Nećete vjerovati kad vam ispričam: jedan prijatelj, lud za Guns N’ Rosesima, nabavio dvije karte za koncert u Spaladiumu – stari romantik onomad je ženu i zaprosio uz November Rain – kad šta: sat prije koncerta, pričajući o svojoj ljubavi za Gunse i November Rain, kreten ispričao ženi kako je već jednu prije nje zaprosio na tu pjesmu. Žena, jasno, bacila prsten i okrenula se na petama, a on, šta će, podigao prsten, uzeo komad papira i velikim, kvrgavim engleskim slovima napisao da nudi besplatnu kartu. Ponadao se stari romantik da će s onog cruisera pred Rivom naletjeti neka strankinja bez momka i karte, zapjevat će Axl November Rain i… prsten već ima.
Uskoro, bogami, stvarno krenula prema njemu neka lijepa Japanka, Kineskinja, šta li je, praćena trojicom prijatelja, nekakvih bajkera. I sve nešto viče. Smiješni su ti s Istoka kako uvijek viču – pomislio je on – pa i kad ponizno mole kartu za koncert izgledaju kao da će vas sad prebiti. I šta? – u sljedećem trenutku ležao je vezanih ruku na leđima i krvavih usta na betonu. A ona Kineskinja i dalje viče.
– E sad ćeš na Bilicama imat vrimena slagat mandalu – nanio mu se u lice jedan od bajkera, tek sad je prijatelj vidio da je tip zapravo policajac. – Jebo te Dalaj-lama.
– Kakav Dalaj-lama? – nadglasavao se s onom histeričnom Kineskinjom. – O čemu pričate?
– O čemu pr…?! – pogledao ga je robocop, pa se okrenuo kolegi. – Mate, makni ovu ludaču da popričan s čovikon!
Kolega je udaljio histeričnu Kineskinju, a policajac je uzeo s tla onaj prijateljev transparent.
– O čemu pričamo? A šta je ovo, „Free Tibet“? Ili san ja glupi pandur? – pokazao mu je robocop papir na kojemu se velikim, kvrgavim slovima kočilo – „Free Ticket“.
– Ne, ne, niste razumjeli – bolno se prijatelj nasmijao krvavih usta. – To je baš Free Ticket, „besplatna karta“, na engleskom. Imam kartu viška, pa sam mislio…
– Free Ticket? – ponovio je policajac.
– Da, Free Ticket – laknulo je prijatelju.
– Oćeš reć da san ja nepismen? – sad se robocop još više naljutio. – Ti ne znaš pravilno napisat Free Tibet, pa mene optužuješ da san nepismen?!? Glupi pandur, je li?
Tako će moj prijatelj – on to siromah još i ne zna – ovoga ljeta najebati u svom neznanju. Najebat će zato što ne zna da je Ines ljubomorna kao pas, što ne zna razlikovati ni Japanke i Kineskinje, ni bajkere i interventnu policiju, što ne zna da su i Kinezima i policajcima sva ta naša smiješna slova ista, pa slabo razlikuju „Free Ticket“ i „Free Tibet“, i što ne zna da se u Republici Hrvatskoj danas ne smije javno reći i napisati „Sloboda za Tibet“.
Uklonjen natpis
Nisu, istina, do jučer to znali ni članovi zagrebačke Građanske akcije, koji su predsjednika Stalnog odbora Svekineskog nacionalnog kongresa Wua Bangguoa sa suradnicima dočekali sloganima „Free Tibet“. Da je onaj aktivist na Markovu trgu, gdje je naše kineske prijatelje primio premijer Milanović, viknuo recimo „Free Palestina!“, da su demonstranti pred zgradom Končara, gdje je drug Bangguo s vidnim zanimanjem razgledao liniju generatorskih transformatora, vikali „Free Sisačko-moslavačka županija!“, da su na krov kluba Medika, na pogled kineskim prijateljima iz hotela Westin, ispisali „NDH“ i nacrtali golemi, dvometarski kukasti križ – ne bi se dogodilo baš ništa od onoga što se dogodilo.
Ovako, natpis „Free Tibet!“ na krovu Medike uklonjen je prije nego što je stavljena točka pod uskličnik, aktivist koji je pred Vladom viknuo „Free Tibet!“ prenoćio je u policiji, a sutradan su pohapšeni i njegovi kolege što su zbog toga demonstrirali pred zgradom Končara.
U Hrvatsku se tako nakon duge dvadeset dvije godine vratio klasični verbalni delikt, kazneno djelo neprijateljske propagande. Jugoslavije više nema, ali ima Kine. Od ove subote znamo da u Narodnoj Republici Hrvatskoj postoje barem dvije riječi koje se ne smiju javno izgovoriti. Sloboda Tibetu. Možete na zidove i transparente ispisati himne zločincima iz posljednjih ili pretposljednjih ratova, ali ne smijete ispisati slobodu za jedan mali narod, manji od hrvatskog.
Smijali smo se prije godinu i pol Srbima, koji su zbog dobrih odnosa s kineskim divom bojkotirali svečanost dodjele Nobelove nagrade za mir Liu Xiaobou, a Hrvati – koji su se do prije dvadesetak godina i sami po svijetu predstavljali europskim Tibetancima, vičući pred jugoslavenskim ambasadama „Free Croatia!“ – sada prodaju Tibet za desetak Končarovih transformatora i par hiljada megavolt ampera.
Ludi za bajaderama
Rekao bi čovjek, naime, da je ta golema Kina obećana zemlja za hrvatsku ekonomiju, ludi su Kinezi za hrvatskim bajaderama, vinima, antibioticima i generatorskim transformatorima, a cijela je istina da Hrvatska iz Kine uvozi robu u vrijednosti od gotovo milijardu i pol dolara, dok tamo izvozi točno trideset puta manje. Po službenim podacima Gospodarske komore više Hrvatska ulaže u Kajmanske otoke nego na divovsko kinesko tržište: veći je ugovor Danijela Pranjića, koji ovih dana odlazi u kinesku nogometnu ligu, nego cjelokupni ovogodišnji hrvatski izvoz u Kinu!
Kad bi, uostalom, riječ „sloboda“ uopće bila izreciva rječnikom trgovinskog deficita i prevodiva u milijunima eura, više bi ekonomskog rezona imao Ivo Josipović da je drugu Bangguou, umjesto dirljivih riječi o prijateljstvu i razumijevanju između dva naroda, zaprijetio trgovinskim sankcijama ukoliko Kina ne pusti iz zatvora tibetanske demonstrante iz Lhase, koji se upravo ovih dana radije sami ubijaju nego da završe u kineskim zatvorima. Ovako, partijski tajkuni iz Svekineskog narodnog kongresa hapse Tibetance i pune svoje džepove milijardama hrvatskih eura, a hrvatska policija ih još i časti.
Ima i o tome, o razumijevanju među narodima, zgodna jedna priča – niste o tome ovih dana ništa čitali, jer je neugodni incident brzo zataškan – kad je drugi jedan prijatelj s kineskim partnerima dogovorio uvoz elektronske robe, pa u Gospodarskoj komori, u prisustvu drugova iz Svekineskog narodnog kongresa, poklonio predsjedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću po jedno najnovije Huaweijevo prijenosno računalo. Oni na tečnom engleskom zahvalili na besplatnom tabletu, i jasno – već u sljedećem trenutku cijeli je hrvatski državni vrh ležao na podu vezanih ruku i krvavih usta.
– Plus računajte – munuo ih je interventni policajac čizmom u rebra – da vam je ovo jedinica iz engleskog.
Slobodna Dalmacija, 21.05.2012.
Peščanik.net, 22.05.2012.
