisala akt o Srbiji objavljen prošlog petka ne poznaje ono što ministar i ostali članovi Saveta nazivaju mišljenje eksperata.

Član 14a Poslovnika Venecijanske komisije jasno propisuje da se hitno mišljenje donosi u izuzetnim slučajevima, kada čekanje naredne plenarne sednice nije odgovarajuće. Ovo rešenje nije od juče, postoji od 2002. godine kao mogućnost, upravo kako bi Komisija mogla da reaguje pravovremeno, kada je to neophodno.

Ne samo da je neistina da radi o tzv. mišljenju eksperata, već je u ime Republike Srbije Ana Brnabić tražila usvajanje upravo hitnog (brzog) mišljenja, nasuprot onog koje bi zahtevalo čekanje narednu plenarnu sednicu VK. Naravno, ovo nije prvi put da je Srbija zahtevala i dobila hitno mišljenje VK i uvek ga je tretirala adekvatno. Sve do sada, jer to ovog puta ne odgovara vladajućoj stranci.

Dakle, uloga hitnog mišljenja je upravo u tome da spreči čekanje junske plenarne sednice Venecijanske komisije. Ministar i njegovi sledbenici nas gledaju u oči i tvrde upravo suprotno – da se radi o neformalnom dokumentu koji će postati formalan tek usvajanjem polovinom godine.

„Potrebno je da Venecijanska komisija usvoji mišljenje na plenarnoj sednici“

Povezano sa prethodnom neistinom – poslovnička pravila (14 a, stav 1) jasno propisuju da će hitno mišljenje Komisije biti izdato i objavljeno pre rasprave o tom izveštaju na plenarnoj sednici.

Da stvar po neistine ministra&Co. bude još gora, isti član poslovnika (stav 3) propisuje da se hitno mišljenje podnosi Komisiji na razmatranje, a Komisija tokom razmatranja mišljenje može potvrditi, konstatovati, usvojiti u formi zajedničkog mišljenja ili odložiti njegovo razmatranje.

Od ministra pravde smo juče čuli da VK može izmeniti mišljenje o Srbiji na narednoj sednici, te da je upravo to učinjeno u slučaju mišljenja o crnogorskom zakonu o verskim zajednicama. Vidimo da procedura ne dozvoljava takvu izmenu mišljenja, a u slučaju Crne Gore (mišljenje dostupno ovde), ministar je izgovorio višestruku neistinu: VK nije menjala svoj stav, već su crnogorske vlasti bile te koje su tokom procedure izmenile nacrt zakona koje su podnele na razmatranje.

„Preporukama se ne zahteva upućivanje javnih tužilaca, već izbor“

Ministar je tokom sednice VST javnost doveo u zabludu i ovom izjavom, iako se u preporuci VK jasno navodi da je „upućene tužioce kojima je prevremeno okončan mandat potrebno vratiti na funkciju i da je potrebno obezbediti da mesta upućenih tužilaca postepeno budu popunjena redovnim izborom tužilaca“ (par. 98/7), odnosno da je tužiocima kojima je na taj način prestao mandat povređena stalnost funkcije i da je potrebno da budu vraćeni na funkciju, do sprovođenja redovnih izbora za te funkcije (par. 72).

Ako računamo da je ministar pismen, onda verovatno razume da je VK upravo tražila upućivanje, dok redovan izbor ne bude bio sproveden.

***

Svima je jasno zašto ministar učestvuje u obmani javnosti – nije mu prvi put. Da je Srbija neka država, odavno bi podneo ostavku. Ali zašto javnost obmanjuju javni tužioci (Pavlović, Milovanović, Uskoković), to možda nije svima potpuno jasno. Umesto da se založe da njihove dekretom otpuštene kolege budu vraćene na posao, oni uporno rade suprotno. Za one koji bliže prate dešavanja u pravosuđu, odgovor je jasan – radi se o dvojici članova koji su suprotno Ustavu1 i zakonu2 izabrani na drugi mandat u VST (Pavlović i Milovanović), dok je treći svoje mesto u Savetu zauzeo zahvaljujući ponovljenim izborima na kojima je tužioce da glasaju za njega pritiskala BIA (Uskoković). Zbog toga se trenutno vodi i postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Dakle – ucenjeni ljudi i ljudi koji svoje pozicije duguju nekome ne mogu više javno da se predstavljaju ni kao profesionalci, ni kao ljudi od integriteta.

Kada je reč o našem primarnom problemu, a to su Mrdićevi zakoni, juče je stigla i ponovljena poruka iz Evropske komisije. Traži se momentalna obustava primene zakona (koju već danas može da sprovede Ustavni sud), a tek se onda zahtevaju intervencije koje bi trajno dovele do stavljanja van snage Mrdićevih rešenja.

Dakle – nikakvo čekanje juna, nikakve radne grupe i analize. Trenutna obustava primene je ono što se od Srbije očekuje. Da li će VST na tom putu biti deo rešenja ili deo problema, pokazalo se juče. One koji su postupili mimo interesa prava ćemo pamtiti, kao i one koji su ipak časno podigli svoju ruku za vladavinu prava i preporuke Venecijanske komisije.

Peščanik.net, 29.04.2026.

Srodni link: Sofija Mandić – Na početak

REFORMA PRAVOSUĐA

________________

  1. Član 164, st. 2 Ustava RS – Isto lice ne može biti ponovo birano u Visoki savet tužilaštva.
  2. Član 16, st. 2 Zakona o Visokom savetu tužilaštva – Izborni član Saveta ne može biti ponovo biran na tu funkciju.
The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Izvršna je direktorka Centra za pravosudna istraživanja (CEPRIS). Bila je angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Članica je Republičke izborne komisije (RIK). Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2023), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvovala je u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena. Autorka je knjige „U krugu negacije, godine parlamentarnog (ne)suočavanja sa lošom prošlošću u Srbiji“ (2023).

Latest posts by Sofija Mandić (see all)