Kako je moguće da smo u eri obeležavanja svakojakih praznika: državnih, međunarodnih, verskih, važnih i nevažnih, propustili da u kalendar unesemo i 27. jun – Dan ponosa?

Nije to samo reda radi. Još manje radi demokratije ili poštovanja ljudskih prava. Kada jedno društvo u kalendar svojih događaja neskriveno uvrsti i dan posvećen pravima gej osoba, to je konkretna potvrda da ono zaista poštuje demokratske vrednosti za koje se deklarativno zalaže.

Kao početak savremenog pokreta za ostvarivanje prava gej ljudi, smatra se sukob demonstranata i policije prilikom racije u baru The Stonewall Inn u Greenwich Villageu u New Yorku 27. juna 1969. Rezignirani zbog neprestanog nasilja od strane policije, američki homoseksualci, lezbejke i tranvestiti podigli su svoj glas. Ova borba traje i danas i još uvek odnosi ljudske živote.

U Srbiji homofobija nije samo mržnja, netrpeljivost usmerena prema jednoj grupi ljudi, jednoj zajednici ili kulturnom obrascu. Homofobija u Srbiji je deo opšte političke i kulturne klime, koja neprestano produkuje neprijatelje kako bi sačuvala privid ispravnosti i zajedništva pokušavajući da sebe predstavi kao ispravnu i zdravu. Ovo se reflektuje i na one koji nisu pripadnici gej zajednice.

Homofobija je mesto iskazivanja opšte mržnje prema svima sa kojima se ne slažemo, koje ne uvažavamo ili sa kojima želimo da se politički obračunamo. Uperiti prst u nekoga i nazvati ga homoseksualcem, efektno je sredstvo diskvalifikacije, ekskomunikacije iz zajednice, činjenja te osobe nepodobnom. Homofobija je neizostavni sastavni deo antievropskih tendencija, koje razvoj društva i njegov izlazak iz patrijarhalnih matrica proglašavaju neprihvatljivim.

Deo političke elite naučio je da se politički korektno odnosi prema manjinama, često veoma nevešto uvažavajući nacionalne i verske zajednice, deklamujući prethodno uvežbane čestitke i izjave za ovaj ili onaj praznik. No, postoji nešto što se u pozorišnom žargonu zove podtekst – to je ona suština iz koje govorimo i koja je često sasvim različita od reči koje izgovaramo.

Čizma nasilnika ne bira glavu koju šutira, mržnja prema homoseksualcima nije manja, jer smo počeli da ih imenujemo gej, a ne pederi, niti je rasizam manji, jer Romima nazivamo Cigane.

Spoljne neprijatelje smo odavno potrošili. Na razne načine. Ono što nam je ostalo od mržnje i ono što još možemo da uradimo u ime odbrane i otpisivanja sopstvene odgovornosti je da pronalazimo neprijatelje unutar naše male, stešnjene, zatvorene zajednice, inhibirane i upakovane u sebe samu.

Homofobija je bila i ostala deo politike rata. U modernom društvu nema zajednice koja je bila u ratu, a da nije bila homofobična. Nema jačanja nacije, a da homofobija nije deo istih mišića koji bilduju nacionalni kolektiv. Nema ni odbrane zločina, a da ona nije proizvodila nove žrtve. Najmanje čemu mogu da se nadam je da je ovaj sadašnji, homofobični trenutak u kojem živimo, samo prolazni deo jedne tranzicije (ili čega god). Kako bi ovde tradicionalno rekli: Zbog naše dece!.

Srpskoj gej zajednici svakodnevno se nameće strah koji vodi ka daljem zatvaranju, stvarajući nove blokove onih koji su „za“, „protiv“ i koji su „ravnodušni“. Nas nekolicina, koja se javno usudila da kaže ko je, da ponosno iznese svoj identitet i politiku, da se suprodstavi korenima različitih mržnji, neprestano je izložena pretnjama, nasilju, provokacijama, zastrašivanju.

Dobijamo preteće poruke preko telefona i interneta, pišu nam parole na zidovima kuća u kojima živimo. Sa druge strane, društvo se pita o brojevima, koliko (zaista) ima gejeva, lezbejki, biseksualnih, transrodnih, transseksualnih osoba u Srbiji. Verovatno puno (ako je verovati statistikama, oko 12% ukupne populacije), ali neprekidne pretnje čine da oni ćute i da se kriju. I zato nije moguće biti jači, vidljiviji, glasniji, borbeniji, biti na ulicama, trgovima i slaviti svoj dan.

Agonija Drugog svetskog rata i užasnog Hitlerovog režima počela je kreiranjem poželjnog društva, u kojem su najpre zatvoreni gej barovi, zabranjene nudističke plaže i pornografija, pohapšeni gej muškarci, prostituke i tranvestiti. Ipak, rat se završio milionima ubijenih iz sasvim drugih razloga, zato što su bili druge nacije, vere ili pripadali drugim političkim opcijama.

Zato je homofobija ozbiljna.

Danas su na udaru gej zajednica i gej pojedinci, a sutra – bilo koja druga zajednica, bilo koji drugi pojedinac. Ćutanje, zatvaranje očiju pred naletima mržnje, pred pretnjama koje su deo svakodnevice gej zajednice u Srbiji, vodi u produbljivanje netrpeljivosti prema svemu što jednoga dana može biti okarakterisno kao Drugo.

 
Autor je aktivista Queeria centra

Danas, 25.06.2008.

Peščanik.net, 29.06.2008.