Foto: Slavica Miletić
Foto: Slavica Miletić

Kako beše ono dramsko pravilo: ako u prvom činu uvedeš šatore, naravno da će u njima da se odigra i poslednji treći čin? A pošto je ovo farsa sa pevanjem i pucanjem, pucalo se u vojničkim šatorima Ćacilenda, a peva se pod vašarskim šatrama diljem naše domovine. Peva se da bi dušmani pukli od muke, a puca se na visoko – na funkciju ili makar uhlebljenje za sebe i svojtu u nekom državnom, što da ne i privatnom preduzeću.

Predsednik Srbije, na primer, puca na premijersku poziciju. Razaslao je svoje čauše, da citiram Ivana Mažuranića, loše sluge goreg gospodara, u bijele čadorove, da pevanjem i vrckanjem pred kamerama zagluše povike koji dolaza od spolja. „Hljeba, hljeba, gospodaru.“ Ministar finansija odgovara sa „EXPO, rajo, EXPO“ jer ne može i hleba i igara, a u sebi se misli (isto po Mažuraniću, ne po meni): „Harač, rajo, harač.“

Taktika zvana udri izbore na veselje alias opštenarodnim veseljem protiv opštenarodne bune ipak ne može da prikrije očigledno pitanje: su čim će predsednik Srbije pred glasače? Hoće li da glumi Petera Mađara? Što da ne, bio je u vladajućoj stranci ali je sada njen gorljivi kritičar, eto osnovao je i portal za cinkarenje bahatiih esenesovaca, naročito espeesovaca. Ili može da glumi njujorškog Mamdanija, da smanjuje bogatašima, a povećava siromasima? Dobro, ovo prvo ne sme, ali je zato ovo drugo već uveliko izobećavao. Ne mora i da ispuni, pa rekli smo da glumi Mamdanija, a ne da ga kopira.

Uostalom, ulogu opozicije je ionako najbolje uvežbao. Već skoro deceniju i po kuka na bivšu vlast tako da će glasači sigurno poželeti da ona bude opet smenjena. A ako taktika pre mene potop i ne upali, uvek može da se vrati onoj oveštaloj: posle mene potop. Već nas je uverio da bez njega lično ne bi bilo ni železnice, ni bolnica (a i sa njim ih baš nešto i nema, ali da ne zakeram), ni lekova ni suplemenata, samo još da doda one milenijumske kiše što onomad nekažnjeno poplaviše Obrenovac i eto ti pretnje biblijskim potopom. Pomor svinja i ovaca se već dešava, zbog nebrige bivše vlasti verovatno. A ako ćemo po Bibliji, počeli su da tamane i decu, ne obavezno samo mušku. Sedam gladnih godina da i ne pominjem, imali smo ih čak dva puta po sedam pod ovom vlašću, sad bi da se zapišu i u Novi zavet.

I na kraju, kao kiselo grožđe na tortu – slogan: Ujedinjena Srbija. Ispravnije bi naravno bilo uhlebljena Srbija protiv ujedinjene, ali ne možete od nekoga očekivati da pod stare dane vlasti počne da govori istinu.

Peščanik.net, 27.07.2026.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)