∞
Obradovao sam se, ali sam se i štrecnuo kad sam video kako će izgledati moja karta za prevoz po gradu: DOŽIVOTNA KARTA ZA JAVNI PREVOZ. Svetu se ne može ugoditi, ili barem ne može meni.
Obradovao sam se, ali sam se i štrecnuo kad sam video kako će izgledati moja karta za prevoz po gradu: DOŽIVOTNA KARTA ZA JAVNI PREVOZ. Svetu se ne može ugoditi, ili barem ne može meni.
„…mali monstrum je znao da neće u zatvor, jer ima 14, e pa snizićemo granicu na 12, a ako neki još mlađi monstrum priredi krvavi pir spustićemo granicu na 7, pa na 4, država uvek može da menja zakone…“
Nisam intervjuisao nijednog šefa država u kojima sam imao ludu sreću da živim, pa zamišljam kako na televiziji sa narodnom pokrivenošću razgovaram sa sadašnjim vladarom.
Saznavši u poslednji čas kakva pošast dolazi sa Istoka gradonačelnik Pule je ličnim ukazom zabranio da u gradskoj hali pevaju Ana Bekuta, Dragan Kojić, Duško Kuliš i Zorana Mićanović.
Čudi me, i sogrešenije je, voljno ili nevoljno, što pop i kolač namenjen školskoj deci, miljenicima Svetog Save, nisu helikopterom istog dana dovezeni u Vladu, ili u Dom Narodne skupštine.
Njegova svetost patrijarh SPC Porfirije omalovažila je neprebrojivo mnoštvo mojih predaka. On nas je na Tucindan opomenuo da Božić provedemo kod kuće, a ne polupaganski i polupijano!
Srbija je velika tajna. Jovanka Broz je velika tajna. Tamara Vučić je velika tajna. Za mene je modna revija – proistekla iz tekstilne zaostavštine pokojne Maršalove udovice – takođe tajna.
Za naše sportiste je jednovlašće u zemlji koju predstavljaju stvar posve prirodna i odlična, barem za njih: jedan čovek je vlasnik kluba, trener, selektor i kapiten, tvoje je da mu se pokoravaš.
Kad bi priznao da mu je život ugrožen, pancir bi postao deo njegove svakodnevne toalete i garderobe, morao bi da nosi i šlem, i neprobojni vizir, pa bi ličio na lekara u kovid bolnici.
Zar osoba koja je iznedrila stotine hvalospeva Gospodaru nije ostala u Vladi? Govorka se da Vulina čeka BIA, ali da li je BIA dovoljno dobra da obraduje zasad neraspoređenog velikana?
Priznajem da bih rado kupio novine gde bih pročitao: „Građanka Zagorka Dolovac je zbog višedecenijskog društvenog parazitizma osuđena na dvadeset godina prisilnog rada u Ling Longu.“
Malo je falilo da ja prvi ustanem u odbranu Ane Brnabić, ali ne mogah, predosećao sam da će ugrožena moja sestra u Hristu kazati nešto što će biti pogrešno gotovo kao beseda vladike banatskog.
Rossia-Ukraina (lični stav) – Moj prijatelj Boško Došenović je pre možda 30 godina sa ploče Ivana Rebrova naučio pesmu Rossia, iako nije govorio ruski, mi smo naučili da ga pratimo…
Predlažem da dr Šapića njegova nova partija upiše, hteo usvojenik to ili ne, u slavnu školu naprednjačke govorancije, koja je unekoliko, u okv. njih. mogućnosti, ipak i škola razmišljanja.
Crkva bi i sama mogla da kazni nepoćudne direktore škola, da im ospori pravo na crkveno venčanje, da ih ne prima na nedeljnu liturgiju, ali ne, patrijarh je zapretio da će ih prijaviti dr-ža-vi.
Načuo sam da je inovator ustoličen na istorijskoj sednici gde nije postojao kvorum. To je kao kad tvoj tim, sa igračem manje, ipak pobedi: takav je trijumf još slađi.
Opozicija ne drži do nas, mi ne držimo do nje, na izborima smo hteli da zloupotrebimo jedni druge: naša uzajamna i potpuna neiskrenost šta je mogla doneti nego poraz.
Najizabraniji sam među najizabranijima i zašto ne bih to preradosno uskliknuo na najnacionalnijim što se kaže frekvencijama! Sa najizabranijim predsednikom Rusije susreo sam se 19 puta…
Ko su ljudi koji mi dolaze u susret dok žurim da ne zakasnim na protest, kako je moguće da ih ima toliko mnogo: „Žuriš da gledaš ‘Slagalicu’? Ti si već protestovao, pa ideš kući?!“
Buduća majka kao da je takvo čudo već viđala, kao da su joj iz frižidera iskakali Sloba, Bora Jović, Toma Nikolić, a iz zamrzivača, sav u inju koje se puši, i sam Koštunica, Ledeni čovek!
Mi kao da smo prežalili načelo smenjivosti, a naši se predstavnici drže kao da su kolektivni papa: jednom ste nas izabrali i bićemo ovo što jesmo sve dok ne odemo Bogu na istinu.
Zadivljenost ratnim zločincem, čak i onim za koga se samo sumnja da je počinio lokalni genocid u skladu sa našim mogućnostima, ne preporučuje Ponoša za predsednika države.
Ne slažem se sa Sašom Ilićem. Ako će nam general Ponoš pomoći da ispratimo negenerala Vučića, ja ću da prenebregnem ličnu odbojnost prema vojskama i glasaću za vojno lice.
Kada je reditelj rekao da bi spomenik Nemanji premestio u Marinkovu baru, nismo mu spočitnuli što o našem zavičaju govori sa ohološću osobe odrasle u gospodstvenijem delu Beograda.
Većina Beograđana udostojivših se da izađu na glasanje odgovorila je odrečno, što je dragocena preteća poruka uoči izbora, lično bih bio i za ponovno štampanje plakata i flajera GOTOV JE.
Ako te predsednica Vlade nagovara da izađeš i zaokružiš DA, da nakon ustavnih promena političari ne bi mogli da utiču na sudsku vlast, pročitao si drsku i ciničnu, bezobraznu reč i misao.
Jedan će radnik početi da sa „Ambasadora“ skida predsednikovu frizuru, drugi radnik čelo, i modelu kroz glavu mora proći stih iz lektire: „Iskopaše ti oči, lepa sliko…“
Imali smo srp i čekić kao simbol države seljaka i radnika, sad imamo čekić, rudarima neka ostanu dva ukrštena, a državu najslikovitije prikazuju jedan vođa, jedan narod, jedan čekić na zastavi.
Šta je sa Vašom logikom, Slavni Najbolji Studentu? Nema dana da se ne ogrešite o osnove logičkog rasuđivanja, evo jednog stava: „Niste zabrinuti za srpsku decu, al ste zabrinuti za Vijetnamce!“
Kad smo primili gol od Portugalaca pomislio sam: milion ostaje u Srbiji, respiratora imamo, kupiće se koji skener, nove kecelje za rendgenologe, napravićemo rampe na pruzi tamo gde ih nema.
Živeo sam u samoobmani da bih agenta u civilu prepoznao na kilometar, toliko sam detektivskih romana pročitao, kad Njegoševa vrvi od policajaca u civilu, a ja ni u jednog prolaznika nisam posumnjao.
Niko dakle u kriznom štabu nije dobio nijedan dinar, mada sami volonteri koje istoričar tereti za tešku preplaćenost i preteranu pokornost nisu koliko vidim pripretili da će tužiti građanina St. Protića.