Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Međunarodna istraživačka platforma „Civicus Monitor“ koja u saradnji sa više od 20 autoritativnih partnera iz civilnog sektora prati stanje građanskih sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja u 198 zemalja i teritorija sveta, i na osnovu prikupljenih informacija ocenjuje prostor građanskih sloboda jednom od pet mogućih ocena – otvoren, sužen, opstruiran, pod represijom i zatvoren – upravo je objavila izveštaj za 2025. godinu.

Ocena Srbije u izveštaju za 2025. je – „pod represijom“. Loša ocena, druga najniža (lošija je samo „zatvoren prostor“) koja se odnosi na države u kojima je prostor za ostvarivanje prava i delovanje građana vrlo ograničen, a neslaganje sa vlašću podrazumeva teške posledice, uključujući nasilje, sudski progon i zatvorske kazne.

Sa takvom ocenom Srbija je blizu dna, u društvu zemalja poput Pakistana, Gruzije, Zimbabvea ili El Salvadora. Sa prostora bivše Jugoslavije samo Kosovo je tu, svi drugi su bolje ocenjeni.

Svoju i dosada slabu ocenu, „opstruiran prostor“, Srbija je ove godine zamenila još gorom – „pod represijom“. A našla se i na posebnoj listi za posmatranje zemalja sa naročito ozbiljnim nastupajućim pretnjama po građanske slobode.

U izveštaju se ukazuje na „veliku i rastuću represiju kojom vlasti reaguju na kontinuirane studentske i građanske proteste“. Konstatuje se da suosnovne slobode u dubokoj krizi, a da država nastoji da uguši svaki vid neslaganja“, kao i „da se demonstranti suočavaju sa policijskim nasiljem, napadima grupa bliskih vladajućoj stranci, masovnim hapšenjima, nadzorom i odmazdom“. Naglašava se da „odgovorni za nasilje nad demonstrantima uživaju nekažnjivost“ a kao stvari koji dodatno podižu tenzije, navode se pomilovanja pojedinaca optuženih za napade na demonstrante i kontra skupovi, odnosno kampovi koje organizuje vlast posebno oko i ispred glavnih državnih institucija u Beogradu.

Izveštaj poziva vlasti u Srbiji da hitno obustave nasilje i politički motivisana krivična gonjenja, povuku izmene zakona koje bi kriminalizovale mirna okupljanja i pokrenu nezavisne istrage o zloupotrebama policijskih ovlašćenja i nezakonitom nadzoru.

Istovremeno je upadljivo i veoma indikativno da vlast u Srbiji vuče direktno suprotne poteze, kao da se podsmeva preporukama iz izveštaja.

Vrlo ilustrativan, najmarkantniji primer je nedavno započeti proces u Višem sudu u Novom Sadu protiv grupe optuženih za navodni pokušaj rušenja ustavnog poretka, klasičan montirani politički proces. Jedini „dokaz“ optužbe je nezakonito snimljen razgovor koji su u javnost prethodno plasirali režimski tabloidi, a u krivičnoj prijavi se čak i ne navodi šta su okrivljeni zaista rekli, šta je snimljeno, već se tumači šta su mislili. Da se radi o predstavi za narod u svrhu zastrašivanja, a bez iole racionalne podloge, govori i činjenica da se polovini optuženih sudi u odsustvu. Kako god postupak bio okončan, to suđenje se, na njihov zahtev kad god da pristupe sudu, mora ponoviti.

U Nacrtu izmena i dopuna Krivičnog zakonika, uprkos oštrim kritikama stručne javnosti, uporno figuriraju i odredbe kojima se želi kriminalizovati makar i najmanje protestno okupljanje na ulicama i trgovima, uz odredbe po kojima bi se, kao u doba inkvizicije, kao krivično delo moglo tretirati čak i samo čitanje, samo „svestan pristup“ određenom informativnom materijalu koji bi vlast mogla prepoznati kao „antidržavni“.

A uprkos vrlo velikom broju očiglednih i dokumentovanih primera grubih prekoračenja ovlašćenja, zloupotrebe sile pa i sasvim očigledno nespornih krivičnih dela izvršenih od strane od pripadnika policije, nije poznato da je bilo ko od aktera procesuiran. To potvrđuje i gotovo istovremeno objavljeni godišnji izveštaj „Reportera bez granica“ o kršenju slobode izveštavanja i nasilju nad novinarima u kom se konstatuje da su više desetina napada na novinare izvršili upravo pripadnici srpske policije a da nije procesuiran ni jedan.

Svakom iole odgovornom i dobronamernom je jasno da je sve mučnija i napetija situacija u antagonizovanom društvu vrlo opasna i da zahteva da vlast prestane sa represijom, gaženjem ustavnih garancija građanskih prava i sloboda, selektivnom primenom zakona i neodgovornošću za zloupotrebu ovlašćenja, nesrazmernu upotrebu sile, čak i torturu, i to što pre, bez odlaganja.

Ali ako u sebe zaljubljena vlast, čas bahata, čas uplašena, nije u stanju da to shvati nije ni teško pretpostaviti da bi Srbija u narednoj godini, mogla dotaći samo dno. Ne samo u izveštaju Civicus Monitora.

Peščanik.net, 11.12.2025.

SLOBODA MEDIJA, SLOBODA GOVORA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)