Poštovana gospodo iz Gradskog poglavarstva Splita,

kao udovica prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana s velikim sam zanimanjem dočekala odluku Ocjenjivačkog suda koji je izabrao spomenik što će mome pokojnom suprugu biti podignut u Vašem gradu. Iz fotografija objavljenih u medijima vidjela sam da se nagrađena skulptura, čiji su autori arhitekt B. Silađin i kipar Z. Jurić, sastoji od brončane statue moga pokojnog muža, visoke oko tri metra, koja naslanja ruku na mramornu kocku, visoku oko dva metra.

U prvi mah nije mi bilo jasno što bi velika kocka od mramora trebala predstavljati, no kad sam pažljivije pogledala, uočila sam veliku sličnost između te kocke i glave splitskog gradonačelnika, gospodina Željka Keruma. Nakon više konzultacija i podrobnije analize, mogu Vas obavijestiti da isto zapažanje dijele najbliži prijatelji i članovi obitelji Tuđman: svi se slažu u ocjeni da je spomenuta mramorna kocka posve nalik glavi gospodina Keruma, te da uspravni kip mojega pokojnog supruga, u sklopu cjelokupnog spomeničkog rješenja, zapravo miluje bistu splitskog gradonačelnika.

Stoga članovi obitelji Tuđman, sa mnom na čelu, zahtijevaju da u najhitnijem roku poništite odluku Ocjenjivačkoga suda, jer smatramo posve neprihvatljivim da se pod firmom spomenika prvome hrvatskom predsjedniku ustvari potura spomenik splitskom gradonačelniku. Pritom je posebno neumjesno da na spornome rješenju skulpture glava gospodina Keruma zauzima skoro dva metra u visini i jednako toliko u širini, dok je kompletna figura moga pokojnog supruga visoka jedva tri metra. To držimo krajnje zlonamjernim: da bi kip prvoga hrvatskog predsjednika bio veličinom ravnopravan bisti splitskog gradonačelnika morao bi dosizati visinu između četrnaest i sedamnaest metara.

Inzistiramo, gospodo, da ovu zloporabu i manipulaciju bez odlaganja spriječite. U protivnome obitelj Tuđman, sa mnom na čelu, ne samo što se neće pojaviti na svečanome otvorenju ovakvoga spomenika mojemu pokojnom suprugu, nego će poduzeti sve zakonske mjere da, u interesu obitelji i čitavoga hrvatskog naroda, uspomenu na prvoga hrvatskog predsjednika zaštiti od uzurpatora, te ovu sramotnu podvalu osujeti.

S osobitim štovanjem,
Ankica Tuđman

***

Poštovana Gospođo Tuđman,

obraćam van se ka Predsjednica gradskog Vijeća Splita i sestra Gradonačelnika gospodina Željka Keruma. Ja i cila moja Obitelj izuzetno štujemo Pokojnog predsjednika Tuđmana, pa onda i vas ka njegovu Udovicu, al da vi u svom Dopisu rečete da moj brat Željko ima kockastu glavu, e ja to bogami neću nikome dopustit, pa ni Vama. Jedno je ozbiljna argumentaristička rasprava o Domoljublju i spomeničkoj Baštini, a drugo su klevete i vriđanja.

Ja san se posli vašeg Dopisa obratila Kiparima Juriću i Silađinu da mi stručno objasne šta in znači ona mramorna Kocka od dva metra i oni su mi rekli da in to Simbolistički predstavlja Hrvatsku, a ne mog brata. A to šta je moj Žele slika i prilika Hrvatske, nije on kriv, to mu može služit samo na Čast i diku.

Obitelj Kerum je časna i Poštena, sve šta imamo stekli smo Krvavin radom, i nećemo dopustit da nas vriđaju samo zato šta smo došli sa Sela, čega se mi ne sramimo, pošto je i većina Hrvata došla sa Sela. Pogledajte vi našta sliče članovi vaše Familije, gospođo Udovice! A da nije bilo ovakvih šta in govorite da su in kockaste glave, ne bi Pokojni predsjednik ni stvorija Hrvatsku, to da znate. Mi ćemo njemu dignit Spomenik kakvi Mi oćemo, tojest kakvi oće Građani Splita, došli vi na Svečano otvorenje ili ne došli. A bilo bi ka Bog da dođete.

S osobitin Štovanjem,
Nevenka Bečić

***

Gospođo Bečić,

po primitku Vašeg pisma zatražila sam stručnu ekspertizu, i prvo što mi je rekao akademik Igor Zidić, pogledavši fotografiju nagrađenog spomeničkog rješenja, bilo je: „A zašto na ovoj skulpturi pokojni predsjednik miluje tikvu Željka Keruma?“ Ja Vam, prema tome, ne iznosim svoj osobni dojam, nego mišljenje kompetentne stručne javnosti. Također mi nije namjera donositi prosudbe o fizičkome izgledu Vašega cijenjenog brata, već izraziti negodovanje što njegova mramorna glava, visoka blizu dva metra, zauzima najveći dio spomenika koji je navodno posvećen mome pokojnom suprugu.

Ukoliko Vi i dalje ostajete kod toga da golema mramorna kocka predstavlja „Hrvatsku“, tada autore spomenika možete naputiti da „Hrvatsku“ dočaraju u nekom drugom obliku (npr. kugle, stošca, valjka ili sl.), a ne takvom da „Hrvatska“ izgleda kao pljunuti Željko Kerum. U protivnom, obitelj Tuđman, sa mnom na čelu, iskoristit će sva pravna sredstva da ovu drsku manipulaciju spriječi.

Ankica Tuđman

***

Opet si napisala da mi Brat ima kockastu glavu, kravo Glupa, i još da je pljunut, Sram te može bit, jeben Tebe i spomenik ti Pokojnom mužu, tako nan i triba kad smo mu ga išli dizat, budi Dobar izij govno, prikidan ovu Raspravu jer se ne želin spuštat na tvoj Nivo, ja san jedna Dobro odgojena Gospođa, aj Bog!

Nevenka Bečić

***

Štovana gospođo Bečić,

gospodin T. Karamarko upozorio me da je preko svojih kanala saznao kako ste u zadnje vrijeme primali dopise potpisane mojim imenom. Želim Vas ovim putem obavijestiti da ta pisma nisam ja pisala. Prema saznanjima g. Karamarka radi se o provokaciji jednog urbanog Jugoslavena iz tjednika Novosti, stanovitog V. Ivančića, protiv kojeg će obitelj Tuđman podnijeti kaznenu prijavu. Molim Vas da sadržaj tih dopisa ne uzimate u obzir.

Srdačan pozdrav,
Ankica Tuđman

***

Štovana Gospođo Tuđman,

ja san odma isprve bila svatila da je to Četnička provokacija, zato san tom Ivančiću i napisala da je Glupa krava. Ništa se Vi ne brigajte, drago mi je šta ste se javili, Bog vas Blagoslovija.

Srdačni Pozdrav,
Nevenka Bečić

***

Draga gospođo Bečić,

zaboravih Vam napomenuti da mi se jako sviđa rješenje koje ste izabrali za spomenik mome pokojnom suprugu, naročito velika mramorna kocka koja simbolizira Hrvatsku. Molim Vas da me obavijestite kada će i gdje biti svečano otvorenja, da obitelj Tuđman, na čelu sa mnom, može prisustvovati tome činu.

Srdačno,
Ankica Tuđman

***

Draga Gospođo Tuđman,

fala van od Srca šta ćete uveličat Svečano otvorenje, ja se nadan da će to bit prije Lokalnih izbora. Šta se tiče lokacije Spomenika, tu je bilo nekih promjena. Prvo smo ga mislili dignit na Rivi, onda na platou pored Biskupove palače, ali prema zadnjoj Odluci dignićemo ga u Zrak.

Srdačno,
V. Ivančić

UVREDE & PODMETANJA

Novosti, 01.04.2013.

Peščanik.net, 29.03.2013.

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić
Rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.