Dani: Može li Dodik zaista sprovesti referendum u Republici Srpskoj kojeg najavljuje, evo, već petu godinu?
Bojan Bajić: Ne! Referendum o nezavisnosti Republike Srpske nije moguć bez saglasnosti Bošnjaka i Hrvata, jer tako piše u Daytonu. Čak da Dodik misli ozbiljno to što priča, a svi znamo da je on obični folirant, pa da jednostrano i protivustavno zakaže taj referendum, on se opet ne bi održao, jer bi u međuvremenu počeo rat. Tako da od te priče nema ništa. Mada, treba na vrijeme upozoravati narod, jer ko zna kakve on očajničke poteze može praviti kad na red dođe njegovo hapšenje za kriminal i korupciju.
Dani: Kako to mislite – rat? S kojim sredstvima, s kojim ciljevima, s kojim ljudima, s kojim vojskama i oružjem? Vojni analitičari iz regije svih boja ovih dana – od Lazanskog do Kadijevića – tvrde da rata ne može biti, i to ne zato što nema volje, ili što se njima ne ratuje, nego naprosto zato što bi u eventualnom sukobu “svaka strana mogla ispaliti tek pokoji projektil”.
Bojan Bajić: Možda je problem u razumijevanju riječi rat. Evo, da budem precizan. Kao prvo, smatram da jednostrano ukidanje Daytona, bez obzira da li se radilo o Republici Srpskoj koja bi jednostrano proglasila nezavisnost, ili o Federaciji BiH koja bi nekom deklaracijom jednostrano proglasila Ustav Republike BiH i poništila pravo RS-a na postojanje, ili o bilo čijem jednostranom ukidanju kantona bez saglasnosti Hrvata, to bi apsolutno proizvelo vanredno, a i ratno stanje u BiH i vratilo nas u vrijeme prije potpisivanja Daytona. E, sad, tačno je da danas nema oružja i vojne tehnike kao što je to bio slučaj devedesetih, tačno je da postoji samo “pokoji projektil”, tačno je da nema šanse da se organizuje neki rovovski rat, ali ja pod ratom podrazumijevam stanje haosa, prekinutih komunikacija, uvedenih nekih punktova, organizovanje nekih paravojnih formacija, paljenje poneke crkve i džamije, kamenovanje autobusa, stvaranje psihoza, paranoje i raznih vrsta incidenata. Da budem potpuno jasan, male organizovane grupe ljudi bi uz političku podršku mogle stvarati haos, a siguran sam da bi većina stanovništva mogla sjediti u kućama i svaki dan pratiti na TV-u šta se dešava. Naravno da bi u takvom stanju sve stalo. Mislim da ljudi nisu potpuno svjesni ovog scenarija, pa zato olako pristaju na lažne politike otcjepljenja, ukidanja i sl. Tipovi kao Dodik i Silajdžić svojim ultimativnim politikama provociraju rat, sukob, haos, zovite to kako god hoćete. Zato ih što prije treba otjerati s pozicija…
Dani: Nakon eksplicitno izrečene tvrdnje predsjednika Srbije Borisa Tadića da neće podržati nikakav referendum o otcjepljenju RS-a, Dodik je najavio održavanje referenduma “polovinom februara” o tome da li građani RS-a podržavaju Dejtonski ustav. Hoće li doći do tog referenduma i koje su Dodikove mogućnosti da ga sprovede?
Bojan Bajić: Kao prvo, Srbija ima svoje vlastite ciljeve na evropskom putu, koji podrazumijevaju nedvosmislenu podršku BiH kao međunarodno priznatoj državi, gradnju dobrosusjedskih odnosa, te interes Srbije da BiH napreduje ka EU, itd. Polako se ispostavlja da Dodik postaje kočnica evropskim integracijama BiH, a njegov kriminal, rasističke izjave, nipodaštavanje zločina, javne predstave sa Biljanom Plavšić, postaju sve veći teret na Tadićevim leđima, koji je prečesto bio javno u Dodikovom zagrljaju, tako da će Tadić probati Dodika dozvati pameti, ili će ga na kraju morati odbaciti od sebe. A referendum o tome da li građani RS-a podržavaju Dayton je prava komedija. Činjenica je da ga hvata panika, jer je u predizbornoj kampanji 2006. otvoreno lagao da će organizovati referendum o nezavisnosti, a pošto su u laži kratke noge, sad pokušava da nekako javnosti zamaže oči da ne ispadne baš ortodoksni lažov, već onako napola. A da li će to uraditi, pa ako je još imalo pametan, onda neće, a ako hoće, znači da je baš otkačio od realnosti i razuma.
Dani: Šta bi bile moguće posljedice?
Bojan Bajić: Mislim da bi to bilo dobro za otrežnjenje naroda. Tačno je da bi referendum sa tim komičnim pitanjem bio nepotreban budžetski trošak i zamajavanje naroda nekoliko mjeseci, ali bi tim potezom Dodik konačno od sebe napravio klovna, što bi ga zbrisalo sa scene na narednim izborima. On je sve dobro smislio, samo je napravio grešku kad je procijenio da su ljudi glupi i da ne kapiraju stvari. Pogledajte samo kako je ismijan za brisanje riječi Sarajevo iz Istočno Sarajevo. Dakle, ako to uradi, bio bi gotov, ponavljam: gotov.
Dani: Ima li politička alternativa u RS-u šanse na predstojećim izborima?
Bojan Bajić: Ima odlične šanse. Promjene na političkoj sceni RS-a i cijele BiH su sve izvjesnije. Mladi ljudi su sve više željni Evrope, posla, putovanja, vjenčanja i stanova, i djece naravno, tako da alternativne politike i moderne evropske stranke, kao što je Naša stranka, imaju sve veće uporište među ljudima. Ljudi shvataju da od rigidnih desničarskih ideologija, te od lažnih socijaldemokratija, koje povezuje zajednički kriminal i korupcija, nema budućnosti ni razvoja. Duboko vjerujem da je oktobar 2010. vrijeme za potpuno nove politike i potpuno različite političke stranke, koje nemaju ništa zajedničko sa vladajućom oligarhijom.
Dani: Evo, već su se pojavili glasovi koji tvrde da će para od prodaje Telekoma Srpske već na proljeće nestati, a tu su i drugi pokazatelji: nije bilo ništa od najavljivanih stranih investicija, višemilionskih privatizacija, zapošljavanja novih radnika, pokretanja proizvodnje i izgradnje infrastrukture, ova budžetska godina jednostavno je bila katastrofalna, punjenje budžeta je bilo manje, prema nekim medijskim izvještajima, za 30 posto od planiranog, itd. Vjerujete li prognozama da će Dodikov SNSD opet pobijediti?
Bojan Bajić: Sve što ste rekli u svom pitanju je tačno, od razvoja u RS-u nema ništa, sve je ostalo na Dodikovim velikim obećanjima. Te gorke istine su ljudi napokon sve više svjesni. Međutim, kakvu sliku stvaraju mediji u RS-u? Stvaraju sliku ekonomskog procvata i napretka na svakom koraku. To naravno rade pod dirigentskom palicom režima. Ko je tako radio u izbornoj godini kad je pao s vlasti? Ja se sjećam da je isto to radio Slobodan Milošević 2000. godine. Interesantno je kako se neke situacije ponavljaju, a ovi što su opijeni vlašću i moći nikad to ne shvate. Tako da sam siguran da u oktobru 2010. godine SNSD gubi izbore.
Dani: Kako tumačite očigledno zahlađenje odnosa između “zvaničnog Beograda” i “zvanične Banje Luke”?
Bojan Bajić: Srbija odlučno raščišćava nered iz prošlosti i krupnim koracima ide naprijed, u budućnost. Republika Srpska pod Dodikovom politikom ide unatrag, u prošlost, i to je ta strateška i konceptualna pukotina koja se sada nazire i vremenom će postajati sve veća. Jedina slamka spasa za Vladu RS-a, nakon što Tadić polako okreće list, jest katastrofalna Vlada FBiH, te još gora državna vlada koju udruženo tvore. Tako da udruženo pokušavaju čuvati ovo neodrživo stanje.
Dani: Da li su uopće mogući politički pregovori s Miloradom Dodikom? Uzimajući u obzir njegove negacionističke i relativističke izjave, njegove uvredljive javne istupe, njegovo konstantno zabijanje prsta u oko svima, vrijeđanja, psovke i uvrede… može se zaključiti da civilizirana debata s njim nije moguća. Vi ste, izgleda, zagovornik potpuno novog koncepta komunikacije s njim.
Bojan Bajić: Ha-ha, znam zašto me to pitate. Jednom prilikom sam na privatnom Facebook profilu, kao odgovor na njegovu inicijativu da se promijeni naziv grada Istočno Sarajevo, kada sam ostao u totalnoj nevjerici koje sve manipulacije dolaze iz tog SNSD-a, napisao jedan vic o nekom Miloradu iz Crne Gore, koji je provjeravao mogućnost eha, kada je sa Lovćena uzvikivao: “Živio rad”, i naravno dobio odgovarajući odgovor Crnogoraca (da sad ne pominjem šta su rekli i čime su ga počastili) u trajanju eha od 7 dana. Možda sebi mogu na privatnom profilu dozvoliti nešto slobodniji govor, ali u funkciji predsjednika Naše stranke, razumjet ćete da to ne mogu činiti. Ipak se ne treba spuštati na taj nivo prostačke i divljačke komunikacije, a vjerovatno mi je greška i taj iskaz na Facebooku, ali čovjeku ponekad prorade emocije, što naravno ne može biti opravdanje za necivilizovano postupanje.
Dani: Govoreći na Osnivačkom kongresu Naše stranke, u dosta apokaliptičnom tonu, rekli ste: “Prokleti bili ako prokockamo ovu šansu!” Kakve su šanse Naše stranke na narednim izborima?
Bojan Bajić: Šanse Naše stranke su veoma povezane sa šansama ovog društva u narednih čak 16 godina. Izbori u oktobru ne smiju zadržati vladajuću ekipu na vlasti, jer to znači da će narednih 16 godina proteći kao ove prethodne. Ovo govore sve analize regionalnih kretanja, jer sada vlastito zaostajanje množite sa “koeficijentom 4”, jer četiri godine koliko ova vlast upropasti, potrebno je četiri godine ispravljati, dok u tih osam godina susjedne zemlje idu naprijed. Znači da se samo jednim upropaštenim mandatom pravi kašnjenje od 16 godina. Naša stranka se ozbiljno sprema za ovaj prevrat u oktobru, širimo organizaciju, jačamo kapacitete, izgrađujemo reformske politike u industrijskom sektoru, infrastrukturi, poljoprivredi, ruralnom razvoju, investicionoj politici, reformi socijalnog i zdravstvenog sektora, obrazovanja te sveukupnoj moralnoj obnovi politike i društva. Bilježimo značajne probleme u probijanju medijske blokade – uglavnom na velikoj većini kontrolisanih medija, ali je zato promocija od usta do usta veoma uspješna, kao i mogućnosti koje nudi internet. Znam da je ta izjava bila u apokaliptičnom tonu, ali da sam bio ove pameti, ona bi glasila: “Prokleti bili po sto puta ako prokockamo ovu šansu.”
Dani: Šta to konkretno znači? Kako Naša stranka, naprimjer, namjerava preuzeti vlast ili dio vlasti u Kantonu Sarajevo? Je li moguća koalicija sa SDP-om?
Bojan Bajić: To znači da smo mi zadnja šansa ovog društva da izađe na zelenu granu. Naša stranka je programski, ideološki, moralno, kadrovski, pa ako baš hoćete i generacijski pokret da se ovo društvo izvuče iz kandži etno-kleptomana na sve tri strane. Zato i ne smijemo napraviti greške, jer su ovi izbori možda i zadnja šansa da ovo društvo potpuno ne potone. Zato nosimo veliki teret odgovornosti. Jedan od važnih prioriteta Naše stranke je preuzimanje vlasti i pobjeda u Kantonu Sarajevo, što je i logično da glavni grad mora postati motor promjena i primjer cijeloj zemlji. Ako glavni grad ne bude bio u stanju to napraviti, onda je u velikoj krizi. Za sada je rano govoriti o koalicijama, ali su to političke realnosti koje su često neizbježne, s tim što Naša stranka neće odustajati od svojih temeljnih ciljeva i principa. Sve ćemo raditi u interesu građana i kad smo u vlasti, nećemo se mijenjati, što smo do sada, makar u Sarajevu, pokazali.
Dani: U jednom autorskom tekstu Vi ste izrazili uvjerenje da se u zadatoj Dejtonskoj konstelaciji odnosa odgovor na pitanje bosanskohercegovačke budućnosti krije u srpskom narodu BiH, tj. u srpskoj percepciji i, možda, redefiniciji “nacionalnog interesa”. Šta je, po Vama, “vitalni nacionalni interes Srba u BiH”?
Bojan Bajić: Mogu samo reći da je srpski izdajnik svako onaj ko se odriče vijekova istorije i kulture srpskog naroda u Sarajevu, Mostaru i cijeloj BiH. A za zlonamjerne nacionaliste koji neće ili ne mogu da shvate prethodnu rečenicu, postavljam sljedeće pitanje: zašto se srpsko javno mnijenje ne odriče vijekova istorije i kulture srpskog naroda na Kosovu? Mislim da sam dovoljno rekao, pametnima svakako ne treba puno pričati, a nekima ne vrijedi ni objašnjavati.
Dani: U Parlamentu BiH se prošle sedmice povela žestoka rasprava o popisu stanovništva u BiH. Rasprava nije nova, a osnovni “kamen spoticanja” je pravo građana da se izjasne po vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti. Kakav je Vaš stav o tome?
Bojan Bajić: Ako mislite na moje mišljenje u vezi sa žestokom raspravom u Parlamentu, onda vam moram priznati da sam prestao pratiti rasprave između stranaka vladajuće osovine, jer ti majstori manipulacije negativno utiču na zdrav razum. Siguran sam da ih je najbolje ignorisati, a to isto toplo preporučujem građanima koji ne pristaju da ih se tretira kao da su neinteligentna bića. Kada je riječ o popisu, mislim da bi bilo neodgovorno da se 2011. ne održi popis, jer se bez popisa ne možemo ozbiljno baviti razvojem, a ako to vladajuća osovina nije u stanju osigurati, onda je njihova krivica kolektivna. Potvrda tome je to što oni nakon svake navodne svađe nastave dalje da koaliraju. Ako pričamo o, kako rekoste, “kamenu spoticanja” i nacionalnom izjašnjavanju u popisu, mislim da je to pitanje dogovorno ispolitizovano i treba ga vratiti u tehničku ravan. To znači da popis ne treba imati implikacije na ustavno uređenje, na zastupljenost naroda u raspodjeli zakonodavne i izvršne vlasti, na procese procesuiranja ratnih zločina, niti bilo šta drugo što nije statistika.
Dani: Bošnjački politički predstavnici skoro uglas tvrde da je to “legalizacija posljedica genocida i etničkog čišćenja”. S druge strane, demografski stručnjaci, poput profesora Ilijasa Bošnjovića, razumiju strah bošnjačkih stranaka koje se protive popisu iz straha da se ne bi poremetio onaj ključ koji je obezbjeđivao određene utjecaje Bošnjaka u Republici Srpskoj i Republike Srpske u Federaciji, ali, isto tako, zagovara donošenje Zakona o popisu stanovništva kojim bi se dogovorno utvrdio princip odnosa u Federaciji i Republici Srpskoj na bazi popisa stanovništva iz 1991. No, i on smatra da je popis prijeko potreban. Zašto su bošnjački političari protiv popisa, a srpski za?
Bojan Bajić: Niti prijeti kakva opasnost Bošnjacima ako bude, niti ima opasnosti za Srbe ako ne bude nacionalnog izjašnjavanja, a isto važi i za Hrvate. Moj odgovor je da može i ovako i onako, a sve zavisi od toga da li ste kao vlast odgovorno pristupili tom pitanju, a ako to namjerno iskomplikujete, kao što to osovina radi zbog izbora u oktobru, onda imate to što imate danas. Mene nećete natjerati da se izjašnjavam u vezi s njihovom zamkom koju su nam servirali, mislim da ih treba pustiti da se zapetljaju međusobno, jer su se već počeli zapetljavati, pa da vidimo šta će napraviti. Samo je važno usmjeriti pogled ka oktobru i mirno sačekati glasačke listiće i jednom zauvijek ih otjerati iz fotelja, koje su jedini razlog stalnog zakuhavanja po nacionalnom osnovu. Suština je u tome da oni lažu, i to sve u međusobnom dogovoru. Srpsko-bošnjački tandem u vladajućoj osovini se mogao dogovoriti i suprotno, i to recimo da srpski političari budu protiv popisa, a bošnjački za popis. Nećete vjerovati da postoji argumentacija i za ovaj slučaj, gdje bi Srbi onda optuživali Bošnjake da žele popis s nacionalnim izjašnjavanjem zbog brojčane nadmoći u BiH, a sa ciljem stvaranja unitarne države, a Bošnjaci bi optuživali Srbe da sprečavaju dokazivanje marginalnog povratka Bošnjaka u RS s ciljem tihe legalizacije etničkog čišćenja… Poenta je da održavaju međunacionalnu netrpeljivost i tako vladaju godinama, a da nikakve konkretne pozitivne rezultate ne moraju praviti, dok negativne konsekvence njihove vlasti vidimo svuda oko sebe.
Kraj Dodikove vladavine je počeo kad je sinu dao tri miliona KM iz Investiciono-razvojne banke
Dani: Slažete li se s ocjenama da je poraz SNSD-a na izborima za načelnika u Bileći početak kraja Dodikove vladavine?
Bojan Bajić: Psihološki gledano ova pobjeda je veoma značajna. Ako imamo na umu praksu Dodikove mašinerije da kupuje glasove, ucjenjuje i prijeti neistomišljenicima, onda to ovaj njegov poraz čini još katastrofalnijim. Mislim da je početak kraja Dodikove vladavine krenuo kad je sinu dao tri miliona maraka kredita iz Investiciono-razvojne banke, a onda to obrazložio roditeljskom brigom kako je bolje da mu se dijete bavi voćarstvom, nego da postane narkoman. Ova izjava je razbudila i otrijeznila mnoge građane Republike Srpske, jer, em što je pokazala njegove isključivo privatne interese u vođenju Vlade, em je pokazala da se načisto oprostio sa zdravim razumom kad na takvo obrazloženje može i pomisliti, a kamoli izjaviti na televiziji.
Ne može se izbjeći kvalifikacija genocida
Dani: Parlament Srbije priprema usvajanje Rezolucije o Srebrenici, iz koje će biti izostavljena kvalifikacija genocida, a kojoj se namjerava pridodati “osuda svih zločina”. Kakav je Vaš stav o tome i šta mislite – kad će Bosna i Hercegovina usvojiti sličan dokument?
Bojan Bajić: Mislim da se ne može izbjeći riječ genocid, jer je to potvrdio Međunarodni sud pravde u Haagu. Takođe, Srebrenica je postala simbol na svjetskom nivou, a Srbija bi baš zbog presude o nesprečavanju genocida trebala bez ustezanja donijeti tu Rezoluciju. Treba biti jasno da Rezolucija gubi smisao ako se tekstom izvrši relativizacija. Nakon toga se mogu donositi i druge rezolucije, o osudi svih zločina, pa čak i pojedinačnih imena, jer ne treba zaboraviti niti jednu nevinu žrtvu. Što se tiče BiH, mislim da će Rezolucija biti donesena u junu 2011. godine, ili čak nekoliko dana prije 11. jula, jer će pritisak svjetske javnosti biti ogroman, tako da nikome neće uspjeti to da zaustavi, a naročito nakon usvajanja Rezolucije u Srbiji.
Stranke trebaju biti vlasnici mandata
Dani: Sudeći po dosta žestokoj raspravi o pitanju zatvorenih izbornih lista, u kojoj su učestvovali neki članovi Naše stranke, ali i slobodni intelektualci za koje se zna da su bili ili jesu još uvijek bliski NS-u, čini se da Naša stranka još uvijek boluje od “dječjih bolesti”. Dakle, koji je Vaš stav o otvorenim izbornim listama?
Bojan Bajić: To što vi zovete “dječjim bolestima”, mi nazivamo unutarstranačkom demokratijom i slobodom svih pojedinaca da iznose svoje stavove u javnosti. Pošto je u NS-u u toku proces profilisanja stava po tom pitanju, svi su pozvani da slobodno iznose svoja mišljenja, a podrazumijeva se sve do momenta kada stranka demokratskim putem zauzme stav, koji tada postaje obavezujući. Pošto stranka još nije zauzela stav, a ubrzo hoće, tako ću i ja podstaći “dječje bolesti” NS-a, kako vi kažete, pa iznijeti vlastiti stav, a to je da mislim da liste trebaju ostati otvorene, s tim da vlasništvo nad mandatom treba imati stranka.
Dani: To mi sad zvuči kao neko kompromisno rješenje, možete li malo pojasniti mehanizam koji predlažete?
Bojan Bajić: Stvar je vrlo jednostavna. Ako pojedinac želi da bude vlasnik mandata, onda ima mogućnost da se prijavi kao nezavisni kandidat, samostalno osigura ekspertizu i finansije za svoj program i kampanju, i izbori glasove za mjesto u Parlamentu. Kada stranka nudi svoj imidž i program, te finansira kampanju, onda ona treba biti vlasnik izborenih mandata. Prosto je nevjerovatan sadašnji sistem, gdje stranke sve urade za izbore, a onda im izboreni mandati pripadaju isključivo na bazi dobrovoljnosti izabranih parlamentaraca. Baš je ovakav izborni sistem udaljio suštinu glasanja od ponuđenih programa, te fokus stavio na ličnosti, što uglavnom proizvodi tržište poslaničkim mandatima, gdje se formirala čak i tarifa za dizanje ruke. Suština je u tome da bez obzira koliko pojedinac u Parlamentu bio pametan ili glup, bez strategija i politika kojima upravlja politička stranka, nikad se neće desiti ozbiljniji razvoj. S druge strane, zadržavanjem otvorenih lista, građanima se daje mogućnost da budu korektiv stranačkih kadrovskih politika, što je za građane veoma važno. S tim da bi se opoziv parlamentarca od strane političke stranke trebao regulisati nekom komplikovanijom procedurom, kako bi se smanjila mogućnost da se naknadnim inženjeringom izigra volja građana.
Šta je sporno u Mesićevoj izjavi, osim Mesića?
Dani: Sada već bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić je nedavno u jednom neformalnom razgovoru s novinarima eksplicitno naveo mogućnost ulaska hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu kod Brčkog, u slučaju referenduma o nezavisnosti RS-a. Ta Mesićeva izjava izazvala je brojne reakcije u regiji, pa čak i u Evropi. Kako Vi na to gledate?
Bojan Bajić: Na mene izjava nije djelovala šokantno, jer sam krajem 2007. godine, baš u vašem magazinu, objavio kolumnu pod nazivom Nova srpska politika, u kojoj sam predvidio sličan razvoj situacije ukoliko bi došlo do referenduma o nezavisnosti RS-a, gdje se pominju i združene akcije Hrvatske i Federacije BiH, te stacioniranje desetina hiljada NATO vojnika, kao i suspenzija institucija RS-a. U internetskoj kolumni Crni gavran nad Republikom Srpskom, koju sam objavio u aprilu 2009., ponovno sam aktuelizovao temu, jer sam vidio da je Dodik već dobro izgubio kompas, gdje sam još jednom upozoravao srpsku javnost da bi zakazivanje referenduma o nezavisnosti bilo čin grubog kršenja Dejtonskog sporazuma, što bi za rezultat imalo NATO intervenciju u RS-u, te najvjerovatnije ukidanje Republike Srpske, a o izbjeglicama u Srbiji da i ne govorimo. A kad je o Mesiću riječ, generalno mislim da njegove dugogodišnje tlapnje o BiH uglavnom nisu bile korisne, jer je skoro svaki put kada se tobože zalagao za BiH, ustvari srozavao njenu nezavisnost, te se na kraju krajeva grubo miješao u njen unutrašnji politički život. Jedini koji je imao koristi u BiH od Mesićeve retorike je zapravo Milorad Dodik, tako da mi je drago da on napokon odlazi u penziju.
Razgovor vodio Eldin Hadžović
BH Dani, 29.01.2010.
Peščanik.net, 30.02.2010.
