Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Govor drži Vučić Aleksandre
U kongresnom centru skrovitome,
Šumicama, podno Beograda.
Svu gospodu pred sebe sjednuo,
Svu gospodu, ali i gospođe,
Pa uzima zlatna mikrofona
I besjedi svoj gospodi srpskoj:

„Kog` ću ovdje prvog pomenuti
I kome ću čašom nazdraviti,
Čašom vode s govorničkog pulta?

Ako ću je napit` po junaštvu,
Napiću je Babiću Zoranu –
Sramota je takome junaku
Džilitnut` se, ne pogodit` cilja,
Mješt` Sopota, Brijume pohodit`,
Vazduplohov tamo prizemljiti.

Ako ću je napit` po pameti,
Napiću je mom Vučićeviću,
Čijoj glavi daska nedostaje,
Te on dasku navr` glave tura.
Tako odma` svima poručuje
Šta je čudo medijskog nastupa.

Ako ću je napit` po ljepoti,
Napiću je Gojkovićki Maji,
Jer mi njene sve šanel torbice,
Zaklanjaju sirotinju raju.
Raja nam je siva i musava,
A ponekad zna se i pobunit`,
Derati se meni pod prozore,
Ometati unutrašnjeg mira!

Ako ću je napit` po gospodstvu,
Napiću je Šarčević-ministru,
Što zalupi vrata kabineta
Svoj žgadiji školskoj po Srbiji.
Davor, Šaro, davor dobro moje,
Jer, bre, s tobom daleko stigosmo!

Ako ću je napit` po visini,
Napiću je Vesiću Goranu,
Jer dovede gradu Beogradu,
Sinje more od otpadne vode!
Niko nikad od kamenog doba,
Nije more od toga pravio!“

Poniknula sva srpska elita.
Sem komarca kog` Vesić promaši,
Zvuk tišine Šumicama vlada.
Al` se brzo aplauz prolomi,
Jer svi znaju podić` gospodaru,
Pak govore tiho podanički:

„Care Aco, vebersko koljeno,
Mi nevjera nikad nismo bili,
Gonićemo protivnike Tvoje,
Od kol`jevke do Novoga groblja,
Vezivat` im ruke naopako,
Svi ćemo ih biti i mučiti,
Štanglama im razbijati glave,
U tom poslu složni ćemo biti!“

Sluša Vučić svu svoju elitu,
Ne vjeruje nikome ni r`ječi,
Pa nastavi dalje ih plašiti:

„Besjedite glasno kako volim,
Al` ja čujem govor unutrašnji,
Poligraf mi damarima javlja.
Nikome ja ništa ne vjerujem,
Jer svi ste se priklonili carstvu,
Samo zato što ja sada vladam!
Zato odoh crnom Sarapinu,
U Pinkove bezbjednosne dvore,
Da objasnim sirotinji raji,
Da sam dov`jek jedan i jedini.“

Peščanik.net, 27.06.2019.

Srodni linkovi:

Srđan Milošević – Elitni režim

Ljubodrag Stojadinović – Vučić: anatomija prezira

Rastislav Dinić – Dobro došli u trampovsku Srbiju

Filozofski fakultet – Protiv diskreditacije profesora Radonjića


The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)