Stvar je ovakva: visoka dužnosnica mi je nedavno rekla u privatnom razgovoru, na pitanje zašto su novinari redom osuđivani za klevetu ili uvredu: nešto vas sudije ne vole. Ove godine reformirano pravosuđe nije propustilo ni jedan novinarski slučaj da u drugom stepenu ne kaže: potvrđujemo da je novinar kriv, ali nije ta krivnja teška milion dinara, nego je kriva petsto. Ili već tako nešto.
Mnogo je slučajeva, ovdje izdvajam Miloša Vasića iz „Vremena“. On je 9. septembra 2004. objavio stenogram po kojem je advokatica Biljana Kajganić nešto pričala, sve po nalogu tadašnje vlasti, po njenim riječima, sa tada odbjeglim pripadnikom kriminalnog Zemunskog klana i jednim od zavjerenika u atentatu na premijera, Milenkovićem Bagzijem. Ona se branila advokatskom povjerljivošću u to vrijeme, Bagzi je bio u ekstradicionom pritvoru u Grčkoj, a godine su prošle.
Vasić je, u međuvremenu, oslobođen krivične odgovornosti za tu stvar. Onda je došla 2010. godina: 11. juna ove godine Vasiću stiže prvostepena presuda kojom se osuđuje da advokatici Biljani Kajganić isplati 350 hiljada duševnih bolova, plus 157 hiljada naknade parničnog troška, plus kamate jer, među ostalim – „nije informaciju pribavio zvaničnim putem od državnog organa, te je i sam imao razloga da sumnja u njenu istinitost“.
U tom istom postupku sudija tadašnjeg Trećeg opštinskog suda u Beogradu Jasmina Svorcan se užasavala, pa i odbacila mogućnost da Bagzija pozove za svjedoka; Bagzi joj je bio čudo, zaštićeni svjedok, za razliku od subotičke krivične sutkinje Sanje Tonković koja ga je pozvala i pred kojom je svjedočio u krivičnom postupku. No, parnicu je sudija Svorcan zaključila 14. februara 2008. godine. Onda je donijela presudu – vodite računa, naši sudovi ne navode u pismenom otpravku kojeg su datuma presudu pismeno izradili – pak je Vasiću presuda dostavljena ovogodišnjeg 11. juna, dvije i pol godine nakon što je sudija Svorcan istu, navodno, donijela.
Nije ni to gotovo oko formalnosti: presuda je dostavljena, nakon dvije i pol godine, kao mrljava kopija bez odgovarajućeg pečata. Advokati su se raspitali, pa im rekoše: originalne presude nikad strankama nisu stigle, a sud nikada nije dobio povratnice sa dokazom o prijemu ovih presuda. Onda su dvije i pol godine nakon dobili ovu brljotinu od fotokopije.
Imam prvo pitanje: tko je kriv da od februara 2008. nije dostavljena presuda kojom je Vasić kriv što je objavio izvjesne stenograme? Sudija Svorcan, ili Pera Pisar, o kojem ovih dana svi pričaju? Sudija Jasmina Svorcan je reizabrana: kažite nam, gospodo od pravosuđa, Nato Mesarović i Snežano Malović i ostali, profesionalnu biografiju na osnovi koje ste toj sudiji ocijenili dostojnost, stručnost (obučenost) i ostalo, kao i njene rezultate proteklih godina u kojima su viši sudovi ocjenjivali njene odluke.
Taman kad je stigla presuda, nakon dvije i pol godine – taman i Pera Pisar bio kriv! – ukazali su se vama s vlasti, dvojica ljudi: Mile Novaković i Bora Banjac. Novaković je progovorio na dan kad je Vasić primio sramnu presudu vaše reizabrane sudije Svorcan, a Banjac vam je dva dana kasnije rekao: ima tih stenograma, ima ih u arhivama nadležnih, pa ispitajte tu stvar. Usput, vi se kunete u premijera Đinđića: rasvijetlite, onda, sve što je vodilo tom zločinu, ispitajte političku pozadinu, sve dokaze koji nisu u procesu neposrednim ubojicama uzeti u obzir; u suprotnom, ne pričajte o svojim zaslugama u rasvljetljavanju ubojstva premijera Đinđića, jer ste dosad opravdano osudili tek neposredne ubojice i nikog drugog, a ima ih još – znamo to, kao što i vi znate, ali šutite i danas kad vam novi dokazi i novi svjedoci postaju neizbježni.
Vi kako hoćete, ali mi, novinari Srbije vas, Ministarstvo pravde i Visoki savet sudstva danas pitamo nekoliko pitanja: tko je Jasmina Svorcan, sudija kojoj je jednom već identična presuda pala pred višim sudom; koje su joj profesionalne karakteristike da je reizabrana u vašoj reformi pravosuđa i da li je ona zadovoljila sve kriterije koje ste navodno tražili u tom reizboru? Da li ćete ispitati, vi nadležni – gospođe Mesarović i Malović – zašto smo dvije i pol godine čekali na prvostepenu presudu u postupku u kojem nadležna sutkinja nije učinila osnovno što je trebala – naime, da sasluša dotičnog Bagzija (užasavala se da ga pozove), ali da i sasluša svjedoke koji se danas javljaju, Novakovića i Banjca – a ima ih još – koji će prozboriti nešto, ne u korist Vasića novinara, no u korist konačne istine o ubojstvu premijera Zorana Đinđića. I usput, da za manje od dvije i pol godine napiše prvostepenu presudu.
Javite nam, vi iz Ministarstva pravde i vi iz Visokog saveta sudstva tko je kriv: Pera Pisar ili netko od vaših za ovu najnoviju, ali ne i jedinu sramotu u posljednje vrijeme. Najprije nam predočite biografije vaših reizabranih sudija – jer nije Svorcanica jedina – na svim nivoima, a potom se pokušajte naviknuti na činjenicu da jeste vlast, ali da nam morate objasniti zašto tko od vaših jeste na toj vlasti i zašto nije, te da sve vaše brljotine plaćaju poreski obveznici koji više vjeruju Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasburu nego vama.
Pritom, mi novinari ćemo ubuduće ispitati svaku sudijsku i tužilačku profesionalnu biografiju, dali nam ju na uvid ili ne – kao što danas očekujemo istu za sudiju Jasminu Svorcan – zato što ste nam to dužni, zato što hoćemo biti slobodni i hoćemo pisati o vama, makar nas vi prisluškivali i vidjeli kao „službena lica” koja osudite kad vam se ćefne i svakom prilikom u kojoj vam se ne sviđa naša kritika.
Gospođe Mesarović i Malović: sva svoja pitanja ćemo uputiti i službeno, urudžbiranjem kod Pere Pisara. Usput se bilježimo sa štovanjem i mislimo da bi, zbog vaše uloge u budućnosti, ako želite istu, bilo jako važno da nam odgovorite.
S poštovanjem, ako ga ikad zaslužite,
građanka i novinarka
Tanja Tagirov
Peščanik.net, 18.06.2010.