Ono što je nekim bivšim učenicima osnovnih i srednjih škola predstavljao obavezan odlazak u Jasenovac, uskoro bi njihovoj djeci mogao predstavljati odlazak u Vukovar. Prema najavama Ministarstva branitelja, Vlada u školske programe planira uvesti teme o Domovinskom ratu. I to na velika vrata. Nakon što se ta informacija pojavila u medijima, kontaktirali smo službu za odnose s javnošću Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. No Ivana Kalogjera Brkić, glasnogovornica Ministarstva, poručila nam je da još uvijek ne može pružiti nikakve pojedinosti jer, “iako postoji indicija da će se nešto napraviti, ministri tek dogovaraju detalje o kojima će pravovremeno obavijestiti javnost”. Za razliku od MZOS-a, koje je odbijalo dati odgovor na najjednostavnije informacije, kakva je, primjerice, ona o točnoj godini uvođenja novog nastavnog programa u školski sustav, ministar branitelja Predrag Matić dao si je oduška u prosipanju detalja. Iako njegovo ministarstvo po svoj logici stvari ne bi rebalo imati umiješane prste u školskom sustavu, Matić se novinarima pohvalio kako će učenici osmih razreda osnovnih škola za svega stotinjak kunića morati pod obavezno otići na dva dana na edukaciju o ratnim temama u Vukovar. U gradu heroju se, kako kaže, zbog te prigode planira osnivanje Memorijalnog centra, a kako novu građevinu neće pratiti potrebna boravišna infrastruktura, osmaši će spavati u vojarnama – na vojničkim krevetima. Za kraj, učenici će neposredno prije povratka kućama poslušati predavanje u Mirovnom centru, kako bi iz Vukovara otišli s “porukama mira”.

Ali tu rodoljubno-domoljubnoj regrutaciji nije kraj. “Planira se da u školske programe uđe kao obvezan, i to za sve učenike, najmanje jedan posjet godišnje ratištu koje je najbliže mjestu i školi koju djeca pohađaju. Na primjer, djeca iz Zadra posjetit će Maslenicu”, kaže Matić. A učenicima bi o svim ratnim napadima i obranama trebale predavati, kako ih ministar naziva, stručne osobe – branitelji ili mladi povjesničari koje će educirati “pravi branitelji”. Iako je ministar Matić po struci učitelj razredne nastave, pitanje je posjeduju li i njegove kolege suborci, budući predavači, pedagoške kvalifikacije potrebne za rad sa školskom djecom. Ili će im uz staž evidentiran u registru branitelja i krvava sjećanja na minuli rat, dovoljna kvalifikacija biti posjedovanje uniforme u ormaru.

Za razliku od kolege Matića, Željko Jovanović, ministar znanosti, obrazovanja i sporta, baš poput vlastite glasnogovornice, ostao je škrt na riječima. “Pozdravljamo svaku inicijativu koja će osigurati kvalitetnu edukaciju naših učenika o Domovinskom ratu”, poručio je Jovanović. Valja podsjetiti da se taj isti ministar svojedobno zalagao za odlazak učenika u Jasenovac i Auschwitz. I taj put povod mu je ponudio netko drugi, odnosno predsjednik Ivo Josipović. Sve ukazuje na to da ministru Jovanoviću učestalo pakuju kolege iz ostalih ministarstava. Teško se oteti dojmu da Vlada nije aktivno radila na jačanju antagonizma s Crkvom oko uvođenja zdravstvenog odgoja, ne bi li se fokus građana odmakao sa pitanja važnijih za život. Tu je zatim djelovanje ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa, koji je nedavno, gostujući na panelu Hrvatska i investicije u 2013. u organizaciji VERN-a, kazao kako ćemo do kraja SDP-ovog mandata sigurno u srednjim školama imati i predmet “poduzetništvo”. I kao gorak šećer na kraju dolazi ministar Matić čije je Ministarstvo već dalo obol radu Ministarstva kulture. Podsjetimo, upravo je iz Ministarstva branitelja stigao prijedlog da se u dijelu Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima, koji se tiče kriterija koji se odnose na sufinanciranje iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, nađe i kriterij “promicanje vrijednosti Domovinskog rata”.

Odlazili učenici u Vukovar i/ili Jasenovac ili ne, nepobitna je činjenica da su baš ta dva povijesna poglavlja izuzetno loše obrađena u školskim udžbenicima. Tematika Drugog svjetskog rata, koja na red za učenje dolazi u drugom polugodištu osmog razreda osnovne i četvrtog srednje škole, uvijek je bila točka prijepora. Dok se prije devedesetih glorificiralo partizanski pokret i prešućivalo ono što se dogodilo na Bleiburgu, s raspadom Jugoslavije simpatije su se usmjerile na žrtve partizanskih zločina na način da se njima željelo opravdati fašističku državnu tvorevinu i njene zločine. U istom polugodištu učenici uče i o krvavim sukobima koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije. Kako to obično biva, za predvidjeti je da će se i taj sadržaj također mijenjati kroz godine. Srećom u nesreći, većina profesora ne obrađuje ovu temu, kako na kraju osnovne, tako ni na kraju srednje škole, budući da to gradivo dolazi na red neposredno prije završetka školske godine. Sudeći prema planovima Vlade, učenje o toj sivoj zoni sada će postati neizbježno.

Ostaje nejasno na koji će se način u najavljenom nastavnom programu obrađivati noviji dijelovi hrvatske povijesti tj. hoće li “stručni” predavači učenicima govoriti o većinom prešućenim informacijama koje otkrivaju pojedinosti o padu Vukovara. Hoće li osmaši imati priliku čuti Optužnicu novinara Siniše Glavaševića hrvatskim vlastima i audio zapis razgovora Franje Tuđmana i rukovodilaca odbrane Vukovara u jesen 1991. godine o teškim okolnostima odbrane grada iz kojeg se vidi da se predsjednik u više navrata suprotstavljao izvlačenju civila, a među njima i 2 000 djece? Hoće li učiti o državnoj komisiji na čelu s Josipom Manolićem koja je optužila glavne vukovarske zapovjednike za pokušaj rušenja ustavnog poretka i koja je skinula bilo kakvu odgovornost države za sve što se dogodilo prilikom pada Vukovara? Hoće li se upoznati s činjenicom da su neposredno prije početka rata stradali srpski civili, na što je u svojem pismu upućenom Vladi RH pravovremeno izvijestio Marin Vidić Bili, nekadašnji vladin povjerenik za Vukovar? I na kraju, hoće li saznati da se zbog iznošenja tih informacija u javnosti još uvijek može nastradati?

 
H-alter, 20.02.2013.

Peščanik.net, 22.02.2013.