Kako bi sačuvao “dostojanstvo Domovinskog rata, naših branitelja, koje naše pravosuđe, posljednjih godinu-dvije razapinje na križ”, osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo je u ljeto 2011. godine otkrio instalaciju crvenog “fiće” koji se propinje na tenk. Tim činom gradska vlast na čelu s HDSSB-om odala je hommage malenom automobilu kojeg je posjedovao velik broj jugoslavenskih obitelji, a koji se u nesretno ljeto 1991. našao pod gusjenicom tenka JNA i tako ostao zapamćen kao jedan od simbola početka ratnih zbivanja. Nakon samo četiri mjeseca od pompoznog predstavljanja, cijena poprilično umjetnički nevješto izvedene instalacije dodatno je porasla jer je “fićo” morao na remont. Naime, “simbolu otpora velikosrpskom fašizmu i Miloševićevom komunizmu”, kako ga je nazvao Večernji list, “anonimne dječje nožice” u igri su uništile krov i haub, a njihov popravak Grad je platio 5 000 kuna. “Poručujem svima da treba skakati po tenku, a ne po ‘fići’! Dvadeseta je obljetnica ove godine od nemilog događaja i slike gaženja ‘crvenog fiće’ koja je obišla svijet i želimo da instalacija, koja podsjeća na taj događaj, što duže traje. Iskreno, žalim zbog uništavanja ‘crvenog fiće’, ali mislio sam da će djeca ‘fiću’ još žešće pokidati”, rekao je Bubalo i osječkoj HVIDRA-i dao znak da siromašni gradski proračun dodatno optereti postavljanjem video nadzora koji će “čuvati” limenog mališana.
Nije prošlo dugo vremena, Osijek je dobio još jedan ratni spomenik. Velebno mramorno zdanje postavljeno u čast “žrtvama velikosrpske agresije na Grad Osijek, Osječko-baranjsku županiju i Republiku Hrvatsku” na kraju je izazvalo prvoklasni skandal jer su se na popisu žrtava našla imena Branka Lovrića, Bogdana Počuče, Petra Ladnjaka i Đorđa Petkovića, ubijenih u akcijama Selotejp i Garaža, a kojima je, podsjetimo, rukovodio Branimir Glavaš, osuđeni ratni zločinac i Bubalov stranački kolega. I taman kada je svekolika osječka javnost zaboravila na spomeničke kontroverze, gradska vlast pronašla je novi način da joj skrene pozornost od krucijalnog problema – enormne nezaposlenosti.
Upravo je porast broja nezaposlenih, a koji samo u gradu Osijeku iznosi oko 10 000, nagnao mnoge građane da prestanu plaćati račune. I to ne zbog obijesti ili zaborava, već zbog jednostavne činjenice da ih nemaju čime platiti. Budući da ovlaštene firme koje imaju monopol nad sve skupljom strujom, plinom i telefonskim uslugama imaju mogućnost obustave njihove dostave nakon svega nekoliko neplaćenih računa, građani se najprije odluče na prestanak plaćanja računa za vodu. Srećom u nesreći, vodoopskrba i odvodnja u praksi veoma rijetko prekidaju isporuku dragocjene tekućine. Upravo zbog te činjenice sve je više građana, kako Osijeka, tako i dugih gradova, koji taj račun spremaju u ladicu i čekaju neka bolja vremena za njegovu otplatu. No zbog takvog ponašanja osječke neplatiše će, osim u strahu od visokih zateznih kamata, uskoro morati živjeti i sa spoznajom da neće dobiti – besplatan primjerak hrvatske zastave.
Naime, kako piše Novi list, rukovodstvo osječke komunalne tvrtke Vodovod Osijek, tvrtke u vlasništvu Grada, odlučilo je povući nezapamćen poslovni potez – svim Osječanima koji uredno plaćaju njihove usluge poklonit će po jednu hrvatsku zastavu. Cijena odavanja domoljubnog priznanja neće biti mala, jer prema raspisanom javnom natječaju, Vodovod Osijek kupuje 30 000 zastava, za što će izdvojiti 750 000 kuna. Ne bi li olakšao cijenu koju takav materijalni vid domoljublja nosi sa sobom, Krešimir Bubalo odlučio je da će, nakon “fiće” i mramorne grdosije koja predstavlja povijesnu neistinu, Grad najvjerojatnije investirati i u sufinanciranje nabave spomenutih zastava.
“Kad su naši generali Gotovina i Markač pušteni iz haaškog pritvora, primijetili smo da dosta Osječana nije izvjesilo zastave iz jednostavnog razloga što ih nemaju. Zato je ovo dobar način da više ljudi dođe do naših zastava. Moglo bi se reći da bismo ovakvom akcijom jednim udarcem ubili dvije muhe”, poručio je Bubalo novinarima Novog lista, a građanima ostavio da izračunaju vlastiti stupanj ljubavi prema domovini. Drugim riječima, građani Osijeka uskoro bi se mogli kititi licencom domoljublja uz uvjet da redovito plaćaju račune, a da bi to činili, jasno je da moraju imati posao koji im omogućuje platežnu moć. Ukoliko su ti isti građani kojim slučajem na socijali, morat će dobro razmisliti kako će rasporediti svoju novčanu mizeriju. Jer ako od te crkavice ne uspiju platiti račun za vodu, ne dao im bog da se besplatna trobojnica povodom, recimo, neke utakmice ili Dana državnosti, vijori s njihovog balkona. A ako se kojim slučajem zbog ove “bogate” crveno-plavo-bijele nagrade građani umjesto računa za vodu odluče za neplaćanje računa za grijanje, opet će se gadno prevariti, jer je tkanina od koje je načinjena zastava u najvećem broju slučajeva poliesterska, a ona ih zbog svog kemijskog sastava neće dobro ugrijati.
Sve i da velik broj građana redovito plati račun Vodovodu Osijek, ostaje nepoznanica koji će se tako veleban događaj ponovno slaviti sada, kada su Gotovina i Markač pušteni na slobodu. Nakon nacionalističke euforije izazvane spomenutim događajem, mnogi su se osvijestili i nastavili živjeti s melodijom koja im u ušima zuji već godinama – melodijom kruljenja želuca. Ona je, kao što je opće poznato, inače bolji povod za organizaciju kakva prosvjeda nego li slavlja. Spomenimo da nije tako blizu ni dan kada će Branimir Glavaš kao slobodan čovjek iz mostarskog zatvora stupiti na osječko tlo. U međuvremenu bi gradonačelniku Bubalu bilo mudrije da u jeku kampanje za lokalne izbore skrene s nacionalističkog puta i započne stvarati preduvjete koji će u konačnici odraslima omogući da redovito podmiruju račune, a “anonimnim dječjim nožicama” da se bezbrižno igraju. Ovu potonju radnju će, podsjetimo, nadgledati “fićin” video nadzor.
H-alter, 30.01.2013.
Peščanik.net, 30.01.2013.
