Verujem da je optužnica protiv mene jedinstvena u međunarodnom ratnom pravu. Nikada pre, komandanti ili načelnici Generalštaba nisu smatrani odgovornim za zlodela koja su počinili pripadnici armija drugih država ili entiteta, rekao je general Perišić obraćajući se sudijama na početku drugog dana procesa.
Danas, 03.10.08.

 
Momir Bulatović je 2006. objavio knjigu po naslovom Slobodan Milošević, neizgovorena odbrana. U uvodu ove knjige Bulatović kaže da je njen sadržaj u stvari planirano svedočenje Bulatovićevo kao svedoka odbrane na suđenju Miloševiću Do tog svedočenja nije došlo jer, kako kaže Bulatović, sudbina (ili Bog) nisu podarili Miloševiću bolje zdravlje ili duži život. Pravi autor knjige je, kaže Bulatović, sam Milošević. Uradio sam to (misli na pripremljeno svedočenje), držeći se istine, ali (pazite: ALI !) i po instrukcijama i obavezujućim nalozima Slobodana Miloševića. Istina je dobra stvar, ALI… ali su instrukcije još bolje!

Bulatović je nameravao da na to svedočenje ponese i predoči Tribunalu i neke zapisnike sa sednica VSO, koje po njegovom mišljenju podupiru odbranu Miloševića.

Tako se u knjizi pojavljuje zapisnik sa IX sednice VSO od 2.juna 1993.

Evo šta se na toj sednici događa:

ŽIVOTA PANIĆ: Kod nas je poseban problem plaćanja pripadnika Vojske Republike Srpske. Mi smo izvršili ono što je Vrhovni savet dao. Međutim, tamo ima starešina koje su sa ovog prostora na formacijskom mestu u Vojsci Jugoslavije, ali idu na dva-tri meseca ili duže na taj prostor. (str.160)

PAVLE BULATOVIĆ: To je naredba koju je potpisao general Adžić… Tu se kaže: Pripadnici JNA koji ostaju na teritoriji Republike BiH, ili se upućuju na tu teritoriju, zadržavaju sva prava kao i ostali pripadnici JNA. (str.161)

MOMIR BULATOVIĆ: Kada smo se kao JNA morali povući sa prostora BiH, tada je bilo logično da uradimo sve moguće aktivnosti da osposobimo nastanak i stvaranje Vojske Republike Srpske. (str.163)

PAVLE BULATOVIĆ: Ali daje osnova da se tuži Vojska Jugoslavije! (str.165)

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ali da mi plaćamo deo oficirskog kadra, to je ogromna kompromitacija. (str.165)

PAVLE BULATOVIĆ: Tako je od maja 1992. (str. 162)

Pogledajmo, dakle, šta se ovde u stvari kaže?

Da su po naredbi Vrhovnog saveta odbrane oficiri, pripadnici JNA iz Srbije upućivani na teritoriju BiH i da ih je za to plaćala JNA.

I pogledajmo sada kako bezočno Milošević spinuje činjenice. To je Miloševićev karakteristični metod – mogao bi se nazvati simultanom revizijom istorije, “preimenovanjem činjenica” u trenutku njihovog nastajanja. To je na kraju njegove vladavine dovelo do onoga što se zvalo Miloševićevim “autizmom”, paralelnim svetom propagande u kojoj su sve činjenice reintepretirane jednostavnim ignorisanjem i negiranjem stvarnosti.

Pošto je sam na pomenutoj sednici VSO-a ustanovio da je “ogromna kompromitacija” činjenica da su po naredbi VSO starešine, pripadnici JNA upućivani na teritoriju BiH gde su komandovali “srpskim snagama”, Milošević – verovatno na zaprepašćenje i divljenje prisutnih – ovako spinuje tu stvarnost:

MILOŠEVIĆ:

To meni nije jasno, a to se več drugi put pojavljuje na ovom sastanku. Nije mi poznato da imamo pripadnike Vojske Jugoslavije u vojsci Bosne i Hercegovine. Oni nisu pripadnici Vojske Jugoslavije. (str.161)

Nemojte sami sebe ovde da obmanjujemo da su to starešine Vojske Jugoslavije. (str.162)

Drugo bi bilo da smo mi odavde slali oficire tamo… (str.185)

Dakle, to je rešeno. Niko od prisutnih nema ništa da primeti na ovo silovanje istine. Razumeli su “šifrovanu” poruku da se ta istina mora negirati. Međutim, i dalje ostaje neobjašnjena druga neprijatna činjenica da te starešine, koji “nisu pripadnici Vojske Jugoslavije”, ipak plaća Vojska Jugoslavije. Ovo pitanje postavlja se opet na sednici VSO od 29.septembra 1994. godine.

MOMČILO PERIŠIĆ: Imamo plate za pripadnike VJ u Republici Srpskoj. U dve kategorije, tamo ukupno ima 4.614 ljudi. (str.183)

Pošto sam tražio modalitete (?!) ja predlažem… da im dajemo do kraja godine, ali ne kao plate, nego kao neku vrstu pomoći porodicama.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mislim da je ovo ideja da se umanje socijalni problemi porodica?

Što se tiče te socijalne pomoći, mislim da treba da prebacimo Ministarstvu za socijalna i boračka pitanja i da im omogućimo da se da određena pomoć po nekim modalitetima koje bi oni napravili. Zašto bi to Vojska radila?(str.184)

***

Psihološki je zanimljiv ovaj mehanizam kojim Milošević i VSO tokom same sednice uspevaju da se prećutno, krišom od sebe samih, “samoobmanu”.

I kada Perišić konačno dospe do Haškog trbunala on će se, kako vidimo, uspešno samoobmanut, iskreno zapanjiti da ga optužuju za “zlodela koja su počinili pripadnici armija drugih država i entiteta”.

Miloševića više nema, Perišić je u Hagu, ali se srpska nacionalistička javnost naučila da se sama, i bez njih, i dalje na ovaj način “samoobmanjuje”.

 
Peščanik.net, 10.10.2008.


The following two tabs change content below.
Srđa Popović (1937-2013), jugoslovenski advokat ljudskih prava. Branio mladog Zorana Đinđića, Brigitte Mohnhaupt (Baader-Meinhof), Vojislava Šešelja, Dušana Makavejeva, Milorada Vučelića, Mihajla Markovića, Miću Popovića, Predraga Čudića, Nebojšu Popova, Vladimira Mijanovića (Vlada Revolucija), Milana Nikolića, Mihajla Mihailova, Dobroslava Paragu, Milana Milišića, Vladimira Šeksa, Andriju Artukovića, Beogradsku šestoricu, profesore izbačene sa Filozofskog fakulteta... Pokretač peticija za ukidanje člana 133 (delikt govora), ukidanje smrtne kazne, uvođenje višestranačja u SFRJ... 1990. pokrenuo prvi privatni medij u Jugoslaviji, nedeljnik Vreme. Posle dolaska Miloševića na vlast iselio se u SAD, vratio se 2001. Poslednji veliki sudski proces: atentat na Zorana Đinđića. Govorio u 60 emisija Peščanika. Knjige: Kosovski čvor 1990, Put u varvarstvo 2000, Tačka razlaza 2002, Poslednja instanca I, II, III 2003, Nezavršeni proces 2007, One gorke suze posle 2010.

Latest posts by Srđa Popović (see all)