RTS, koji se uporno (i netačno) predstavlja kao ”medijski javni servis evropske Srbije”, mada povremeno i kao samo ”medijski javni servis Srbije” (?) iako bi komotno mogao da izbaci i ostale reči jer je u tom sloganu tačno samo ”medijski” i ”Srbije”, uobičajio je da u TV vodičima objavljuje termine maltene u sekundama. Čak i sada, kada su na programu uglavnom utakmice čije trajanje ne možete precizno predvideti, RTS pedantno najavljuje da emisije počinju u 11.06, 12.39, 17.52 (prenos utakmice), 18.49 (posle utakmice), 22.47…

Čemu ova nepotrebna preciznost, tim pre što ništa, (osim Dnevnika u 19.30.28) ne počinje u navedeni minut i što bi tačnije bilo da piše ”desetak minuta posle 21 sat” ili ”oko pola sata pre ponoći”, a najpoštenije: ”emisija počinje čim se završi prethodna, a posle bloka reklama”?

Nagradno pitanje za 475 dinara, koliko iznosi ”pretplata” (a zapravo porez jer se ne pretplaćujemo dobrovoljno) glasi: zašto nam se rugaju? Jer, kako drugačije protumačiti ovu minucioznost kad dobro znaju da dobro znamo da se ne pridržavaju rasporeda?

Naravno, bilo bi važno saznati i ko nam se to ruga i da li to radi uz odobrenje ili naređenje nadređenog (osim ako ne kažu da je to subverzija neposlušne daktilografkinje koju niko ne kontroliše), kao i da li će neko snositi sankcije – onaj koji pravi nerealnu programsku šemu ili onaj koji je realizuje sa zakašnjenjem ili onaj koji je glavan i odgovoran.

Ali ja nekako, da upotrebim rečnik ljudi iz, kako se to ovde kaže ”međunarodne zajednice” (kao da postoji takva zajednica!?) – izražavam ozbiljnu zabrinutost da ćemo ikada dobiti odgovore na ova pitanja. A i zašto bismo? RTS nam se izruguje već mnogo godina i na mnogo gore načine od ovog pa nikom ništa. A da pri tom, kao državna kuća, nije ništa gori od države koja opet nije ništa gora od političara. Političara koji, za razliku od nas, uopšte ne izražavaju ozbiljnu zabrinutost. Bar ne za nas. Jer, znaju oni, mi ćemo se, kao i uvek do sada, već nekako snaći. A snaći će se bogami i oni. Neko za ministarstvo, neko za javno preduzeće, neko za ženu i ostalu svojtu, neko za švalerku… Za svakoga će da se nađe nešto. Dobro bi bilo i da se svakome nađe nešto zbog čega treba da odgovara, ali za to, kako nam stalno objašnjavaju, ”treba da se stekne politička volja”, a ne zakonski uslovi, tako da bih i na ovom mestu izrazila, znate već, ozbiljnu zabrinutost.

A u međuvremenu će nastaviti da nam se rugaju. Praviće se da u pregovorima o vlasti vagaju ozbiljna državna pitanja, a ne privatne i partijske interese, praviće se da im je najvažnije preuzimanje odgovornosti, a ne poluga moći, praviće se da im je stalo do viših ciljeva, a ne niskih pobuda. Neki će se praviti i da je Srbija na Ivici, a ne na ivici kolapsa, snage i živaca. A onda će, kao po običaju, sklepati Vladu. Kada? Hoćete precizno? U minut do dvanaest kao što vam lepo javlja RTS u naslovu ovog teksta.

Peščanik.net, 18.06.2012.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)