Konačno je, sa nedopustivim zakašnjenjem, ministar unutarnjih poslova i premijer Srbije Ivica Dačić smijenio komandanta Žandarmerije MUP-a Srbije Bratislava Dikića. Ta je nadasve neugodna i škakljiva priča sa Žandarmerijom kulminirala (nakon stanovite i zlokobne eskalacije) gnjusnim zločinom u kojemu je jedan žandarm hladnokrvno ubio dva čovjeka kojima je dugovao novce nedaleko od Kragujevca. Namamio ih je obećanjem da će im vratiti dug, sjeo u auto iza njih i ustrijelio ih. Žena mu je pomogla da auto sa mrtvima ostave van grada i zapale ga.
Zločin je otkriven veoma brzo, što je u ovoj priči nadasve znakovito. Naime, ispalo je da je istina da Kriminalistička policija MUP-a Srbije ima pod nadzorom stanovite elemente u Žandarmeriji već jedno izvjesno vrijeme. To je puklo prošloga proljeća kada su pripadnici Žandarmerije počeli slijediti načelnika Krim-policije po Beogradu, pa je čovjek morao pobjeći u svoj glavni stan od njih. Znajući s kakvim likovima ima posla, to je bio najbolji način. Naravno da je po radio-vezi provjerio registarske pločice. Taj je skandal na brzinu zataškan u javnosti, ali je nastavio trajati – do prije neki dan.
Legijino naslijeđe
Tu je sada umjesna jedna povijesna digresija. Naime, Žandarmerija MUP-a Srbije osnovana je sredinom 2001. godine, kao pokušaj uspostavljanja ravnoteže sa do tada svemoćnom Jedinicom za specijalne operacije (JSO, ‘Crvene beretke’). Ova je na kraju raspuštena, ali prekasno, kada je već 2003. ubila premijera Zorana Đinđića u suradnji sa gangsterima iz Zemunskoga klana. Prvi komandant Žandarmerije bio je Goran ‘Guri’ Radosavljević, inače sumnjiv po ratnim zločinima na Kosovu (braća Bitići, američki državljani, ustrijeljeni na pravdi Boga u ljeto 1999.). Guri je čak par godina proveo u inozemstvu, sa raznim međunarodnim zaštitarima tipa Blackwater, dok se nije odustalo od sumnje za braću Bitići, ali FBI još inzistira na tome. Ovaj smijenjeni Dikić inače je ‘komad govedine’, kako kažu u Lici: napredovao je po fiskulturnoj liniji (tako i izgleda, kao vunbacitelj iz romana Nenada Stipanića), tolike je i pameti. E, takav lik dobio je zapovjedništvo nad dobro naoružanom manevarskom postrojbom od oko tri tisuće ljudi, raspoređenom u četiri odreda širom države.
Sve to čak i ne bio neki problem, da je urađeno kako treba. Međutim, dobar dio raspuštenih ‘Crvenih beretki’ našao se u Žandarmeriji i tamo donio ono što se zove esprit de corps JSO. Ukratko: njima je Legija Ulemek, narkobaron velikih razmjera i ubojica premijera i dalje heroj, a ne zločinac. Vojna etikecija Legije stranaca, koju je Legija uveo u JSO (beretka nakrivljena na krivu – lijevu – stranu, način salutiranja, neupitno ‘bratstvo’ i poslušnost itd.) preživljava u Žandarmeriji. Jedva su ih odučili od salutiranja na francuski način – otvorenom okomitom šakom. Ostavljen izvan stege i nadzora, Braca Dikić počeo je istraživati granice vlastite moći. Prošle godine organizirao je – izvan nadležnosti i suglasnosti MUP-a Srbije – proslavu Žandarmerije na kojoj se pjevala himna raspuštene JSO (loša skladba iz još goreg filma ‘Boj na Kosovu’) i ponavljala neka slaboumna zakletva koju je Dikić sastavio i u kojoj se u svakoj rečenici spominje Kosovo koje ‘nisu zaboravili’ itd., već možete misliti. Tu je već počelo rogoborenje u javnosti: Dikića su nazvali ‘Mali Legija’, počela su pitanja da tko Žandarmeriju nadzire i kako, o čemu je tu riječ i tome slično. Ministar Dačić i ravnatelj policije Veljović mlako su se ogradili od tih skandala, ali nisu poduzeli ništa.
Nojevska politika vlasti
Onda su se prošle godine kod Krim-policije pojavile sumnje u Dikićevoga brata, visokog časnika Žandarmerije u Nišu i još par kolega, a na temu reketiranja, iznuda, prijetnji ovlaštenim službenim osobama i sumnji na ubojstva. Dikić se digao na stražnje noge i krenuo u dosta bedastu protukampanju po medijima: bit njegove kampanje je da je on ‘Srbin’ i da ga zato proganjaju. Nakon ovoga najnovijeg skandala, više mu ni ‘Srpstvo’ nije moglo pomoći.
Udvoričko-desničarski mediji izvjestili su ovih dana da je ‘Dikić mirno primio smjenu’; odmah nam je lakše: nije digao oružanu pobunu kao njegov prethodnik i uzor Legija. Tako to ide kada vlast sebi priušti luksuz da ispusti ispod kontrole veliku i dobro rasprostrtu oružanu formaciju, koja je postala corpus separatum unutar MUP-a Srbije i – što je najopasnije – strano tijelo, okrenuto samo sebi i vlastitom sustavu vrijednosti, naslijeđenom od ‘Crvenih beretki’. To je propust koji si sebi država poput Srbije – koja je upravo tako izgubila premijera – ne bi smjela priuštiti. Valja se nadati da je lekcija naučena, mada ni u šta više ne možemo biti sigurni: i ministar i ravnatelj policije preko volje su smjenili Dikića, sve kao da ne razumiju zašto to treba. Ta jedna smjena, naravno, ne mora značiti ništa: postojeći problem sa skoro pa podivljalom postrojbom ostat će sve dok netko ne uradi temeljitu reformu i čistku u toj Žandarmeriji. Kao prvo, trebalo bi smjesta rastjerati ostatke Legijine JSO, utjerati novi i demokratski esprit de corps u postrojbu i učiniti ju ravnopravnim dijelom policije, pod stalnim nadzorom unutarnje kontrole.
Sve mi se nešto čini da to nikoga u Vladi Srbije ne zanima – do slijedećega skandala.
T-portal, 20.07.2013.
Peščanik.net, 20.07.2013.
