Svi su užurbani pred novogodišnje praznike, ljudi pokušavaju da završe neodložne poslove i da se što pre povuku iza svojih roletni. Sudeći po atmosferi na dosadašnjim slavama, ljudi, najbliža rodbina i prijatelji, nemaju više jedni drugima šta da kažu, odsedi se koliko je red, jede se mnogo da se ne bi govorilo, nema više ni ironije, cinizma, ni simuliranog besa. Stvari su postale suviše ozbiljne, a snage i tolerancije na tuđe muke, više nema. Nije pametno ovih dana ni umreti u Srbiji, nema ko da te oplače, otići ćeš u mukloj tišini.

I srpski političari ovih dana glume dinamiku, Jeremić je u Luksemburgu, Tadić obilazi neki deo imaginarnog koridora 10 i opet premešta mehanizaciju, predsednica skupštine je bila u Hrvatskoj, predsednik vlade nigde nije bio, kao i obično… Svi oni privode kraju te protokolarne poslove kako bi što pre mogli da se povukli u svoje izborne štabove i spreme za odsudnu bitku. Tom predizbornom kampanjom se objašnjava i neverovatan podatak da je od 185 sednica vlade koje su održane ove godine, 142 održano telefonom. Telefonom su odlučivali o izmenama zakona o krivičnom postupku, zakonu o diskriminaciji, putem Belovog izuma su usvojili i rebalans budžeta. Poslovnik vlade propisuje da se telefonske sednice mogu održavati samo u ”naročito opravdanim i hitnim slučajevima”. S obzirom na odnos telefonskih sednica i onih normalnih, čovek bi mogao da zaključi da je ovde rat i da je za ministre i predsednika vlade opasno po život da se kreću po sopstvenoj zemlji i dođu do zgrade u Nemanjinoj. Jedino ako tu svoju bitku za Kosovo ne smatraju pravom bitkom, pa imaju neke ratne rasporede za koje mi ne znamo.

Kako to da su češće zajedničke sednice sa vladom Republike Srpske nego sednice vlade države Srbije? I kako uopšte izgledaju telefonske sednice? To nam je pre neki dan objasnio šef vladine kancelarije za saradnju sa medijima Miki Mihailović – neki službenik okrene ministra, poželi mu dobar dan i odmah pređe na stvar – da li ste ZA, PROTIV ili UZDRŽANI, ministar se izjasni, i eto zakona… Predviđena je i stroga procedura, ukoliko ministar ima primedbe na sadržaj zakona, on ih saopšti službeniku koji je telefonirao, ovaj ih širi dalje Mikiju Mihailoviću, a Miki to zavede negde pod delovodnim brojem tim i tim. Ovaj glasnogovornik vlade ne vidi u čemu je problem sa ovom vrstom telefoniranja, glasa se, kaže, o zakonima koji se nalaze na sajtovima, svako može da ih pročita. Izgleda da je taj Miki Mihailović, u prošlom životu novinar iz Prištine, stvarni predsednik vlade, tek Cvetković to svakako nije. U stvari, posle ovoga mi je jasnije da se Cvetković ponaša potpuno u skladu sa načinom na koji funkcioniše ovaj nakazni politički sistem. I prekomerna upotreba telefonskog aparata je u potpunom skladu sa takvim sistemom, vlada ne postoji, postoji samo skup gazda koji svoje resore vode kao nezavisne države. Takvo shvatanje koalicione vlade nam je promovisao odmah posle njenog formiranja predsednik Tadić, rekao je, tako mora biti kada su građani davali glasove raznim partijama. Da su glasali samo za njega, sistem bi bio normalan i vlada bi igrala kao najbolji tim, kao on, Šaper, Krstić, Miki (Rakić), i ostali basketaši.

Kad god se desio skandal u nekom ministarstvu ili javnom preduzeću, opet je stranka koja je postavila tog čoveka koji se ispostavio kao nesposoban ili kao lopov, po koalicionom dogovoru imala isključivo pravo da postavi novog čoveka. DS je, na primer, imala tapiju na JAT, postavljala je katastrofalne kadrove koji su umnožavali gubitke, doslovno se niko nije prijavio na tender za kupovinu te ruine. I sada su smislili novi plan – uredbom će ukinuti JAT i formirati novu nacionalnu avio kompaniju. Ona će, kako su najavili, biti oslobođena JAT-ovih dugova koje će poreski obveznici već nekako nadoknaditi, i rodiće se iz pepela starija i lepša nacionalna avio kompanija. U januaru će početi program revitalizacije tog javnog preduzeća – kako se eufemistički zove ovaj pokušaj da se prikrije ne samo dalja pljačka budžeta, nego i činjenica da je Državna revizorska institucija tužilaštvu podnela prijavu protiv više odgovornih osoba iz JAT-a zbog nepoštovanja zakona o računovodstvu i reviziji, zakona o platnom prometu… i još nekoliko marginalnih zakona i propisa. Dakle, JAT će oživeti tako što će mu biti promenjeno ime. Taj magijski način mišljenja poznat je odavno. Neki urođenici su imali naviku da kako stare, sve češće menjaju svoje ime nadajući se da ih smrt neće pronaći. Tako je uostalom i sa Kosovom koga državotvorni mediji i političari zovu Kosmetom; ako mu promenimo ime, ostaće naše, neće moći da ga pronađu i otmu ni Albanci ni KFOR ni Angela Merkel.

Postalo je jasno da ove iz EU trenutno zanima samo naš odnos prema Kosovu. Ne želeći da iza sebe sruše sve ćuprije koje vode ka Briselu, brže bolje smo juče Prištini predali overene kopije matičnih knjiga, doneli uredbu kojom se dozvoljava da sa Kosova ulaze automobili sa tablicama KS, uhapisli smo Zvonka Veselinovića, Šutanovac je navodno rekao da ćemo ukinuti i paralelne institucije, samo nam treba malo vremena, pokrenuto je i pitanje pljačke novca koji je bilo namenjen za izgradnju stanova siromašnoj braći u severnoj Mitrovici, a posle sedam godina, izgrađeni su samo temelji… i sva ta bolna, ali herojska postignuća desila su se za samo nedelju dana.

I dok na sebi svojstven način pokušavamo da umilostivimo EU, kvarimo odnose sa svojim susedima. Na današnji sastanak sa Srbima iz regiona, Tadić je pored nezaobilaznih Dodika i lidera srpskih stranaka iz Crne Gore, pozvao i dvojicu aktuelnih ministara u Đukanovićevoj vladi i bivšu crnogorsku ministarku za evropske integracije. Kojom vrstom mutacije su ti ministri postali Srbi iz regiona? Možda se oni izjašnjavaju da su po nacionalnosti Srbi, nemam pojma i nije bitno za ovu priču, bitno je da su oni predstavnici vlasti susedne države, vlasti koju inače smatramo sinonimom za organizovani kriminal, iz države koju smatramo privremeno otcepljenom od matice. Naravno da su crnogorski ministri odbili da dođu i da su zatečeni pozivom. Pa, ko normalan ne bi bio zatečen. Ne znam po kom osnovu je izostao poziv budućem premijeru Slovenije Zoranu Jankoviću, rođen je u Smederevu, prve korake je načinio podno smederevske tvrđave, a ima indicija da ga je na kolenima ljuljao lično despot Đurađ Branković.

Naši susedi u Crnoj Gori su ovaj poziv s pravom protumačili kao još jednu provokaciju. Tačno je da će neki crnogorski političari to dalje zloupotrebiti za unutarpolitičke svrhe i histerisati o tome da je srpska čizma na putu ka Cetinju, ali stvar je građana Crne Gore da li će razaznati šta je šta. Naše je da prestanemo da pravimo svinjarije. Da ovo nije bilo slučajno, govori i činjenica da poziv za taj sastanak nije upućen nijednom političaru iz RS koji je u opoziciji našem voljenom Dodiku, a takođe nijednom predstavniku Srba koji žive u Sarajevu. Amerikanci su godinama posle završetka rata odbijali da Vijetnamcima ustupe mape minskih polja, a za civile koji su ginuli na pirinčanim poljima su govorili – oni su “prokleti svojom lokacijom”. Tako su za Beograd svi Srbi koji ne žive u Dodikovoj Srpskoj prokleti svojom lokacijom.

Predsednika jedino pravda to što su mu spisak sastavljali drugi i što on u stvari ne polaže ni pet para na “saradnju sa Srbima iz regiona u cilju očuvanja njihovog identiteta“, kako glasi cilj ove konferencije. U stvari, kad bi mu zapretili, ne elektro šokovima, nego time da će mu Đilas oteti stranku, on ne bi znao da objasni šta je taj identitet. Doduše ima Šapera, ovogodišnjeg dobitnika nagrade za životno delo u oblasti marketinga, koji bi mu za tren oka smislio i iz budžeta naplatio kampanju pod nazivom “u tri koraka do srpskog nacionalnog identiteta“.

Bilo je ovih dana mnogo tekstova u medijima o tome kako Đilas, Dinkić, Jovanović i ko zna ko još, stežu obruč oko Tadića. Navodno, Deda Mraz Đilas, koji će nam, kako je rekao, za Novu godinu pokloniti most, i nekoliko mladih lavova srpske politike, spremaju Tadiću svilen gajtan koji će mu biti uručen kada izgubi izbore. Ništa ne znam o tome a i ne zanimaju me mnogo ti mafijaški obračuni, vidim samo da se tzv. obični ljudi sve masovnije uključuju u pljačku svega što im je pod rukom, a pod rukom im je najčešće sopstveno radno mesto. Pre neki dan su u Aranđelovcu uhapšene dve službenice Marfin banke pod sumnjom da su naručile pljačku sopstvene banke kako bi prikrile da su proneverile 160.000 evra. Desetorica oficira Vojske Srbije je uhapšeno jer su iz sopstvenog skladišta goriva ukrali ni manje ni više nego 360.000 litara benzina. Tom skladištu kod Prokuplja, duboko zakopanom u brdo, ništa nisu mogle NATO bombe, ali su zato do cisterni prodrla braća u srpskoj uniformi. Najzad, oni koji nemaju radno mesto na kome bi krali, obrušili su se na vozove, tačnije na pruge i sajle na kontaktnim mrežama. Za jednu noć na tri mesta u Srbiji krale su se sajle koje su pod naponom od 25.000 volti, neke đavolje prigušnice, sajle… Sve to što na otpadima vredi nekoliko desetina evra, na celu noć je zaustavilo saobraćaj na pruzi Beograd-Bar.

Da građani i bužet mogu da se pljačkaju po zakonu, to odavno znamo. Javno preduzeće Elektroprivreda Srbije, koje godinama posluje sa gubicima i nije u stanju da izgradi ni minijaturnu hidrocentralu, odlučilo je da za Novu godinu otkupi diskove Zdravka Čoliča u vrednosti od 300.000 evra i pokloni ih svojim redovnim platišama. Na taj “poslovni potez” EPS se odlučuje u momentu kada od Evropske banke za obnovu i razvoj uzima kredit od 45 miliona evra. Za taj zajam je garantovala država, što u prevodu znači da ćemo opet mi vraćati taj kredit, jer sa ovakvim maštovitim i muzikalnim rukovodstvom EPS ne može da posluje normalno. Nije problem sa tim Čolićevim diskovima samo to što su redovne platiše penzioneri koji nemaju CD plejer ili kompjuter, ni to što je tender koji su raspisali za nabavku Čolića farsa, jer taj disk ima pravo da štancuje samo jedna firma. Problem je stepen osionosti kojom direktor tog javnog preduzeća brani taj idiotski “poslovni potez“. Ako tako nastave, iduće godine će naručivati mnogo manje diskova, niko im više neće plaćati struju, neka pitaju Aleksandra Tijanića za koliko je pala naplata TV pretplate, jedva da mu trećina građana veruje da je to javni servis evropske Srbije. Ako ne može da računa na pretplatu, Tijanić može da se osloni na činjenicu da će uskoro izbori, a njih je do sada uvek dobijao onaj ko je imao pristup njegovom mediju. Ako hoće da njihovi klijenti gostuju na RTS-u, Šaper, Krstić i ostali magovi će morati da odreše državni bužet.

Za razliku od ranijih izbora, nije sigurno da je Šaper-Tijanić dobitna kombinacija, ni jedan ni drugi ipak nisu proročica Sibila, a RTS Delfi. Jeste da su se jedno vreme razni grčki junaci rukovodili Sibilnim buncanjima, ali kako je vreme odmicalo, sve češće je davala krajnje dvosmislena proročanstva. Na kraju je morala da zatvori radnju i da kaže da bog više ne želi da govori. Po jednoj verziji, proročica je to rekla jer je bila potkupljena od drugih aktera na grčkoj sceni.

Danas će na svoj poslednji put ulicama Praga krenuti Vaclav Havel, ispratiće ga i predsednici Francuske, Nemačke, Austrije, Bil i Hilari Klinton, Barozo i predstavnici mnogih drugih zemalja, ali ne i Srbije. Nekada u Beogradu obožavani Havel nam se smrtno zamerio, jer je podržao bombardovanje Jugoslavije, ni smrt ga ne može spasiti od našeg besa. Ako moramo da trpimo Angelu Merkel jer nam od nje zavisi kandidatura i sa Nemačkom imamo trgovinsku razmenu vrednu dve milijarde evra, ne moramo da idemo na sahranu čoveka koga, s razlogom, mnogi smatraju velikim piscem, borcem za ljudska prava i demokratom. Na istom lafetu koji će nositi Havela, vožen je nekada i Tomaž Masarik koji je pre 100 godina svojim sunarodnicima govorio – Češka možda jeste demokratija, ali još uvek bez demokrata. Ceo vek posle toga, srpski državnici nisu u stanju da pojme smisao takvih rečenica, a kamoli da razumeju da nije umesno da grešnik od boga u koga navodno veruje, uzima kantar iz ruku i meri samo ono što on smatra neoprostivim grehom – prema njemu, grešniku.

 
Iz najave za emisiju 23.12.2011.

Peščanik.net, 23.12.2011.