Ekološki incident, o čijim razmerama i posledicama još uvek samo može da se nagađa, a čiji je glavni akter gornjomilanovačka fabrika boja i lakova Zvezda Helios, po svemu sudeći samo je vrh srpskog ekološkog ledenog brega. Slučaj gornjomilanovačke Zvezde Helios trebalo bi da otvori temu skladištenja opasnog otpada, ali i odgovornosti države, pre svega zbog činjenice da u Srbiji još uvek ne postoji bar jedna fabrika koja bi se bavila uništavanjem i reciklažom ovakve vrste otpada. Zbog čega se samo po sebi nameće pitanje zašto ova i sve predhodne vlade nisu našle za shodno da subvencionišu izgradnju ovakvog postrojenja, odnosno da nekom od inostranih investitora (najbliži je u Austriji) omoguće uslove da ga izgradi u Srbiji. Ovako, po ko zna koji put bavićemo se posledicama, a ne uzrocima.

Onoga trenutka kada je policijskom istragom utvrđeno da se ambalaža sa opasnim otpadom iznosi iz fabrike Zvezda Helios i skladišti u seoskim domaćinstvima, u Gornjem Milanovcu se moglo čuti da je javna tajna da se tako nešto radi već duži niz godina i da su uslovi i mere zaštite na radu u ovoj firmi bili predmet peticije i tužbe dela zaposlenih.

Naime, još 2007. 39 radnika Zvezde Helios je menadžmentu dostavilo peticiju sa zahtevom da se poboljšaju uslovi zaštite na radu, da bi posle ignorisanja njihovih zahteva podneli tužbu sudu. Međutim, tužba je ubrzo povučena. Istovremeno, mnogi građani su tokom prethodne dve godine lokalnoj ekološkoj inspekciji prijavljivali da po gudurama u gružanskom, takovskom i suvoborskom kraju Zvezda Helios ostavlja metalnu burad i plastične kontejnere s otpadom.

Iz ove firme je u nekoliko navrata, kako se tada tvrdilo, greškom radnika ispuštana boja u reku Despotovicu, ali ni to nije bio dovoljan razlog za opsežniju kontrolu poštovanja ekoloških standarda. A da apsurd bude veći, Zvezda Helios poseduje sertifikate za Unapređenje sistema upravljanja kvalitetom i zaštitom životne sredine prema standardima ISO 9001:2000 i ISO 1400. Jedno vreme ambalažni otpad je, kako je utvrdila inspekcija, ispiran u krugu preduzeća. Tako je 14. decembra 2007. podneta krivična prijavu koju je 1. februara 2008. godine odbacio zamenik opštinskog javnog tužioca.

Posle toga je usledila prijava za privredni prestup, ali je Trgovinski sud u Čačku firmu kaznio sa 80.000 dinara, a odgovorno lice sa 15.000 dinara. To je dalo podstrek, kako ocenjuju u inspekciji, da se nastavi sa nezakonitim odlaganjem otpada u okolnim selima, budući da je izvoz otpada radi uništavanja veoma skup, a skladište bi se brzo popunilo, pod uslovom da se poštuju propisi.

Na drugoj strani menadžment Zvezde Helios u saopštenju za javnost navodi se da na osnovu analiza Centra za higijenu i humanu ekologiju (Laboratorija za humanu ekologiju i ekotoksikologiju) iz Beograda, u otpadu ove firme nema kancerogenih materija. Da je koncentracija benzena u analiziranim uzorcima niža nego u benzinu za automobile i da je na osnovu podataka o sirovinama koje se koriste u Zvezdi utvrđeno da u otpadu nema izocijanida.

Činjenica da se otkrivanje ove ekološke afere podudarilo sa početkom akcije naslovljenom kao Ja čuvam Srbiju, verovatno će kod mnogih izazvati sumnju da je ova, kao i čitav niz sličnih afera, samo delić u mozaiku dnevne politike i političkog marketinga. Naime, slučaj  Zvezde Helios potvrđuje tezu da sertifikati koji se odnose na zaštitu životne sredine, sa kojima se mnoge firme u Srbiji diče, predstavljaju ništa drugo do puko zadovoljenje forme.

Kada je konkretno reč o Moravičkom okrugu, indikativan je podatak da uprkos činjenici da je tokom poslednjih godina u nekoliko navrata dolazilo do pomora ribe u Zapadnoj Moravi, krivac nikada nije otkriven. Da je u blizini čačanske gradske deponije, u neposrednoj blizini kuća, svojevremeno u metalnim buradima lagerovan otpad iz Fabrike reznog alata, za koji su meštani ovog naselja sumnjali da je opasan po ljudsko zdravlje. Nažalost, njihovi apeli inspekcijskim službama, fabrici i lokalnom rukovodstvu ostajali su bez odjeka. Baš kao apeli žitelja istog naselja kojima se gradski kanalizacioni kolektor izliva pored samih kuća, stvarajući prava jezera fekalnog otpada.

Zvezda-Helios i Ekol, nisu jedini ekološki problem Gornjeg Milanovca. Tu su i Tipoplastika, Rudnik olova i cinka, Metalac i Takovo. Tipoplastika (a možda i sve ostale firme koje se bave flekso štampom – Tetra Pak, Spektar, Papir print, Belcom, Foka itd.) koriste razne hemikalije koje isparavaju u vazduh, a nisam baš siguran da imaju filtere. Sve je to kancerogeno i to Milanovčani udišu. Ono što ostane u buradima daju Ekolu ili dele seljacima, kao što je pokazala istraga u slučaju Zvezde Helios. Jedan od najvećih ekoloških problema predstavlja Rudnik olova i cinka (ROC). Njihova deponija jalovine se nalazi uz samu reku Despotovicu, pored Ibarske magistrale.Tu pohranjuju ostatke od rude, kamen obogaćen cijanidom. Zbog čega je reka Despotovica decenijama bila praktično mrtva. Tek je izgradnjom sistema za preradu voda na Rudniku u reku vraćen život, ali prašina sa brane i flotacionog jezera nesmetano leti na sve strane, a ona takođe sadrži cijanid. Mislim da je neophodno da se zabrani upotreba cijanida u ROC-u, ali i da se naspe zemlja preko jalovišta,  a onda posadi neko žbunje ili trava, jer drveće sa dubokim korenom ne može da opstane zbog cijanida. Uostalom, koliki ekološki problem predstavlja ovaj rudnik i njegova deponija jalovine najbolje ilustruje podatak da je na južnim padinama planine Rudnika zabranjeno branje gljiva.

Nesumnjivo da slučaj Zvezde Helios oslikava ekološku svest srpskih industrijalaca, ali i građana u čijim domaćinstvima se našla ambalaža sa opasnim otpadom ili njegovim ostacima. Upravo zbog toga objašnjenje ipak treba potražiti u izreci koja nepogrešivo oslikava naš menatalitet, a glasi: Kad je džabe i sirće je slatko.

Nažalost, kada je reč o zagađenju životne sredine, račun se ispostavlja našoj deci i unucima.

 
Peščanik.net, 09.03.2009.