Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Ja i moj tata i moj dida smo sidili u primaćoj da gledaćemo tekmu. Tata je naginjao se prema naprid u hotelji u kockastoj maji i kockastim kratkim gaćama. Plus je svako malo potizao iz limenke po guc pivuše. Dida je meni rekao: „Jelda da ti tata u onim kockicama malo baca na kretena?“ Ja sam šutijo i gledao sam u televiziju. Dida je mene pitao: „Šta je, ali ne čuješ dobro?“ Ja sam rekao: „Ne smin govorit ništa protiv tate! Jerbo bi posli moga popit peščurinu!“ Dida je rekao: „Okej, okej! Onda ti samo šuti ako se slažeš!“ Onda je dida počeškao se iza uva i rekao je: „Unukiću, jelda da ti tata u onim kockicama malo baca na kretena?“ Ja sam šutijo i piljio sam u televiziju. Onda je tata okrenijo se prema meni i dreknijo je: „Tiš mali dobit takvu peščurinu da će ti se glava raspast!“ Ja sam cijuknijo: „Zašto?! Nisan rič reka!“ Tata je zamavao sa kažimprstom i rekao je: „Čujen li te još jednom da šutiš protiv tate, najeba si ka žuti!“

Onda smo mi svi tri ušutili jer pošto je spiker rekao da počinje utakmica. Tata je u hotelji skakućao na gujici i mavao je sa stisnutim šakama. Onda je dida mene pitao: „A ko je tebi, unukiću, najdraži igrač na svitu?“ Ja sam rekao: „Leo Mesi! On mi je turbo dizel! On mi je genije na kvadrat!“ Dida je rekao: „E, pa oš onda sad navijat za Mesija iliš se priklonit primitivnim nagonima krda?“ Tata je okrenijo se i podviknijo je: „Prikloniće se primitivnim nagonima krda!“ Dida je njemu rekao: „Šta se ti mišaš, koji kurac?“ Tata je rekao: „Ne, nego ću pustit da mi stari bolesnik odgaja dite… Postavija si pitanje i čuja si odgovor – unuk će ti se priklonit primitivnim nagonima krda!“ Dida je rekao: „A i nema drugog izbora ako mu je ćaća tovar!“ Tata je odmahnijo sa rukom i okrenijo se nazad prema televiziji. Dida je rekao: „Leo Mesi je drug Tito u nogometu! Ne može normalan čovik navijat protiv druga Tita!“

Onda je tata opet okrenijo se prema didi i rekao je: „Drug Tito je lapan, govno i škovaca! I plus toga ima dvi live noge!“ Dida je rekao: „Nemoš tako govorit, zete! Pa siti se kako je drug Tito predribla Švabe na Neretvi…“ Tata je skupijo ombrve i podviknijo je: „Drug Tito je lapan, govno i škovaca! U ovoj kući se već tries godina navija protiv druga Tita, pa nema razloga da to sad minjamo!“ Dida je rekao: „E znan! Zato šta tako navijate, zato van i je tako lipo!“ Tata je pitao: „Šta sa tim oš reć?“ Dida je rekao: „Oću reć da je država u totalnom kurcu, čoviče! Ljudi ostaju bez posla, ne primaju plaće, žive ka zadnja guba i jadnici, ako se razbole ne mogu doć na red u likara nego ih se pusti da umru, mladi svit biži glavon bez obzira u emigraciju, crkva narodu ispire mozak, ženama će zabranit abortus, na vlasti side fašisti i crnokošuljaši, ekonomija je totalno sjebana, po naroda kopa po komtejnerima za prehranit se…“ Tata je uletijo: „Šta ti drobiš, jebate irud? Kakve to ima veze?“ Dida je rekao: „Ima veze zato šta sve to postaje nevažno ako će Hrvacka uspit u nogometu!“

Tata je stisnijo oči i piljio je u dida. Onda je on njemu rekao: „Šta si se ti mene nadoveza, čoviče božji? Namjerno me dekomcentriraš dok gledan utakmicu!“ Dida je rekao: „Nije, zete, nego vidin di to ide! Evo, priznaj pošteno, jel tebi važnije da Hrvacka večeras sašije Argentinu il da ti ovi misec dobiješ plaću?“ Tata je dignijo kažimprst uzrak i rekao je: „He-he, neš mene prcat na te baze! Jednom u životu se sašije Argentina!“ Dida je rekao: „Eto viš! Ako Hrvacka dobiva u nogometu, tebi je skroz nevažno štaš živit ka govno! Tebi je, znači, draže da budeš zadovoljen ka navijač, nego ka čovik!“ Tata je rekao: „Jebeš čovika koji nije navijač!“ Dida je rekao: „Pa to ti ja i govorin! Kad se otpuste primitivni nagoni krda, moš sa krdom činit šta te volja! Moš ga odvest drito u klaonicu!“ Tata je dreknijo: „Moš ti sebe odvest u trokurac, fosilac! Pusti me da gledan utakmicu, jebaga bog!“ Dida je rekao: „Dobro, zete, šta se ljutiš! Samo ti tumačin vezu između ostvarenja nogometnog sna i ostvarenja životnog dna!“

Onda je u primaću uletila moja mama. Ona je tati rekla: „Mišu, oš da ti donesen i onu kakiranu traku za oko glave? Odlično bi ti se slagala sa majom i kratkim gaćama!“ Tata je u nju gledao sa zblentozom. Onda je on rekao: „Jel me to zajebavaš?“ Mama je rekla: „Normalno da te zajebavam, papane! Tila bi da se kompletiraš u kretenoida!“ Tata je rekao: „Pa zašto me zajebavaš?“ Mama je podviknila: „Cila zemlja je u kockicama, jebate jarac! Samo mi je još doma to falilo! Ovo nije normalno! Di god se okreneš kockaste glave nose kockastu robu i ukrase! Moš se Hrvatima posrat na glavu, moš ih pljačkat i cidit, moš ih držat gladne i žedne, moš im nametnit fašističku vlast, može in crkva ispirat mozak, al samo in daj da nose kockice i oni su sritni ka guzice! Toliko je u ovoj zemlji sve poglupilo da se masovno viruje da je zemlja ravna ploča! I to šahovska!“ Dida je rekao: „Uzalud ti je govorit, ćerce! Ja san ti mužu već tumačija da je Leo Mesi drug Tito u nogometu! I da normalni ljudi ne navijaju protiv druga Tita! I to već skoro tries godina!“

Onda je moj tata ustao se iz hotelje sa zaškarpunjenom facom i prosikćao je: „Evo ovako ćemo! Dabogda ja ovi misec ne dobija plaću, dabogda više nikad ne dobija plaću, dabogda svi u Hrvackoj ostali bez posla, dabogda se svi hranili po komtejnerima, dabogda mi se dica iselila u Irsku, dabogda nas do kraja života pljačkali i cidili, dabogda se proveli ka Sodoma i Gomora… samo da večeras sašijemo Argentinu! Jel to sad kjaro?!“ Ja sam rekao: „Nije kjaro! Jer pošto je sviralo poluvrjeme, a još je nerješeno!“ Tata je rekao: „Jeben vas sve u glavu! Zbog vas ništa nisan vidija!“ Onda je on u teškoj bjesnoći izjurio iz primaće. Tata je odgibao na balkon da zapali španjulet i smiri ganglije. Dida je odgibao u hodnik na telefon. On je okrenijo broj i rekao je u sluju: „Alo, druže Tito, Hrvati su zreli za kataklizmu! Puštaj utakmicu!“ Sluja je rekla: „Koliko golova da primimo?“ Dida je rekao: „A šta ja znan, ti procjeni!“ Sluja je pitala: „Jel dosta jedan?“ Dida je rekao: „Malo je to, druže Tito! Triba nastat malo žešća euforija, da Hrvacka ode dublje u provaliju!“ Sluja je pitala: „Onda dva?“ Dida je rekao: „Ma nek ide u tri pizde materine!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 22.06.2018.

Srodni linkovi:

Heni Erceg – Oluja u Moskvi

Viktor Ivančić – Zastave

Ljubodrag Stojadinović – Šovinističke orgije

Nadežda Milenković – Zoro pukni, kravo crkni

Viktor Ivančić – Bajka na kvadrat

Viktor Ivančić – Bilježnica Robija K.: Budućnost roditelja

Viktor Ivančić – Život drugih

Branko Milanović – Sva moja svetska prvenstva

Ljubomir Živkov – Ogledalo, ogledalce

Dejan Ilić – Muk

NOGOMET / FUDBAL

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)