Zašto se o krizi u Grčkoj raspravlja u Nemačkoj? Jedan odgovor jeste da je to zato što su obe države članice novčane unije, koriste zajednički novac, pa su im privatne i javne finansije povezane jednim bilansom, da se tako izrazim. Da koriste marku i drahmu, to bi bilo drukčije. U stvari, ne bi.

Grčka se suočava sa krizom kursa, jedino što nema sopstveni novac i ne može da devalvira. Pa se zbog toga raspravlja u zemljama čije su banke najviše kreditirale grčki uvoz kako da se podele troškovi prilagođavanja na činjenicu da se svi dugovi ne mogu vratiti na vreme. Ista bi se rasprava vodila i da Grčka nije u novčanoj uniji, samo neposredno o tome kako da grčki budžet preuzme deo obaveza po dugovima, a nemački deo nenaplativih potraživanja. I jedni i drugi bi raspravljali o svojim bankama i o tome kako su i zašto došle u to da ne mogu da plate ili naplate nagomilane obaveze, a ne bi raspravljali jedni o drugima. Štaviše, dve bi vlade sarađivale, neposredno ili preko MMF. Jer bi gubici bili vidljivi čim bi došlo do devalvacije. Budući da sada devalvacija nije moguća, mora neposredno da se raspravlja koliki će deo troškova snositi poreski obveznici zemlje dužnika i zemalja poverilaca.

Razlika se može izraziti i na sledeći način. Zemlje koje imaju sopstven novac imaju i sopstveni platni bilans, pa se ne vidi povezanost fiskalnih bilansa, dok zemlje EU imaju zajednički platni bilans, pa se eventualna prebijanja vrše neposredno preko fiskalnih bilansa, a platni se bilansi ne vide. Tako da se u prvom slučaju postavlja pitanje da li je poreski obveznik voljan da sanira banke svoje zemlje, a u drugom da li je voljan da preuzme dugove poreskog obveznika neke druge zemlje.

Naravno, kada bi zemlje članice novčane unije uspostavile i fiskalnu uniju, raspravljalo bi se neposredno o ukupnom trošku i ko je koliko odgovoran za njega – gde bi trošak pao na bilanse banaka, preduzeća i domaćinstava, bilo neposredno ili preko poreskih obaveza.

Političke rasprave veoma mnogo zavise od toga kako se bilansi sastavljaju. Uzmimo primer sa predlozima poreske reforme. Preduzetnici gledaju svoje bilanse i vide da su u gubicima, što je, bojim se, stanje stvari u sektoru preduzeća, pa vrše pritisak da im se smanje poreske obaveze, po praktično svakom osnovu. Domaćinstva, opet, gledaju svoje bilanse i vide da ne mogu da sastave kraj s krajem, pa bi im pomoglo smanjenje poreza na dohodak, a i na potrošnju. I jedni i drugi, međutim, ne posmatraju neposredno državni budžet. To bi trebalo da je posao javnih vlasti, koje bi trebalo da na sebe preuzmu gubitke ili višak obaveza i preduzeća i domaćinstava. Tako da se istovremeno traži i smanjenje poreza i povećanje budžetskih obaveza. Ko će to da plati?

Ovo je lako videti ako se razume da, na kraju krajeva, postoji samo jedan bilans, onaj dohodaka pojedinaca. Oni kooperiraju u poslu i u razmeni, dakle posredstvom tržišta. Ali se sukobljavaju, na poslu ili u politici, kada je potrebno da primanja i obaveze raspodele na različite bilanse, preduzeća, domaćinstava i javnih finansija. To je lakše kada su bilansi pozitivni, a ne negativni, ali sada je ovo drugo vreme.

 
Blic, 01.05.2010.

Peščanik.net, 03.05.2010.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija