Mikelanđelo Pistoleto, foto: Predrag Trokicić
Mikelanđelo Pistoleto, foto: Predrag Trokicić

Od prošle ponoći do nedelje u osam uveče, teče vreme ćutanja o stvarima o kojima je inače uzaludno govoriti. Izborna tišina je potpuno besmisleno oduzimanje glasa onima koji ga inače nemaju. Nikome nije poznato o čemu se ćuti i šta se postiže tobožnjom apstinencijom od mlakih izbornih strasti.

Ništa se više u Srbiji ne može rešiti glasanjem. To jedino ne znaju oni koji misle da može.

U vladajućoj sekti, ma koliko se trulež odatle rasipa po ulicama, uvereni su u pobedu i to nad građanima Srbije, kako je to svojim oskudnim jezikom uspeo da sroči predsednik srpske vlade. Ima tamo i strepnje, ne od rezultata izbora koji se ne mogu izgubiti, nego od onoga što dolazi posle. O onome što dolazi posle, govorićemo posle, kad se vašar okonča.

U skladu sa nastojanjem da se u istom vremenu šire strah, radost i veselje, muk i galama, za ovaj omnibus tekst izabrao sam tri osobena događaja, jer su svi zajedno a i odvojeno igra u zaustavljenom vremenu. I u njemu su uglavnom isti ljudi.

U nekoj birtiji za osobe sa posebnim hedonističkim potrebama iz vlasti, upriličena je zabava poznatih kreatura iz sfera visoke politike. Bez posebnih obzira prema ambijentu u kome su upriličene bahanalije, niti prema onima koji su možda sve to videli, veseljaci su pojeli, popili, igrali, radovali se sebi i konačno se uhvatili mikrofona. Vodeći estradni umetnik i klovn vladara Dačić Ivica, iscrpeo je svoj repertoar i sve prisutne, koji su u zanosu đuskali (ako se to tako kaže) uz njegovo obilno znojenje, zavijanje i falširanje.

Ta okolnost opšteg derta nije zaobišla ni Milicu Đurđević Stamenkovski, koja je pustila dobar glas pod elitnu šatru i pokazala vokalne domete slične Dačićevim.

Ministarski duet je pevao o svemu što se peva na takvim lupinzima, ali najviše o nesrećnim ljubavima.

Ministar Siniša Mali nije pevao, bar ga nisu slikali kako se hvata za mikrofon. Ali je uočen kako tamo radi sklekove. Šta je Malog nateralo da vežba usred veselja nije objašnjeno, osim da to radi gde god stigne. Dobra forma je uslov za sve drugo.

Mali je inače romantični junak jedne uspomene, koja bi mogla da bude zanimljiv dokaz da u ovoj vlasti ima i nešto zavodničkog šarma. Na Rolan Garosu, još davne 2015. kad je Mali još bio mlad, uslikan je u prisnom ćaskanju sa velikom holivudskom zvezdom. Beše to Hilari Svonk, devojka od milion dolara, na koju je izgleda Siniša najpre bacio oko, primakao se i ostavio dojam. Kako se okončao taj pokušaj nasrtljivog Balkanca da zavede zvezdu, nismo tada znali. Sve dok Siniša nedavno nije objasnio.

Bio je jako blizu, tako svedoči on lično, napredovao je mnogo brže od svog očekivanja. Uspeo je da zakaže sastanak u Njujorku: evo Hilari, dolazim tamo sledećeg meseca! Dogovoreno, rekla je navodno Svonk.

Nekim nesrećnim slučajem taj prenos je gledao gospodar i odmah, dok je Siniša navaljivao, dakle dok se stvar događala u živom prenosu pozvao je Malog. Je li, šta ti radiš tamo, koja ti je ta? Odmah da si se vratio!

Siniša nije otišao u Njujork. Kad je vladar čuo šta planira, poslao ga je u Iran. I tako mu rasturio stvar. Kao i svaku drugu svakome drugome.

Zbog muke koja ga od tada drži i patnje koju još nije savladao, Siniša radi sklekove svuda gde ima prostora. A šta zamišlja pritom samo on zna.

Ali, A. Vučić ume da zamisli i neku dobru stvar. Obećavao je stanove za mlade plodne parove, tvrdio da se deca prave samo na nižim spratovima i predviđao natalnu eksploziju u Srbiji za sledeću deceniju. Negde je zapelo, slabo idu one stvari u zvaničnim vezama. Ljudima više nije do ljubavi.

No, ima izuzetaka, negde krene izvan institucija.

Tako je neki majstor našao najbolji put da učini dobro sebi i otadžbini i poveća natalitet u Srbiji. Proglasio je sebe doktorom koji uspešno pomaže nerotkinjama. I žene su počele da dolaze u njegovu ordinaciju, to jest u iznajmljenu garsonjeru pretvorenu u poslovni prostor.

Pomogao je tako što je više pacijentkinja posle njegove stručne pomoći ostalo u drugom stanju. Ordinacija je radila vrlo plodno, sve dok trojica pijanih muževa nisu zatekla eksperta u procesu proizvodnje. Malo su ga vaspitavali, on je uhapšen i oduzeta mu je licenca za rad. Tako to ide u Srbiji sa uspešnim kadrovima, ko nije član vladajuće stranke, ne daju mu da razvija posao. Proizvođač dece je bio politički inertan, zanimale su ga druge, mnogo važnije stvari.

Taj čovek je uradio za nacionalnu stvar sve što je bilo do njega. Ali kad se sve zbroji, u Srbiji nema priraštaja. Sve što nam rade, trpimo iz zadovoljstva.

Peščanik.net, 31.05.2024.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)