Jeste li i vi primetili koliko ima reklama za dezodoranse kojima nam obećavaju svežinu bez kupanja čak i do 72 sata. Pri tom ne vidimo zašto se, zaboga, glavni likovi ne bi oprali barem jednom u ta tri dana, ako ne celi, makar pazuh za koji je dezodorans jedino i zadužen. Ne lutaju pustinjom, ne voze reli, nisu ekološki osvešćeni pa da zagovaraju štednju vode, mada bi za dva pazuha potrošili jedva dve šolje vode i cirka jedan minut. Sledeći je valjda dezodorans koji ”daje svežinu” 168 sati, taman da nas pokrije od subote do subote. Još da izmisle nešto po ugledu na ”bez belih tragova na crnoj i bez crnih tragova na beloj odeći”, pa da naprave sredstvo za ”bez žutih tragova spreda i braon pozadi” i ne moramo više uopšte da održavamo ličnu higijenu.

U državi koja još ima poljske klozete, čak i u školama, a još nema javne čak i u gradovima, dok u glavnom gradu još ima septičke jame koje sada popisuje po opštinama umesto da im uvede kanalizaciju, sevap bi bio promovisati higijenu – osnovnu, telesnu, mentalnu i svaku drugu, a ne nemanje osnovnih higijenskih navika.

Srećom, oni koji dođu na vlast da vode tu istu državu vrlo paze na higijenu. Čak preterano. Svako malo oni operu ruke – od nekog zločina, kriminala, kriminalca, a rado pomažu i drugima u održavanju higijene. To se zove ”ruka ruku mije” ili na engleskom – ja češam tvoja leđa, ti češaš moja. Prljav veš se iznosi redovno, ali prema potrebi i očekivanoj dobiti, a prilično redovno se peru i biografije, savest, obraz (na niskoj temperaturi kao šareni veš) dok se pare, zbog delikatnosti, peru na ruke kao nekada ”veliki veš”. A onda uzmu i očiste celu Srbiju. Iza sebe ne ostave ni papirić – koji bi pomogao da im se uđe u trag. Ako neki i ostane, već se nađe brižna duša koja će ga pohraniti, za ne daj bože, ako zatreba da se ucenjuje.

Mi bismo, naravno, voleli i da stvore i neke druge, na primer mentalno-higijenske navike. Da dobro rade, da budu kažnjeni ako ne rade dobro, da ko krade ide u zatvor, a ko laže ide sa vlasti… Ali, to smo mi. Stalno hoćemo više i nismo zahvalni za ono što već imamo. A imamo ljude koji su izumeli dezodorans koji, ne da traje od subote do subote, o čemu proizvođači mogu samo da maštaju, nego traje od devedesetih i zataškava smrad i po deset i dvadeset godina. Što bi rekli u onoj drugoj reklami – i miris i ukus. Njima miris – da mogu zajedno i kad se ne mirišu, nama ukus. Gorak. U ustima.

Peščanik.net, 04.09.2012.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)