“Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, tom ne može nitko prošlost da izbriše. Mi smo tu odavna svi moraju znati – to je naša zemlja, tu žive Hrvati”, zaorio je sinoć Dražen Žanko u prepunoj Spaladium areni u  kojoj se održavao humanitarno donatorski koncert “Za istinu” u organizaciji HVIDRE splitsko-dalmatinske županije. Kako je objasnio Kristijan Petric, predsjednik županijskog ogranka te udruge, sedamdeset posto prikupljenih sredstava ide za pravnu pomoć optuženicima u Haagu, a trideset posto za osumnjičenike koji se pod sličnim optužbama nalaze u domaćim pritvorima. “Novci, međutim, nisu u prvom planu, nego iskazivanje nacionalnog zajedništva”, poručio je Petric.

U potpaljivanju nacionalnog zajedništva potpomogle su svakojake dalmatinske zvijezde i nezaobilazni raspjevani branitelj Thompson na čije su se lake notice u prvim redovima razbacivali maloljetni mladići jedva začeti za vrijeme Oluje. I reklo bi se ništa novo – fešta ko’ fešta kakvu je pravo čudo ne vidjeti svakog vikenda u bilo kojem dalmatinskom selu. I kako to obično biva za vrijeme nacionalističkih balova, publika ni izvođači se u niti jednom trenutku se nisu zapitali za koju se to “istinu” sakupljaju novci – istinu o tome da su tijekom rata hrvatski generali šurovali sa srpskom braćom po oružju? Ili pak da je u Oluji između 120 i 150 tisuća ljudi prisilno napustilo svoja boravišta? Ili još konkretnije – istinu o tome zašto je država prošli tjedan umjesto odštete za ubojstvo roditelja u Varivodama nakon operacije Oluja Jovanu Beriću ispostavila račun za sudske troškove u vrijednosti od 54 tisuće kuna?

Još paradoksalnije, paradu nacionalističkog kiča uživo je prenosio HRT čije je vodstvo, baš kao i Žankov tekstopisac, očito (namjerno) smetnulo s uma da u Hrvatskoj ne žive samo Hrvati. Da, da – isti oni Nehrvati koji plaćaju pristojbu posredstvom koje se financira ovaj javni medijski servis. Tako je HRT po tko zna koji put prekršio jedan od temeljnih postulata svakog uzornog javnog servisa – stvaranje programa za sve, a ne za većinu. Nije to ništa novo u politici vodstva hrvatske televizije koja program za manjine bile koje vrste godinama i sustavno getoizira u specijaliziranim emisijama prikazivanim u nepopularnim terminima. A da se većinsko hrvatsko stanovništvo slučajno ne bi uvrijedilo zbog izjava na nehrvatskim jezicima u takvim emisijama, iste je svako malo potrebno neutralizirati s pravom rvackom pjesmom i domoljubnim izjavama funkcionera iz prošloga rata koji se za takve svečane prigode odjenu u uvijek modernu crnu boju.

Publika javnih medijskih servisa čiji program karakteriziraju izvrsni pluralni sadržaji namijenjeni svim građanima bespogovorno plaća pristojbu jer zna da će za istu dobiti  kvalitetu. Iako to s HRT-om to nikad nije bio slučaj, moram priznati da me nedavna vijest o smanjenju iznosa pristojbe neugodno iznenadila. Mislila sam se da možda ipak još ima neke nade za rekonstrukciju tog “javnog komunikacijskog dobra”. No nakon prijenosa ove nacionalističke lakrdije dobro ću razmisliti da li ću uopće platiti svoj sljedeći račun. Ma koliko god se Hlo pokušavala uvaliti ministru Šukeru u krilo.

 
Tamara Opačić, H-Alter, 14.06.2010.

Peščanik.net, 14.06.2010.

Srodni link: