
Radar je preneo svojim čitaocima neke prizore iz života mlađeg od braće Vučić. Taj krajnje nejasan i prilično mutan primerak iz familije koja se kolektivno porušila, bio je posebno zaštićena sorta.
Prateći neuračunljivu vladavinu dahije, koji se na nepodnošljiv način srozava i još ne prestaje da pada, nekako sam pribeležio skoro 70 atentata koje je on preživeo na nogama. Sva njegova posluga bila je pridružena u preventivnim parastosima i žaljenju, sklona posmrtnim odama a na njima su svog blatnog boga mnogo puta opevali i oplakali za života.
U tim zamišljenim sprovodima on je lično uživao, znajući da je samo posthumna odanost iskrena. Više puta se i rasplakao nad sobom pri slutnji kako bi to bilo potresno. Tu je bila i porodica, kao nedostižni cilj atentatora, koji se namerio i na brata. Andrej je bio proglašen za sledeću žrtvu iz srećne familije.
Ništa Andreju nije falilo, pored takvog brata ostao je skromni radnik u kovnici novca i marljivi trudbenik u stranci koja vlada. Na jednoj gej paradi, njega i brata Siniše Malog, behu prilično surovo istukli žandari. Tu dvojicu su pratile kobre a jedan od njih je na opomenu da se dalje ne sme, postavio teško pitanje: znaš li ti ko smo mi?
Žandari nisu znali.
Nekadašnji prijatelj porodice, Nebojša Stefanović, dobro je poznavao familiju iznutra. Dopustili su mu da se primakne. Njegova definicija bratske ljubavi do danas nije nadmašena: Aleksandar ima samo jednu slabost, a to je Andrej, Andrej ima samo jednu slabost, a to je Aleksandar. Dva brata su se, svaki na svoj način, usklađeni u međusobnoj ljubavi, bavili opasnim poslovima. Ni danas nije poznato ko je u tome bio šef. Aleksandar je stariji i gluplji, naprasit, brbljiv i nepouzdan, lažljivi podlac, kreatura za izbegavanje. Andrej se retko oglašava a i tada mutavo i nejasno. To priliči ljudima koji se bave delikatnim stvarima. Takvi ne laju okolo o tome šta rade. Ali rade one poslove koje još ne možemo ni zamisliti. Nekako verujem da se mnoga razrešenja naše tragedije duge 14 godina, kriju u podrumima tog plemena. Nije isključeno da je u tome vođa naroda imao svoga vođu.
Andrej je možda bio promišljeni strateg za planiranje vitalnih poslova, a Alek budala koja je na kraju sve upropastila. Da jeste takav, svedoči i njegov trodnevni nastup u skupštini, gde je pokazao sve odlike moralne crkotine koja je ostala bez saznanja šta ljudi osećaju kad gledaju i slušaju to što se javlja bez prestanka.
Andrej je već godinama označen kao kota ispod koje valja tragati za kosturima režima, operativac lojalističke odbrane i surovi šef pretorijanaca koji su se one izborne noći razbežali po centru Beograda. On bi morao da zna ko su i gde se nalaze svi ti otpadnici. Ko ih je i za čije novce regrutovao i obučavao da biju i ubijaju. Gde ih je našao i kako bi se završila njihova konačna upotreba. Samo bi on mogao da bude čuvar trezora sa porodičnim blagom i svih tajni kako se do toga stiglo.
Priča iz Radara otkriva posle svega šta se to odigravalo u kovnici novca, koja svakako jeste prirodni simbol ličnog blagostanja dinastije na umoru. Nije Andrej kao drugi izdanak porodice samo prilagodio i podredio sebi direktora tvornice para i ordenja. Nego je sve što tamo postoji uzeo za svoje uživanje i logistički centar otuđene sekte. Tamo je rado i često viđan Milan Radojičić, pa ako je iznenada nestao i možda nije stigao da pobegne u Rusiju, kako se priča, možda ga Porodica održava u nekom sefu. Bio je junak Banjske i poslednji srpski buljubaša.
Andrej se smestio u jednom od apartmana za guvernere. Čovek je samac, bez kuće, žene, dvorišnih i kućnih ljubimca. Posvećen je samo kovanju. Tek će numizmatičari iz daleke budućnosti učiti kakav je značaj Andreja Vučića za sitniš iz zlatnog doba, koji su iskopali iz opustele topčiderske ledine.
Kad ne spava u guvernerskom apartmanu, Andrej dolazi odnekud sa velikom pratnjom, a čuvare koji ga dočekuju kao vlastelina, drži strah od nepoznatog i oni se klanjaju čoveku nepoznate svrhe. Onaj koji drži fabriku novca, taj je vlasnik države.
Možda nije stigao da stekne uvid u to za koja se zla sumnjiči porušeni brat, koji se u skupštini brani opsesivnom samoubilačkom tiradom o tome kako je njegov poraz bio greška pobednika.
Andrej je negde pročitao da je Orbanov brat uhapšen i da greške nema ni tamo ni ovde.
Roditelji najvažnije braće u Srbiji – po priznanju starijeg – strašno pate zbog njih dvojice. Želeli su da njihova deca postanu ljudi.
Peščanik.net, 20.11.2026.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)
- Brat - 20/11/2026
- Na kraju vremena - 18/11/2026
- Maligna anatomija - 13/11/2026





