Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Ona Bezmalinovićka sa trećeg je sidila u ordenaciji kod doktora Kurtovića. Doktor Kurtović je iskobečijo oči i dreknijo je: „Šta?! Opet ste glasali za Keruma?! Ne mogu to virovat!“ Bezmalinovićka je gledala u parket i klimala je sa glavušom. Plus je sa šudarom brisala suzice sa očiju. Doktor Kurtović je podviknijo: „Kako, jebemu jarca?! Pa jeste pili tablete koje san vam prepisa?“ Bezmalinovićka je rekla: „Jesan, doktore! Možda san samo koji put priskočila one zelene…“ Doktor Kurtović je dreknijo: „Priskočila?! Kako priskočila? Pa ne smite ne uzimat terapiju, jebaga dragi irud!“ Bezmalinovićka je cvilila: „Šta ću, doktore, kad sam puknuta u glavu…“ Doktor Kurtović je viknijo: „Ne smite se zajebavat sa zdravljem, gospođo Bezmalinović! Nemojte da vas opet moramo hospitalizirat ka prije koju godinu!“ Bezmalinovićka je pitala: „Zar je tako ozbiljno, doktore?“ Doktor Kurtović je rekao: „Naravski da je ozbiljno, ženo božja! Kad neko glasa za Keruma, to je dokaz da je bolest u visokom stadiju! Jedini gori stadij je kad se glasa za Oparu!“ Bezmalinovićka je rekla: „Ali sad su Kerum i Opara ušli u drugi krug, doktore! Znači da ću morat glasat za jednog od njih! Jel to znači da nema mi pomoći?“ Doktor Kurtović je nanišanijo sa prstom u Bezmalinovićku i rekao je: „To si ni u ludilu ne smite dopustit! Jeste me dobro razumili?“ Bezmalićki je uletila zbunjoza: „Pa šta da radin?“ Doktor Kurtović je rekao: „Ako triba, odselite se iz Splita!“ Bezmalinovićka je cijuknila: „Di da se odselin, čoviče božji?“ Doktor Kurtović je rekao: „Naprimjer na Šoltu! Tamo su skroz druga izborna pravila!“

Moj tata je u devet naveče nazva na telefon mog dida na Šoltu. Tata je rekao: „Onda, fosilac? Kako su kod vas prošli izbori?“ Dida je njemu rekao: „Ona dva su ušli u drugi krug!“ Tata je pitao: „Koja dva?“ Dida je rekao: „Oba su prva liga! Ne zna se koji je bolji! Ovi put kod izbora ne možemo falit!“ Tata je pitao: „A koji su to?“ Dida je rekao: „Bašme Briga i Jebe Mese!“ Tata je zinijo: „Molin?“ Dida je rekao: „Bašme Briga iz hadezea i Jebe Mese iz esdepea! Il je možda obratno? Čekaj časkon, zete, provjeriću kod Tonina…“ Tata je tuta forca zakolutačijo sa očima. Dida je okrenijo se prema barba Toninu u kužini i pitao je: „Tonino, jel Bašme Briga iz hadezea?“ Barba Tonino je srknijo guc bevande i rekao je: „Jebe Mese!“ Onda je dida rekao tati u telefon: „Tonino kaže da je Jebe Mese iz hadezea! To onda znači da je Bašme Briga iz esdepea!“ Tata je mrmorijo u sluju: „Čoviče božji…“ Dida je rekao: „Iako mi je to malo sumnjivo! Tonino, jesi baš stoposto siguran da je Jebe Mese iz hadezea?“ Barba Tonino je rekao: „Bašme Briga!“ Dida je rekao u telefon: „Aha, znači ipak je kako san reka isprve! Bašme Briga iz hadezea i Jebe Mese iz esdepea! Jel tako, Tonino?“ Barba Tonino je rekao: „Bolime Kurac!“ Dida je rekao: „A ne, ne… Bolime Kurac je ispa u prvon krugu! Malo si se zbunija, Tonino…“ Tata je podviknijo u sluju: „Čoviče božji, pa vi ste oba teški bolesnici!“ Dida je rekao: „He-he, al ne toliki bolesnici da opet glasamo za Keruma!“

Kerum je gledao u Fani i češkao se po ćiverici. Onda je on rekao: „Jel ti, Fani, moš virovat da je ovi grad toliko bolestan da je opet glasa za mene?“ Fani je rekla: „Nemoš to mene pitat, Žele! Pa ja san se za tebe udala!“ Kerum je rekao: „Znan da jesi, Fani! Al ti si se za mene udala zato šta san ti napravija dite! A šta san napravija Splićanima?“ Fani je rekla: „Pa ne znan, Žele, koliko se sad mogu sitit napravija si in križ na Marjanu i Tuđmanov spomenik na rivi!“ Kerum je rekao: „Dobro, to se vidi golin okom! Al šta osin toga?“ Fani je rekla: „Sve osin toga šta si Splićanima napravija je totalni krš, ludilo i iznered!“ Kerum je rekao: „N bava kua? Kako mi je to uspilo?“ Fani je rekla: „Bija si pijan, Žele, pa si zaboravija stavit goldun!“ Onda je moj tata skočijo se iz hotelje. On je urliknijo: „Poasti muku! Poasti muku irudovu!“ Mama je njega pitala: „Šta ti je, čoviče? Šta se dreviš ka da te kolju?“ Tata je rekao: „Prikunja san samo minut u hotelji i sanja Keruma i Fani! Bogte jeba koji užas!“ Mama je rekla: „Brumaješ me?“ Tata je rekao: „Kunen ti se! Ćakulali su ka sad ja i ti! Ono, horor na kvadrat!“ Mama je pitala: „I šta kaže Žele?“ Tata je rekao: „Pa isto šta i ja, čoviče! Ne može virovat da je ovi grad toliko bolestan da opet glasa za Keruma!“ Mama je rekla: „A dobro čovik i govori! Konačno neko pametan!“ Tata je rekao: „Naravski da dobro govori! Dok je bija gradonačelnik, Kerum je napravija totalni krš, ludilo i iznered! Nije iša na posal, nonstop se opija, kra nan je iz očiju, zaposlija je mali miljon svojih rođaka… I bolesnici opet glasaju za njega! Pa jel ti to moš kužit?“ Mama je vrtila sa glavom i rekla je: „Tragedija! Ispada da kod ovakvog biračkog tjela Želu moš sašit na izborima samo ako si veći kretenoid od njega! Možda je to šansa za Oparu?“ Tata je podviknijo: „Ama pun je meni kurac tog đikanluka! Ispaliću od očaja, časna rič! Ako Kerum u drugon krugu opet dobije, ja ću se majkemi ubit!“ Mama je tatu pomilkila po obrazu i rekla je: „Ajme, mišu, pa ne smiš to govorit!“ Tata je zaglumijo patnika: „Zašto ne bi smija?“ Mama je rekla: „Zato šta me onda tiraš da glasan za njega!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 23.05.2017.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)