Foto: Bitly

Foto: Bitly

Ko je ta Elektrodistribucija?! Gigant zaostao iz socijalizma koji prodaje struju, ili je to udarna pesnica državne televizije, a sad ispade i građevinske inspekcije!? Koliko sam puta čuo: ima da plaćaš pretplatu za RTS, ako ne ima da ti iseku struju, svota predviđena za televiziju srasla je sa onom za kilovate, i moraš da platiš i jedno i drugo! Sad čitam kako su ljudima čija je kuća viđena za rušenje predstavnici države porušili pomoćne zgrade, a Elektrodistribucija im po nalogu opštine isekla struju! Nevoljnici koji tu žive tridesetak godina izneli su račune i dokazali da struju redovno plaćaju, avaj, to im nije ništa pomoglo, direktor Elektrodistribucije nije podviknuo: „Nemoj da im neko pipne struju, to su naše mušterije, uredne platiše! Baš to ne sme niko da im ukida, a vi ako po zakonu morate da im rušite kuću dovedite nekog iz katastra, nekog iz građevinske inspekcije, RGZ-a, suda, komunalne policije, baš me briga! Elektrodistribucije što se tiče Durmiši su ažurniji od mnogih imućnijih porodica i preduzeća! Da, odlično ste me razumeli! Ono što baš ne smete i ne možete da uradite to je da im isečete struju!“ Ali, ne, direktor se nije uskopistio, iako je plaćen da se uskopisti, nego su ljudi iz Elektrodistribucije pristali da budu kaznena ekspedicija! Naređenje – izvršenje!

 &

Sve su porodice stambeno zbrinute na isti način, a nezbrinute svaka na svoj. Porodica Durmiši pokušala je da svoju kuću legalizuje, nije uspelo, verovatno se i žalila, ni žalba nije upalila, dođe vakat zakonski da se zdanje ruši, iseljenje je palo baš nakon Valentinova i Sretenja, Dana državnosti, u sportskim halama koncerti, u Domu Narodne Skupštine svečane sednice, dodela ordenja iz prepunih kolica, u Hagu povišice za ratne zločince, a u kući gde se čuje suvi kašalj deteta i plač dvomesečne bebe čeka se dolazak bagera da od njihovih soba ili sobe napravi gumno za neku buduću zgradu, mnogo moderniju, zdraviju za život i mnogo legalniju. Sve je lepo i vreme valjano, temperatura iznad nule, opsada je počela kulturno, rušenjem pomoćnih zgrada, ali žilavi su divlji graditelji, oni bi i bez tih nusprostorija preživeli, mutirali bi i izdržali, zato im treba dodatni podstrek da napuste kuću, šta je najbolje da im se ukine – struja!

 &

Otmičari se isteruju kako gde, suzavcem, bojnim otrovom, izgladnjivanjem, hrčkovi se iz po mišljenju seljaka nelegalizovanih rupa isteruju vodom, to se zove izlivanje, i sam sam sa izvesnom zluradošću koja krasi decu učestvovao u toj takoreći mobi, gde su se donosila nova i nova vedra vode, neželjeni podzemni lagumi bili su razgranati ili duboki što je komisiju za prinudno iseljenje dodatno razjarivalo, na površini su izbezumljene glodare čekale spremne vile, lopate, kere koje imaju priliku da svom davno ugašenom lovačkom nagonu daju oduška rame uz rame sa gazdama, na Novom Beogradu je kao sredstvo borbe protiv nelegalizovanog oblika života izabrana struja, sukob je doista među pripadnicima iste vrste (ili nije?!), ali šta se može! Pravna država mora odluku suda ili inspekcije da sprovede u takozvani život, ona možda i mora nekome da zagorča život, ali ako to čini u ime zakona, kako onda može uredne platiše da liši struje?!

Amerikanci nisu mogli da dokažu razna krvoprolića kojima je Al Kapone u svojoj ilegalnoj karijeri veletrgovca pribegavao pa su ga uhapsili zbog utaje poreza, to je viraž u okviru zakona, staviš nekoga iza rešetaka zbog sitnijeg prestupa u nadi da ćeš naći dokaze za njegove krupnije nepodopštine, držiš ga u izolaciji pod dovoljno valjanim izgovorom da bi ga uzdrmao i da bi neometan od njega pribavio građu za neki možda i ozbiljniji proces. Ali nisu rekli: zaplenićemo ti to prugasto odelo, šešir, košulju, uzećemo ti cipele i čarape pa ćemo te držati na studeni dok ne ispričaš koliko si alkohola prodao i koliko si konkurenata lišio života, jer bi Al rekao: „Lupetate, gospodo, evo računa da sam cipele, materijal za odelo i košulju kupio tu i tu, evo i adrese mog ličnog šnajdera!“ Zato porodica Durmiši može slobodno da kaže: „Prošli smo gore nego Al Kapone! Nismo kriminalci, imamo decu, jedno bolesno, jedno jako malo, pokušali smo da legalizujemo kuću, nismo uspeli, možda i zato što nismo mogli da platimo vrhunskog advokata, sad nam je uskraćena struja koju smo redovno plaćali.“

&

Ne znam podrobnosti, možda je odluka o iseljenju formalno ispravna, ne znam kakva je  zgrada i ne znam šta je gore, ako je potleuša, udžerica, zemunica, ili ako je u pitanju solidno zdanje, razumem da mora nestati sa tog mesta, ali zar ne bi zajednica trebalo da žiteljima koji nemaju kud obezbedi smeštaj?!

A da niste čekali legalizaciju, da niste trošili i plaćali struju nego da ste fino otputovali da vidite Mona Lizu pa da ste u Evropi zatražili azil – šta bi bilo? Ako već naši revnosnici na granici ne bi posumnjali u vaše časne turističke namere, i ako vas ne bi vratili u Srbiju, u tuđini bi se ispostavilo i napismeno bi vam bilo predočeno da niste ovde bili politički proganjani, da niste diskriminisani iako se ne prezivate na „ić“, pa bi vas odonud neki visoki komesarijat ili neka tako milozvučna ustanova jednog lepog dana deportovala natrag u vaš mali raj.

Koga doduše ne bi na tom mestu više bilo.

Peščanik.net, 21.02.2013.