Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Radar je preneo svojim čitaocima neke prizore iz života mlađeg od braće Vučić. Taj krajnje nejasan i prilično mutan primerak iz familije koja se kolektivno porušila, bio je posebno zaštićena sorta.

Prateći neuračunljivu vladavinu dahije, koji se na nepodnošljiv način srozava i još ne prestaje da pada, nekako sam pribeležio skoro 70 atentata koje je on preživeo na nogama. Sva njegova posluga bila je pridružena u preventivnim parastosima i žaljenju, sklona posmrtnim odama a na njima su svog blatnog boga mnogo puta opevali i oplakali za života.

U tim zamišljenim sprovodima on je lično uživao, znajući da je samo posthumna odanost iskrena. Više puta se i rasplakao nad sobom pri slutnji kako bi to bilo potresno. Tu je bila i porodica, kao nedostižni cilj atentatora, koji se namerio i na brata. Andrej je bio proglašen za sledeću žrtvu iz srećne familije.

Ništa Andreju nije falilo, pored takvog brata ostao je skromni radnik u kovnici novca i marljivi trudbenik u stranci koja vlada. Na jednoj gej paradi, njega i brata Siniše Malog, behu prilično surovo istukli žandari. Tu dvojicu su pratile kobre a jedan od njih je na opomenu da se dalje ne sme, postavio teško pitanje: znaš li ti ko smo mi?

Žandari nisu znali.

Nekadašnji prijatelj porodice, Nebojša Stefanović, dobro je poznavao familiju iznutra. Dopustili su mu da se primakne. Njegova definicija bratske ljubavi do danas nije nadmašena: Aleksandar ima samo jednu slabost, a to je Andrej, Andrej ima samo jednu slabost, a to je Aleksandar. Dva brata su se, svaki na svoj način, usklađeni u međusobnoj ljubavi, bavili opasnim poslovima. Ni danas nije poznato ko je u tome bio šef. Aleksandar je stariji i gluplji, naprasit, brbljiv i nepouzdan, lažljivi podlac, kreatura za izbegavanje. Andrej se retko oglašava a i tada mutavo i nejasno. To priliči ljudima koji se bave delikatnim stvarima. Takvi ne laju okolo o tome šta rade. Ali rade one poslove koje još ne možemo ni zamisliti. Nekako verujem da se mnoga razrešenja naše tragedije duge 14 godina, kriju u podrumima tog plemena. Nije isključeno da je u tome vođa naroda imao svoga vođu.

Andrej je možda bio promišljeni strateg za planiranje vitalnih poslova, a Alek budala koja je na kraju sve upropastila. Da jeste takav, svedoči i njegov trodnevni nastup u skupštini, gde je pokazao sve odlike moralne crkotine koja je ostala bez saznanja šta ljudi osećaju kad gledaju i slušaju to što se javlja bez prestanka.

Andrej je već godinama označen kao kota ispod koje valja tragati za kosturima režima, operativac lojalističke odbrane i surovi šef pretorijanaca koji su se one izborne noći razbežali po centru Beograda. On bi morao da zna ko su i gde se nalaze svi ti otpadnici. Ko ih je i za čije novce regrutovao i obučavao da biju i ubijaju. Gde ih je našao i kako bi se završila njihova konačna upotreba. Samo bi on mogao da bude čuvar trezora sa porodičnim blagom i svih tajni kako se do toga stiglo.

Priča iz Radara otkriva posle svega šta se to odigravalo u kovnici novca, koja svakako jeste prirodni simbol ličnog blagostanja dinastije na umoru. Nije Andrej kao drugi izdanak porodice samo prilagodio i podredio sebi direktora tvornice para i ordenja. Nego je sve što tamo postoji uzeo za svoje uživanje i logistički centar otuđene sekte. Tamo je rado i često viđan Milan Radojičić, pa ako je iznenada nestao i možda nije stigao da pobegne u Rusiju, kako se priča, možda ga Porodica održava u nekom sefu. Bio je junak Banjske i poslednji srpski buljubaša.

Andrej se smestio u jednom od apartmana za guvernere. Čovek je samac, bez kuće, žene, dvorišnih i kućnih ljubimca. Posvećen je samo kovanju. Tek će numizmatičari iz daleke budućnosti učiti kakav je značaj Andreja Vučića za sitniš iz zlatnog doba, koji su iskopali iz opustele topčiderske ledine.

Kad ne spava u guvernerskom apartmanu, Andrej dolazi odnekud sa velikom pratnjom, a čuvare koji ga dočekuju kao vlastelina, drži strah od nepoznatog i oni se klanjaju čoveku nepoznate svrhe. Onaj koji drži fabriku novca, taj je vlasnik države.

Možda nije stigao da stekne uvid u to za koja se zla sumnjiči porušeni brat, koji se u skupštini brani opsesivnom samoubilačkom tiradom o tome kako je njegov poraz bio greška pobednika.

Andrej je negde pročitao da je Orbanov brat uhapšen i da greške nema ni tamo ni ovde.

Roditelji najvažnije braće u Srbiji – po priznanju starijeg – strašno pate zbog njih dvojice. Želeli su da njihova deca postanu ljudi.

Peščanik.net, 20.11.2026.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)