Srbija Roršahova mrlja, Slaviša Savić

Srbija Roršahova mrlja, Slaviša Savić

Lažna istorija Branke Prpe

Molim uredništvo sajta Peščanika da objavi moj odgovor na tekst Branke Prpe (Prepiska, 8. maj):

Branka Prpa tvrdi da svaku rečenicu iz teksta Ištvana Kaića „Treći metak Branke Prpe“ (Politika, 8. april) može da ospori na osnovu činjenica. Jedina „činjenica“ koju nudi je laž da je „sporni stan“ od 1997. u njenom vlasništvu i da su deca Slavka Ćuruvije ta koja su „sudski to htela da mi oduzmu“.

Istina je upravo obrnuta. U Prvom osnovnom sudu u Beogradu postoje nepobitni dokazi da je tužilja Branka Jovanović Prpa u junu 1999. podnela tužbu protiv Slavkove dece Radeta i Jelene Ćuruvije radi utvrđivanja prava svojine. Tužba se odnosi na sve nepokretnosti Slavka Ćuruvije, ne samo na stanove Slavka i njegove dece, već i na jahtu-gliser Škorpion, džip Pajero, klima uređaj, televizore, rekordere, muzičke uređaje, kuhinju i džepni kompjuter, kao i monitor za kompjuter čija je vrednost 5000 dinara. Tužilja se pozivala na pravo vanbračne supruge, a spor je trajao do kraja novembra 2005.godine, kada je sud doneo rešenje da se tužba Branke Prpe „smatra povučenom“ s obzirom na to da se nije pojavila na glavnoj raspravi a svoj izostanak nije opravdala. Drugim rečima, Prpa je izgubila sudski spor protiv Slavkove dece.

Iz ove prve laži proizilaze i ostale fikcije Branke Prpe, pa je potpuno lažna i njena tvrdnja da njene navodne „činjenice“ zna i Ljilja Smajlović „jer je u naš stan dolazila kao član redakcije Evropljanin“.

Ne znam ni za kakav „naš stan“. Naprotiv. Znam da su u potkrovlju Svetogorske 35, vrata do vrata, postojala dva stana koja je izgradio i opremio Slavko Ćuruvija. Znam da sam kao urednica Evropljanina dolazila u oba stana. Sastanke redakcijskog kolegijuma Evropljanina smo naizmenično održavali u oba stana. Iz sudskih spisa znam da deca Slavka Ćuruvije nisu pokušala da Branki oduzmu veći od ta dva stana, u kom je živela sa sinom, ali znam da Branka jeste tužila decu Slavka Ćuruvije za manji stan u kome je živeo njihov otac (kao i za drugu nepokretnu imovinu njihovog oca).

Ne znam zašto me Branka Prpa na sajtu Peščanika uvlači u tu „bednu sapunicu u kojoj se žrtve vuku po blatu“, kako je sama naziva. Slažem se da je to blato nedostojno svakog čoveka, a novinara posebno, ali o tome je morala da misli pre nego što je protiv dece podnela sudsku tužbu dva meseca po smrti njihovog oca.

Sve što gospođa Prpa sada kaže na moj račun nedostojna je i bedna kleveta, uključujući i najnoviju izmišljotinu o tome kako me je Slavko „pred svoju smrt“ tobož „ekskomunicirao iz svog života“. Tu gospođi Prpa neće pomoći ni pozivanja na Albera Kamija.

A što se tiče njenog pozivanja na dokumenta i zanimanje istoričara, ipak neće biti da je Ćuruviju upoznala kada je radio veliki intervju sa njom za „Našu borbu“ u oktobru 1990. godine. Ćuruvija je bio novinar „Borbe“, a „Naša borba“ do 1994. godine nije postojala.

Ljiljana Smajlović,
glavni urednik Politike

Peščanik.net, 15.05.2014.

SLAVKO ĆURUVIJA