Možda bi trebalo staviti Hilari Klinton na tiket demokrata u novembru, a možda i ne bi. Možda bi mogla da pomogne Baraku Obami da ujedini stranku, a možda i ne može. Možda će predati žene i belu radničku klasu. I opet, možda neće.

Nema nikakve sumnje, međutim, da nema prava da traži mesto na tiketu; drugo mesto u trci za nominaciju ne daje joj pravo na drugo mesto na tiketu. Nakon miliona i miliona glasova i bučno proslavljenih pobeda u “važnim swing states“,[1] taboru Klintonove je teško da prihvati tu pomisao, ali ona je izgubila.

To što je pomenula ubistvo Roberta Kenedija odaje očaj koji je nemoguće na bilo koji način prikazati u pozitivnom svetlu.

Ako senatorka Klinton, ili njen muž, pokuša da silom ili ucenom prokrči put do potpredsedničkog mesta, Barak Obama bi morao veoma javno da potraži nekog drugog. Tako bi pokazao snagu, a ona će mu možda biti potrebna.

Najgora greška koji bi Obama mogao da načini nakon što obezbedi nominaciju bila bi da oda utisak preterane slabosti ili nesigurnosti pri pružanju otpora pritisku Klintonovih. Slabost može da bude najneoprostiviji greh koji predsednički kandidat može da počini – očigledno gori, ako se možemo voditi nedavnim iskustvom, od krajnjeg idiotluka ili beskrajne samoživosti. Već je jasno da će Džon Mekejn pokušati da iskoristi Obaminu relativnu mladost da pokrene pitanja njegovog iskustva i čvrstine. Obama mora da se otrese tih pitanja što pre i da definiše sebe kao trezvenog i nekog ko se pita. Popuštanje Klintonovima imalo bi upravo suprotan efekat.

Ali, baš kao što Hilari Klinton ne olakšava Obami da dobije nominaciju koja će na kraju biti njegova, čini se da namerava da mu oteža da zaobiđe teška pitanja o stavljanju njenog imena na tiket.

Njujork tajms piše da je Bil Klinton počeo da razmišlja i da priča o senatorki Klinton kao o kandidatu za potpredsedničko mesto. Tajms kaže: “Ako neće dobiti predsedničku nominaciju, onda on želi da je stave na drugo mesto”, rekao je jedan prijatelj Klintonovih. “Dugoročno gledano, za nju je to najbolji način da se ponovo kandiduje 2016.”

Džordž Stefanopulos, koji je nekada radio za Klintonove, a sada je dopisnik iz Vašingtona za ABC News, izvestio je da bivši predsednik snažno gura ovu ideju: “On definitivno priča o tome, ne krijući da smatra kako bi to bio jak tiket za Obamu”, rekao je Stefanopulos u petak u ranojutarnjoj emisiji svoje mreže.

Ali, koliko jak tačno?

Klintonova na Obaminom tiketu mogla bi da otera mnoge od onih nezavisnih glasača koji su prigrlili njegovu poruku o tome da će raskrstiti sa politikom prošlosti. Deo Obamine privlačnosti je i u tome što je postao otelovljenje postbušovske-postklintonovske budućnosti u američkoj politici, za kojom mnogi žude. Stavljanje Klintonove na tiket ozbiljno bi umanjilo tu prednost.

A tu je i zabrinutost zbog toga što će jedan bivši predsednik, Bil Klinton, lutati po Beloj kući bez portfelja, štiteći svoje nasleđe poslednjeg demokrate koji je tu živeo i praveći političke proračune o narednoj Hilarinoj kandidaturi. To nije recept za dobar odnos na poslu između glavnokomandujućeg i njegovog zamenika.

Izbor partnera za trku jeste prva važna odluka koju će Obama doneti. Ona će privući ogromnu pažnju, stoga bi trebalo da je iskoristi za tri stvari. Prvo: da pomogne sebi da pobedi, to se podrazumeva. Drugo, da stavi svoj žig na stranku; njegov izbor bi trebalo da otelovi njegovu viziju budućnosti stranke. I konačno, može sebi da kupi malo toplote i naklonosti tako što će načiniti iznenađujući izbor.

Hilari Klinton nas neće iznenaditi, i izabrati nju značilo bi ojačati ideju da Klintonovi i dalje kontrolišu Demokratsku stranku. Koliki god da su pritisci, Obama mora da potraži na nekom drugom mestu.

 
Terence Samuel, The Guardian, 24.05.2008.

Prevela Olja Petronić

Peščanik.net, 30.05.2008.

———–    

  1. Swing states su države u kojima je svaki glas važan zato što se situacija stalno menja. Jedna od njih je, na primer, Florida.