Dejvid Hokni: neophodne slike i fragmenti sveta
Možda je Hokni jedan od poslednjih pripadnika generacije koja je dobronamerno verovala da se rastočeni svet uvek ispočetka može ponovo sastaviti.
Možda je Hokni jedan od poslednjih pripadnika generacije koja je dobronamerno verovala da se rastočeni svet uvek ispočetka može ponovo sastaviti.
„Bićemo ovde koliko još budemo mogli da izdržimo.“ To su reči većine pripadnika srpske zajednice koje smo na Kosovu sreli. Brige i strahovi su raznovrsni.
Umesto da u sebi sadrži opomenu i podsećanje, idejno rešenje spomenika žrtvama pada nadstrešnice u Novom Sadu je banalan predmet koji utišava svaki prizvuk istine.
Otimanje i razaranje javne imovine teško da bi bili realizovani u ovakvoj meri da režim uz sebe nije imao ljude koji su bezakonju davali profesionalnu podršku.
Pre nekoliko dana, ovaj svet napustio je virtuoz tankih linija i besprekornog akvarela, belgijski autor čuvenog stripa „Džeremaja“, domaćoj publici poznat kao Herman.
Srbija je na različite načine mnogo puta do sada priznala Kosovo. Ni kada je 1999. priznanjem ratnog poraza priznala Kosovo, to nije bilo prvi put.
Nametnuta podela pobunjene Srbije na građansku i nacionalnu, posebno u trenutku kada se ona sagledava kao zbir snaga suprotstavljenih režimu, svojevrsna je investicija u političku iracionalnost.
Za afirmaciju Vučićeve zloupotrebe prizora smrti i stradanja poslužio je hol Narodne skupštine. Nevešto i amaterski prostačka družina načičkala je na panoe strašne slike jasenovačke tragedije.
Možda je, prilikom svog turističkog izleta do snajperskih gnezda na brdima iznad Sarajeva, Vučić zaista nosio kišobran ili stativ za kameru, a ne pušku.
Reč na otvaranju Sajma Biblioteke XX vek – Dok traje onaj drugi Sajam knjiga i pešačenje hiljada ka Novom Sadu kao izraz fantastičnog zajedništva, treba pomenuti i podele ovog društva.