Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Moj dida sa Šolte i onaj njegov frend barba Tonino su sidili u šjor Bepovoj konobi. Drugi ekipa u šjor Bepovoj konobi su drinkali travarice i igrali su na briškule i trešete. Moj dida i barba Tonino su drinkali po bilu bevandicu. Plus su oni dva sa pijatića ćokali sa štikadentama po mrvu sira i pancete. Barba Tonino je didi rekao: „Znaš šta ne kužim? Kako to ti Tramp može bit toliki bolesnik, a nije hadezeovac?“ Dida je njemu rekao: „To ni ja ne mogu ubrat! Šta moš, moj Tonino, čuda se događaju!“ Ekipa za drugim stolovima su vrtili sa glavama i kolutačili su sa očima. Plus su mrmorili: „Ajme majko, opet će ova dva fosilca udrit istu pilanu…“

Onda je moj dida rekao: „Da san samo pinku mlađi, ja bi časna rič iz ovih stopa spičija u Ameriku!“ Šjor Bepo je njemu rekao: „Štaš sad u Americi, jebate irud? Viš da je tamo teško sranje!“ Moj dida je podviknijo: „Dizat revoluciju! To je jasno ka dan! Triba bandu rušit dok je na vrime! A ne pustit da banda sjebe cili svit!“ Onda je onaj barba Zorzi njemu dobacijo: „Daj, čoviče, jedva u svojin godinama moš dignit čašu sa stola, a ti bi diza revoluciju! Umriću od smija!“ Dida je njemu rekao: „E moj Zorzi, sićan se ja da je tako bilo i kad se pojavija Ante Pavelić! Pa su mudraci ka ti govorili ne može se ovo, ne može se ono… I vidi šta se na kraju desilo!“ Barba Zorzi je pitao: „Šta se desilo?“ Dida je rekao: „Doša je hadeze na vlast!“

Tu su rulja u konobi zabrundačili i itali su karte od briškule i trešete na stolove. Onaj barba Rafo je didi rekao: „Zamolija bi gospodu mumije da prestanu lupat pizdarije! Pa stvarno nemoš Trampa uspoređivat sa Plenkovićem, jebemu jarca prasca!“ Moj dida je rekao: „Pa ko ih je uspoređiva? Tramp je ozbiljan svjecki problem, čoviče, a Plenković je zadnja rupa na svirali! Za njega niko u svitu nije čuja!“ Barba Tonino je uletijo: „Tu se moran složit sa kolegom! Ameriku vodi kurac od čovika, a Plenković vodi kurac od države!“ Tu su ekipa u šjor Bepovoj konobi opet zavrtili sa glavušama i zakolutačili sa očima. Onaj barba Franko je promrmorijo: „Nemoš virovat, čoviče božji! Popiju po čašu bevande i ne vide dalje od druga Tita…“

Onda je barba Tonino rekao: „Eeee, da je drug Tito živ! Jeba bi on sad Trampu mater!“ Moj dida je rekao: „Stoposto! Odveja bi ga na Brione, nakljuka sa ribom i škampima, nalija sa ćivasom i konjakom, pa bi taj malo drukčije piva…“ Barba Tonino je rekao: „Reka bi: Ajme druže Tito šta je ovde lipo, ovo je totalni raj na zemlji…“ Dida je rekao: „Bome da je lipo, Donalde, sve je to stvoreno velikin trudom i političkom mudrošću…“ Barba Tonino je rekao: „Na pučini se gingaju barkice, u šumi trče jeleni i antilope, na teraci piva Tereza, mi ždrokamo škampe i drinkamo ćivas… Kako si to, druže Tito, postiga?“ Dida je dignijo kažimprst i rekao je: „Socijalizam, Donalde, socijalizam…“

Onda je barba Tonino nagnijo se prema naprid i pitao je: „Nemoj mi reć, druže Tito, da cili narod ovako živi?“ Dida je rekao: „A čuj, Donalde, nije baš da svi njupaju škampe svaki dan, al nema ko ne sluša Terezu! A da ne spominjen druge blagodati koje narod uživa – besplatno školstvo, sigurno zaposlenje, rješavanje stambenog pitanja, besplatno zdravstvo…“ Barba Tonino je rekao: „Ja san to sve poukida!“ Dida je rekao: „E tu si se malo zajeba, Donalde!“ Barba Tonino je pitao: „Zašto, druže Tito?“ Dida je rekao: „Ako ukineš besplatno zdravstvo, cili bi se narod ubrzo moga razbolit! A bolestan narod bi onda moga na izborima glasat za nekog bolesnika ka šta si ti!“

Barba Tonino se nakeserijo i rekao je: „Aaaa, nije ti to dobra računica, druže Tito! Ja san ovima mojima unaprid bija reka da ću in ukinit besplatno zdravstvo, pa su me svejedno izabrali za presjednika!“ Dida je rekao: E znan, Donalde, al izabrali su te samo za jednu rundu! Narod je znatiželjan, jebemu miša, pa te tija malo isprobat, a onda će te potrošit ka čašu bevande! A mene su birali dvista puti zaredom! Tebe će već u drugoj rundi garant odjebat, ako te kogod prije ne upuca!“ Barba Tonino je dignijo ombrve: „Misliš, druže Tito?“ Dida je rekao: „Stoposto, Donalde! Tu je ta greška kapitalizma! Kapitalizam računa na trenutni profit, a socijalizam igra na vječnu dobit!“

Barba Tonino je počeškao se po bradi i rekao je: „Ha, imaš ti ćuka u glavi, druže Tito… Meni je to ka biznismenu dosta interesantno!“ Moj dida je rekao: „Gleaj, Donalde, ja da sutra opet izađen na izbore dobija bi stodvajsosan posto glasova, a možda i više! Nema ko ne bi glasa za mene! Uključujući onu ekipu iz Libije, Sirije, Palestine, Iraka i Egipta šta se školuju na našim fakultetima!“ Barba Tonino je rekao: „Ja san tim Arapima dekretom zabranija ulazak u Ameriku!“ Dida je podviknijo: „Zašto, Donalde, pička mu materina?!“ Barba Tonino je zatulijo: „Misliš da san falija, druže Tito?“ Dida je rekao: „Naravski da si falija, Donalde! Temelj zdravog društva je maksimalna otvorenost prema svin rasama, nacijama i vjerama! Kapito?“

Barba Tonino je piljio u dida sa tupilom od nekuženje. Onda je dida nagnijo se prema njemu i rekao je: „Gleaj, Donalde, ja da kojin slučajen poživin još jedno sedandes-osandes godina, šta prema doprinosu revoluciji svakako zaslužujen, učinija bi sve da šta više ljudi iz cilog svita ovde doveden!“ Barba Toninu je uletila zbunjoza: „Jel me to zajebavaš, druže Tito?“ Dida je rekao: „Časna rič, Donalde! Ne bi ih pita ni ko su, ni šta su, ni odakle su! Još bi in platija da dođu!“ Barba Tonino je rekao: „Znan, druže Tito, al tako bi jednog dana domaći svit ovde posta manjina, a manjinu niko ne jebe za suvu šljivu! Bilo bi više stranaca nego Hrvata, Srba, Slovenaca i ostalih!“ Dida je rekao: „A jel ti misliš, Donalde, da ima neki drugi način da se spasi Jugoslavija?“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 30.01.2017.

JUGOSLAVIJA
TRAMPOZOIK

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)