Upravo tako – more je nama Srbljima sva tri zakona dalje od sunca. Ali se težnje za njim ne odričemo.

Naslov je podešen prema sintagmi iz naslova romana D. Ćosića no i to njegovo sunce nikako da dođe na naša vrata. To s morem je još tužnije, nije nam pošlo ni ono – „Idemo na more preko Crne Gore“. Otplovila je pomorska flota te države na drugu stranu. Doneli smo u Visokom domu države i Zakon „o pomorskoj plovidbi“ i ne ide pa ne ide. Oglasio se novi „admiral“ a to je prvak SNS, T. Nikolić, kome narod od milja tepa „Grobar“. Nije šala jer je sam u Skupštini Srbije svojevremeno kazao da je u Kragujevcu bio šef komunalne službe svima neophodne. Ako dođe na vlast, ovaj će prvak uz pomoć stranih donatora izgraditi plovni put Srbije sve do Egejskog mora. Ploviće flota razvijenih zastava do Egejskog mora, a kako će proći do Vardara i preko Albanije niko živ ne zna. Admirali sa sedam čvorova u kravati biće vojvoda Šešelj ili Nikolić. Liči na šalu ali šala nije budući da je prvak SNS detaljno obrazložio svoju veliku ideju, odmah nakon povratka iz Moskve u kojoj su se uvek rađale ideje planetarnih dimenzija. Tamo je putovao – odvojeno što se prevoza tiče – sa doktorom K. Ovaj se još nije oglasio sa svojim utiscima o susretima sa zvaničnicima Putinove sestrinske partije jedine-jedinstvene Rusije. Na političkoj sceni Srbije ima svega – jedni se bore za određivanje datuma početka pregovora o ulasku Srbije u EU i slabo im ide – a drugi za određivanje datuma početka pregovora o statusu Srbije u zajednici ruskih gubernija. Ovima kao da je poslednjih dana krenulo, ali niko još nije siguran; sam prvak SNS je čas za prvo čas za ovo drugo i izjave su mu sibilinske. Lukave i oprezne. Sve, osim ove o izlasku Srbije na Egejsko more jer je to „san star sedamdeset godina“ naglasio je Nikolić. Mnogo je stariji taj naš san – svet je obišla fotografija srpskog vojnika koji je nakon bekstva preko Albanije negde u Jadranu na albanskoj obali postavio zastavu kraljevine sa natpisom „Ovo je srpsko more“ – fotografiju je objavio pariski list Ilustration koji je izveštavao s Balkana negde tokom Prvog svetskog rata.

U Moskvi se rađaju velike ideje i mnogo je zabune o tome kako su prošli Nikolić i doktor K. za vreme nedavne posete.

Ruska štampa im nije dala mnogo prostora, a do Putina nisu ni stigli. Ruska se štampa bavi problemom jednog Putinovog konkurenta kome se sreća baš ne smeši. To je sveštenik Jovan Ohlobistin kome je patrijaršija ruska „uskratila blagoslov“ a on ima jasan program – Rusija će biti monarhija, imaće jednu partiju, a Moskva će imati status „trećeg i poslednjeg Rima jer – tako glasi pun tekst ideologa iz vremena Ivana Groznog – „četvrtog Rima neće ni biti“. Izveštaji u Danasu su nepotpuni jer nije ni predviđeno da svešteno lice bude šef države. Ambasador A. V. Konuzin je na Ubu bio na osvećenju crkve i tako dalje, no ni to ovde nije bitno – san o takvoj Moskvi živi vekovima i među Rusima i među Srbima. Ruski izveštaji su potpuniji i nude dobru sliku o tome ko bi mogao ili ne bi mogao da bude konkurent V. V. Putinu na izborima koji se približavaju. Koji će status Srbija – sa datumom – dobiti još niko pouzdano ne zna, ali se na političkoj sceni bore rusofili i zapadnjaci. I u Rusiji i u Srbiji.

Možda je ono oko mora šala, iako svi znamo da je Nečastivi ovde odneo svaku šalu i to odavno.

Kada V. V. Putin bude došao – datum se još ne zna – biće mnogo toga jasnije. U Crkvi je najmanja jedinica za merenje vremena jedan vek, a država Rusija ima jedanaest časovnih zona. Vreme se drugačije meri. A o tome šta je „treći Rim“ i kakva je to ideologija postoje debele knjige – neke smo i mi preveli na srpski jezik. Koja vajda jer ovde niko ništa ozbiljno ne čita. Ovde nisu kako valja izučeni ni spisi doktora K. A da o stotinu i sedam tomova Šešeljevih sabranih dela i ne govorimo. Uostalom, Rusija ima mnogo mora i okeana, no generacije sanjaju „o južnim toplim morima“, od Ivana Groznog do Žirinovskog. A ovaj sedi kao potpredsednik u Dumi .

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 30.09.2011.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)