Foto: Николай Зиновьев

Foto: Николай Зиновьев

Pravoslavnih trinaest dana posle američkog mrmota, došao je dan da i mi priupitamo naš izvor – medveda – koliko će još trajati ova zima. Naravno da reporteri nisu otišli do pećine u kojoj zaista spava neki medved. Kao prvo, nisu ludi da idu mečki na rupu, i kao drugo – nisu ludi da čačkaju mečku jer se dobro zna da ovde samo jedan čovek ima hrabrosti da se izlaže takvim rizicima i da ide mečki na rupu, pa bila ta rupa u Briselu, Zagrebu ili Feketiću.

Zato su se reporteri odlučili za dvostruko bezbednu varijantu i medveda potražili u zoološkom vrtu. I desilo se ono što se kod nas obično i dešava – nesuglasica. Dva medveda, dva mišljenja. Medved politički diskutabilnog imena (Knindža!) je izašao iz pećine, medvedica (sasvim obična Goca) nije. Čime smo dobili verovatno najtačniju vremensku prognozu: zima će biti kratka osim ukoliko ne bude duga. Što je metaforično i najtačnija politička prognoza na bilo koju temu.

Hoćemo li u EU ili Rusiju? Jedna mečka kaže ovako, druga onako.

Jesmo li za poštovanje Ustava? Jesmo, kad mislimo na ”južnu srpsku pokrajinu”, ali nismo kad je u pitanju severna.

Da li EU finansira ili ruši ovu vlast? Pa, fifty-fifty. Jednom podržava i finansira, drugi put ruši i finansira neprijateljsku delatnost.

I tako redom. Da li smo za nezavisne institucije? Jesmo, ali samo ako smo mi nezavisni od njih, odnosno ukoliko nam ništa ne zavisi od njihovog mišljenja i rada. Da li treba da se saznaju i priznaju žrtve ratova? Treba, ukoliko se ne iskopavaju kod nas. Da li treba da se odlikuju osumnjičeni za ratne zločine? Ne treba, ako nisu naši. Jesmo li za slobodu izražavanja? Svakako, dok ne ugrožava našu slobodu da pričamo i radimo šta hoćemo.

I stalno tako. Ali ne zato što nam je vlast takva, nego zato što su nam drugi takvi. Oni su stalno ona druga mečka. Oni od nas zahtevaju ono na šta sami nisu spremni i oni nama zabranjuju ono što inače i sami rade. Svi do jednog (sa časnim izuzetkom ponekog finansijera). I u zemlji i u okruženju, a bogami i u celom svetu. I to samo zato što im se tako može. A može im se jer su ili moćni ili miljenici moćnih. Kakve smo kurate sreće, dobro da nam Hrvati nisu prebacili i što nam se medved zove Knindža kao uspomena na kapetana Dragana (da neće još i da ga prekrstimo u Zengu?). Ali, neka, neka, zaigraće mečka i pred njihovom kućom.

Naravno, to što vi mislite da bismo mi mogli da sredimo svoju državu zbog nas samih i sasvim nezavisno od toga šta neko drugi radi ili ne radi, to je samo vaše mišljenje. Kao što vam je već rečeno – kandidujte se na izborima pa da vidimo koliko ćete glasova dobiti. Šta me gledate?! Pa ne igra mečka.

Peščanik.net, 16.02.2015.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)